Josip Boltižar slikar iz Hagnja (nedaleko Vrbovca) već je 51 godina na likovnoj sceni. Likovna kritika ocjenjuje njegov dopinos likovnoj kulturi Hrvatske visokim ocjenama.
Slikarstvo Josipa Boltižara širi granice naive i dokazuje da naiva nije šablona „Hlebinske škole“.
Njegove nas slike sile da se zamislimo nad mnogim pitanjima, a prvo je budućnost. Više su opomena – pazite da nam se to ne dogodi.
Svojom simbolikom i alegorikom, stvaranjem vlastitoga svijeta, Josip Boltižar tvori irealnu, čak nadrealnu upozoravajuću scenu na kojoj je zemaljska kugla samo dio svemira.
Je li to stvarna budućnost kakva nas očekuje ili budućnost kakva nam prijeti. Je li naša budućnost zaista ukradena?
Ovih dana samoizolacije radi korona virusa umjetnik Josip Boltižar kaže: “Silom prilika sada sam našao vremena za sebe i s užitkom sam naslikao čak 18 pastela. To je opus koji se radi nekoliko mjeseci, ukoliko hoćete istinski reći što imate. Baš mi je išlo. I zadovoljan sam učinjenim. Tema je za mene neiscrpna: odnos čovjeka spram prirode”.
Umjetnik je do sada imao 40-tak samostalnih izložbi, a sudjelovao je na mnogobrojnim kolektivnim izložbama na kojima je izlagao ulja na platnu, grafike, akvarele i pastele. Izlagao je u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci te u inozemstvu (Njemačka i Slovenija).
O njegovom radu pisali su Antun Bauer, Milan Bešlić, Olga Vujević, Juraj Baldani.
Zajedno s akademikom Lukom Paljetkom učinio je dvije likovno-pjesničke pamape: „Kavez za mene i pticu“ i „Klaunske pjesme“.
Dragan Vicković