U skladu s naputcima, izravni prijenos svete mise čitatelji portala Prigorski.hr mogli su pratiti jutros na Facebook stranici portala. Prijenos je održan iz župne crkve sv. Ane u Križevcima, a misu su služili župnik Stjepan Soviček i kapelan Dominik Jaić.
U novonastalim okolnostima naš portal odlučio je ponuditi svake nedjelje do Uskrsa izravni prijenos nedjeljne svete mise.
Župnik Stjepan Soviček poručio je kako Bog pobjeđuje svaku nevolju. -Pobjeđuje kada mu vjerujemo. Daje nam snagu kada se pouzdajemo u Njega. Zato i mi kada si postavljamo pitanja u ova teška vremena.
Zašto koronavirus? Zašto izolacija? Zašto potres, koji nas potresa i u materiji i u našim zgradama, ali potresa nas i duhovno i našim dušama ulijeva nemir. Zbog nedaće koja nas je snašla ne sastajemo se kao zajednica, crkve moraju biti zatvorene, ali se sastajemo se u duhu i neka molitva ovih dana bude nikad jača i da nam Boge dade snage da se odupremo.
Naša dužnost je da ponajprije pazimo na sebe i da se ponašamo odgovorno kako bi sačuvali sebe i svoje bližnje i sve oko nas da se ovaj požar virusa ne raširi i da ga ne možemo kontrolirati. Budimo vjernici, poštujmo Boga, poštujmo druge ljude, poštujmo sebe same i u tome neka nam dragi Bog dade snage. Budimo dobri i u toj dobroti čemo spasiti svijet – poručio je križevački župnik.
Homilija kapelana vlč. Dominika Jaića
U ovome što se danas događa smo zajedno i ne treba tražiti krivca. Ne treba se pitati da li je tu Bog kriv, da li nas priroda s jedne strane kažnjava, da li nas netko kažnjava? U svoj toj neprilici se treba pitati kako ja mogu pomoći, kako mogu biti od koristi. Ovo je prilika da budemo bolji, prilika da čujem Boga, prilika da budem prema nekome bližnji. Svaka neprilika daje nam na razmišljanje. Da nas potakne na razmišljanje gdje možemo biti bolji. Ne treba tražiti krivca.
Znam da su danas portali puni i naše glave su pune s pitanjem “Zašto se to nama događa?”. Kroz povijest su se događala razne epidemije i potresi i toga će uvije biti. Pitanje je samo kako se ja mogu u toj neprilici snaći i kako mogu biti bolji i prema sebi i prema drugima.
Prva stvar je molitva. U molitvi nema egoizma, jer u molitvi mislim i na drugu osobu na onoga koji pati, na onoga koji treba pomoć, a koja ne može doći od čovjeka, nego samo od dragog Boga.
Čuli smo da su se mnoge građevine srušile, a tu do izražaja dolazi naša Zagrebačka katedrala ili pak Bazilika Srca Isusova u Palmotićevoj. Teško je o tome promišljati, znati zašto se to događa.
Ovo je prva nedjelja u godini, ali i u mojoj svećeničkoj službi da nema naroda. Moramo se zapitati što je bilo važnije prije ove epidemije, prije ovog potresa, a što nam je sada važnije. Što nam je bilo važnije kada smo se osjećali sigurnim. Kao da nas Bog želi izvući iz te komocije. Upravno nas Korizma potiče da izađemo iz komocije. Bog želi da budemo bolji, želi nas izvući iz te mlohavosti.
Ove neprilike nas moraju izvući iz te naše oholosti, iz naših kreveta, iz naših lijepih trenutaka. Pitam se što nam je bilo važnije prije ovih trenutaka, a što mi je sada važnije. Je li nam važan sav taj novac, koji ne možemo potrošiti, hoću li ja sam sebi biti važan ili će mi biti na prvom mjestu oni kojima mogu pomoći. Što mi je sada važno? Zdravlje, koje sam uništava prije ovog potresa? Ili možda društvo, koje sada ne mogu vidjeti, dotaknuti? To su samo prilike koje će proći.
Hoćemo li nešto naučiti iz toga. U Evanđelju u susretu Isusa i slijepca čujemo kako slijepac nije znao za ovu ljepotu koju mi vidimo. Kada ga je Isus ozdravio on je povjerovao. To nije pitanje samo fizičke sljepoće. Ponekad je teža ona duhovna sljepoća. Ne želimo vidjeti, ne želimo od onoga što nam se događa naučiti. Duhovna sljepoća je ona koja te zatvara, najprije prema Bogu onda i prema čovjeku. Onda sam u sebi izgaraš, sam si sebi dovoljan, a ne vidiš drugog čovjeka.
I danas kada je teško u svijetu Isus nas uči kako biti drugima bližnji. Kako izgarati iz ljubavi. Neka nas ovo današnje Evanđelje pouči da se izbavimo iz te duhovne samoće. Neka nas Evanđelje nauči da je Isus uvijek tu uz nas.