Povod ovom osvrtu je nestanak, odnosno rušenje jedne kuće. Katnicu na sjevernom kraju Svetokriške, na kućnom broju 13, uočio sam kada sam radio kalendar Matice hrvatske za 2017. godinu.

Pažnju su mi privukli neuobičajeni detalji. Glave demona Asmodeja na natprozornicima. Omiljen motiv u klasičnoj umjetnosti, potom u renesansi i u vrijeme historijskih stilova, ne pojavljuje se, koliko mi je poznato, drugdje u Križevcima. Zgrada se ističe gabaritom, budući je jedina katnica (osim novogradnji druge polovice dvadesetog stoljeća). Ta je zgrada ovih dana srušena, a od njenih zanimljivih detalja ostaje samo fotodokumentacija.

Svetokrriška ulica je prvi ulični potez sjever-jug uz obzidanu jezgru Unutrašnjeg grada, te kao takva nije postojala sve do polovice 19. stoljeća, kada počinje rušenje bedema i popunjavanje prostora između bedema sa bastionima i grabom i prigradskih predgrađa. Na podrobnoj veduti Križevaca, koja prikazuje grad baš s te strane, a na mjestu Svetokriške nalazi se iskrčen prazan prostor bez ikakve gradnje. Ok same crkve mala je grupa kućica, ali nisu organizirane u ulice.

Dok god su bedemi bili u funkciji, sve što se nalazilo preblizu bedemima nije smjelo biti čvrste građe, pa je i sama župna crkva Svetog Križa bila u opasnosti da bude srušena. No osigurana vlastitim obrambenim bedemom, ipak je pošteđena. Na katastru iz 1858., vidljive su prve građevine oko ulice, koja je zacrtana. Zanimljivo je da su kuće građene po širini parcele, što je bilo moderno u to vrijeme, te je posljedica nove regulacije grada nakon rušenja bedema.

Danas je lijepo vidljiv niz kuća po širini parcele na istočnoj strani Svetokriške. Kuće su međusobno razmaknute, uz kolne ulaze, koji podsjećaju na staru protourbanu parcelaciju sa kućama po dubini parcele (poput križevačkog Gornjeg grada). Zapadna strana ulice tek je fragmentarno parcelirana, te nije postigla ujednačenost istočne. Tako je i zgrada na kbr. 13, bila jedina katnica u nizu, te se nametala gabaritom.

Zanimljiva je na istočnoj strani ulice prizemnica na kućnom broju 8. Radi se o skromno, ali skladno urešenoj fasadi, čiji prozorski okviri pokazuju izrazita stilska svojstva ampira. Budući je zgrada, kao i čitava ulica nastala kasnije, očigledno se radi o historicističkom citiranju 50-60 godina ranijih dekorativnih elemenata.

Izgradnjom stambenih trokatnica, koje čak ni ne dijele liniju pružanja ulice, potpuno je negirana ova vrijedna urbanistička cjelina iz vremena formiranja modernog grada.

zb/prigorski.hr