Sve od drevne 1270., kada je prvi puta zapisana “villa SanctiGeorgii”, Đurđevac je stalno vezan uz svog viteškog sveca zaštitnika, te je logičan izbor današnjeg blagdana Svetog Jurja za Dan Grada.
Ove ga godine obilježavamo na način i u skladu sa situacijom nametnutom pandemijom izazvanom širenjem novog koronavirusa, no to nas ne priječi da se podsjetimo slavne povijesti ovog ponosnog podravskog gradića.
Župa je ovdje zabilježena 1334., no predmnijevamo da je selo svetog Jurja iz 1270., svakako imalo crkvu, možda i župnu. U to je vrijeme, naime, mrežu župa diktirala gustoća stanovništva, a gustoću stanovništva su pak određivali prirodni resursi, kojima je plodna dravska ravnica uvijek bila bogata.
Već od 1479. Đurđevac je trgovište “oppidum”, što je samo jedan rang ispod grada, “ciuitas-a”, posjednik ovog grada i kraja Gašpar Ernušt gradi 1530. obrambeni kaštel.
Bilo je to vrijeme brzog napredovanja turske sile kroz Slavoniju, a nakon pada Virovitice 1552., Đurđevac je prva linija obrane.
U tom vremenu i uslijed žestokih osvajačkih pohoda Ulama Bega nastala je i predaja o đurđevačkom picoku, kojeg su branitelji pod opsadom ispalili u šator turskog zapovjednika.
Takvih predaja ima i drugdje, poput one o Tatarima i Šljivarima, no one zapravo služe memoriji koja treba pamtiti i njegovati uspomenu na hrabrost naših predaka. Nije Đurđevac spasila baba sa pijetlom, nego hrabrost branitelja i pametna strategija zapovjednika, ali legende nam pomažu da se toga sjetimo.
U sastavu Vojne krajine, Đurđevac je Druga pukovnija Varaždinskog genralata, pa je iz tog
vremena zabilježena anegdota: Đurđevačke dečke zvali su “Đuroki”, a križevačka pukovnija
istovremeno ima svoje “Križoke”.
U svemu su se nadmetali, pa je izbio i spor oko zajedničkih “galgi” za kažnjavanje pitomaca, jer ni jedni ni drugi nisu ni galge htjeli dijeliti sa onima drugima!
Već u vrijeme Vojne krajine Đurđevac je razvijeno i prosperitetno naselje obrtnika i trgovaca, mada je uslijed industrijalizacije pretrpio, poput većine malih i srednjih gradića znatnu depopulaciju.
U najnovije vrijeme razvojem premašuje očekivane okvire, te nalazi energije i za značajan kulturni razvoj, a gradska manifestacija “Picokijada” u vrhu je hrvatskih smanifestacija i po dugogodišnjoj očuvanoj tradiciji, ali i po inovativnosti i velikom odazivu.
Najpoznatiji đurđevački političari Željko Lacković i Hrvoje Janči ostavili su svojim radom trag na svakom koraku ovog lijepog slavljeničkog gradića.
Ove godine Đurđevac će svoj dan proslaviti više virtualno, a upitne su i ostale godišnje manifestacije, ali ovog tisućljetnog mladića to svakako ne može uzdrmati.
Zdenko Balog/prigorski.hr