Tekst i foto:: Valentino Štefanek

Stjepan Belko iz Koprivničkih Bregi svoje umirovljeničke dane najviše voli kratiti igrajući križaljke, sviranjem sa svojim bendom TS Pajdaši, čitanjem novina u seoskom kafiću. Od svih hobija i interesa koje ima, ipak mu je najdraže opuštanje u njegovim goricama. Za mlađahnog Stjepanu mnogi ne mogu vjerovati da je u mirovini, a još manje da na leđima broji 69 godina.

– U mladosti kad mi je neko rekao da bi morao imati gorice, moj odgovor je bio da ga budem tužil. Svi su me znali pod tim motom, ni na kraj pameti mi nije bilo da bi jednog dana mogao imati gorice- govori Stjepan.

Gorice je kupio prije 20 godina, i u šali spominje kako je on osoba koja bi sama sebe trebala tužiti.

– Što je život, sada sam se toliko zaljubio u gorice da skoro svaki da dođem, barem na 15 minuta. Malo se prošetam i napunim s energijom, gorice su moj normabel – našalio se.

U vinogradu ima zasađeno 365 trseka, za svaki dan po jedan, dodaje. Preko 90 posto trseva je chardonnay, te nešto malo graševine i sauvignona.

– U mladosti nikada nisam obrađivao vinograd. Nije me to interesiralo i jednostavno nisam ništa znao o proizvodnji vina. Kada sam kupio vinograd, sve sam se sam naučio uz pomoć međaša i prijatelja – ističe te dodaje kako godišnje ima oko 700 litara vina.

Kazao je gorice kupio prije svega zbog prekrasnog pogleda na Koprivničke Brege, ali i cijelu Podravinu sve do Mađarske.

– Malo po malo, zaintrigirala me proizvodnja vina te sam rekao sam sebi u inat da ću imati kvalitetno vino. Evo sada svugdje gdje se pojavim osvajam zlatne medalje. Bio sam tako na izložbama vina od Kloštra Podravskog, preko Virja i Molvi pa sve do Ludbrega, Koprivnice i Đurđevca – dodao je.

Rekao je kako prvih godinu dvije bilo nekoliko srebrnih medalja, ali nakon što je usavršio tehniku u njegov podrum dolaze samo zlatne medalje.

– Sami počeci baš i nisu bili obećavajući. Ništa nisam znao o vinogradarstvu i vinarstvu. Bilo je i dosta netočnih savjeta, jesu li bili dobronamjerni ili zlonamjerni to ne znam. Tako su me u nekim stvarima krivo usmjerili. Prve godine vino je bilo katastrofa, izgledalo je kao pelinkovac i tako su me svi i zezali “Belko imaš još kaj onoga svoga pelinkovca”. Toliko su me isprovocirali da sam 400-tinjak litara, koje sam još imao, izlio u klanac – kazao je.

Stjepan je dodao kako je tada iz inata želio dokazati svima pa i sebi da može napraviti kvalitetno vino. Dodao je kako je to i uspio te kako sada svi oni mogu učiti od njega.

– Ova je godina bila dobra za vino. Početak godine nije bio obećavajući, no kasnije se to sve izniveliralo. Ovogodišnja vina trebala bi biti jako dobra. Nisam još išao ni na jednu izložbu, ali vjerujem da će biti zlatnog sjaja – istaknuo je.

Stjepan za sebe kaže kako je društvena osoba.

– Već 45 godina sviram, smatram da sam zbog toga i zavolio gorice, jer u njima se uvijek okupi neko društvo, prijatelji, međaši. Druženje je smisao gorica. Podružimo se, malo si popijemo, padne i roštilj, uvijek s puno šala – dodaje.

Njegovo vino osim prijatelja i međaša pili su i estradne zvijezde s kojima je prijatelj pa su tako njegovo vino kušali Zlatni Dukati, ali i njegov prijatelj Marko Perković Thompson. Stjepan se s Thompsonom poznaje preko 20 godina, a s njim su Pajdaši (band u kojem svira) snimili pjesme Vjetre s dinare i Tamburaška.

– Svi koji su probali moje vino istaknuli su da je odlično. Često kada idemo na nastupe uzmem litru dvije za uzorak. Svi kojima sam donio vino, oduševljeni su – rekao je.

Istaknuo je unatoč tome što je u Podravini veći običaj proslave Martinja, da će Vincekovo proslaviti u goricama s prijateljima odnosno članovima benda.

-Sve je češći običaj slavljenja Vincekova. To je lijepo, skupimo se, objesimo kobasice i špek na trseke, zalijemo ih vinom i svi skupa se podružimo – dodao je te zaključio kako vrata od njegove kleti uvijek otvorena svim dobronamjernim ljudima.