Antonio Račan, mještanin Svete Ane pokraj Đurđevca bavi se gotovo izumrlim zanatom. Naime, Antonio je mlinar na staroj vodenici, koja se nalazi u selu. Zanat je “naslijedio” od ženinog djeda koji se nekada bavio nekada vrlo cijenjenim zanimanjem.
– Zanimljivo je biti mlinar. Kada su manifestacije u selu puno ljudi posjeti mlin i divi se snazi vode koja pokreće mlin, baš kao što je to i nekad radila. Cjelokupni proces radi se kao nekad – istaknuo je Antonio.
Naglasio je kako za pravo domaće brašno kakvim su nekada pekle naše bake, prije svega potreban je domaći kvalitetan kukuruz.
– Kada posjedujemo dobru sirovinu, tada je sve lako. Za brašno nisu dobre bilo kakve hibridne sorte kukuruza, već starinske sorte. Proces izrade brašna je vrlo jednostavan. Sirovina se stavi u mlin koji ju samelje na kamenu. Tada se dobivena smjesa presipa te se dobije brašno. Sve to radim na originalnim dijelovima vodenice kakva je ona bila i nekada – kazao je.
Dodao je kako je ovakav način izrade brašna iznimno rijedak te da svi koji su probali brašno, oduševljeni su okusom koji ih često vraća u djetinjstvo.
-S obzirom na to da je vodenica pogonjena vodom, dnevno mogu samljeti oko 20-ak kilograma brašna. Kada ima dovoljno oborina, odnosno kada u potoku ima dovoljno vode da se akumulacijsko jezero može puniti, tada mogu dnevno i više od 20 kilograma brašna samljeti – kazao je Antonio te zaključio da mlin najviše služi u turističke svrhe kako bi se dočaralo kako se to nekad radilo.
