Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Vlaho Bukovac, najvažnije je ime hrvatskog slikarstva 19. – 20. stoljeća, odnosno razdoblja koje u nacionalnoj periodizaciji nazivamo hrvatskom modernom. Suvremenik uzbudljivih zbivanja u svijetu likovne umjetnosti, previranja koja nas iz akademskog 19. stoljeća prevode prema Picassu, Maljeviću i Daliju, Bukovac se školuje u strogoj akademskoj maniri francuskog slikara Alexandre Cabanela (1823. – 1889.). Cabanel je predavač na École des Beaux-Arts u Parizu, gdje Bukovac studira i stječe odličnu podlogu za vlastita daljnja istraživcanja i promišljanja.
Ogroman je doprinos i utjecaj kojega Bukovac čini dalekosežno, oblikujući prvi naraštaj hrvatske moderne, te ne ostaje imun niti na suvremenu pojavu impresionizma, te pojedinih postimpresionističkih događanja. No dubok trag što ga je Cabanelova škola ostavila na Bukovca, onemogućava mu da se osmjeli na dalja istraživanja izvan ovih okvira. No naravno, hrvatska sredina koja sa gnušanjem odbacuje bečku secesiju, nije niti očekivala da Bukovac, vraćajući se sa školovanja unosi ‘anarkiju’, i da školuje i upućuje mlađe slikare drugačije nego što je upravo naučio u svojoj školi.
Po dolasku sa školovanja u Zagreb, našao se na određeni način ‘između dvije vatre’, dvije najutjecajnije osobe hrvatske kulture, Kršnjavog i Strossmayera, koji su bili u međusobnoj zavadi. Bukovac okuplja prvake hrvatske moderne, te kroz njegovu radionicu, takozvanu ‘šarenu zagrebačku školu’, prolaze slikari Čikoš, Iveković, Tišov, Auer, te kipari Valdec i Frangeš-Mihanović. Kao predsjednik netom osnovanog Društva hrvatskih umjetnika u Zagrebu organizira veliku izložbu u Umjetničkom paviljonu 1898. Među njegovim angažiranim djelima ističe se kompozicija ‘Hrvatski preporod’, koja je izvedena za svečani zastor novoizgrađenog Hrvatskog narodnog kazališta 1895.
Ne snalazeći se usred provincijalnih trzavica među umjetnicima i među političkim moćnicima, Bukovac se na kratko vrijeme povlači u rodni Cavtat, da bi potom nastavio karijeru u Pragu, gdje i umire na današnji dan, 23. travnja 1922. godine.
