TKO JE IZGRADIO MJESEC? / Christopher Knight i Alan Butler; – Zagreb: AGM, 2015.
Christopher Knight i Alan Butler u nedavno objavljenoj knjizi Tko je izgradio Mjesec? dokazuju da je zemljin satelit umjetnog a ne prirodnog podrijetla. Korak dalje otišao je David Icke tvrdeći u knjizi Ljudski rode ustani na noge kako je mjesec kontrolni centar s kojeg se manipulira ljudskom percepcijom stvarnosti i tako čovječanstvo drži pod kontrolom, a slavni američki „psihički špijun” Ingo Swann vjeruje da je pokušaj da se od ljudi sakrije živa izvanzemaljska aktivnost na Mjesecu najveća ikada provedena operacija zataškavanja.
***
Autori o knjizi: Unatoč činjenici da je Mjesec skoro sigurno star 4,6 milijardi godina, dokazat ćemo izvan svake sumnje da Zemljin Mjesec ne može biti prirodni objekt. Potom ćemo detaljno objasniti kako je sila koja je izgradila Mjesec ostavila niz detaljnih poruka o tome što je učinila i zbog koga je to poduzela. Dakle, to je naš izazov. Ostavite po strani vašu urođenu nevjericu i pročitajte knjigu otvorena uma, provjerite dokaze, a zatim priupitajte sami sebe “Tko je izgradio Mjesec?”
***
Dvanaest godina koračanja po rubu, kroz materiju slikovito opisanu u podnaslovu biblioteke Obelisk kao “granična područja ljudskog znanja”, zorno mi je pokazalo koliko je ono što ponosno i samouvjereno smatramo znanjem često satkano od predodžbi, spleta predrasuda, mentalnih koncepata, nedokazanih teorija, propisanih mišljenja, usput ugrađenih pojmova kojima ne poznajemo dubinu… (Krešimir Mišak)
RAZGOVORI NASAMO / Andres Neuman; – Zagreb: Hena com, 2015
Mario odlučuje ispuniti obećanje te svom 10-godišnjem sinu Litu priređuje avanturu života i vodi ga na višednevni izlet kamionom, a pritom od njega taji svoju tešku bolest kako bi svoje zadnje zajedničko vrijeme proveli što bezbrižnije. Uz transkripciju Mariovih misli roman “Razgovori nasamo” donosi i Litovo duhovito izvješće s tog putovanja te bilješke njegove majke Elene koja u dnevnik pohranjuje sjećanja na godine provedene s Marijem, ali i analizu vlastite seksualnosti i tjelesnosti, te suočavanje s nadolazećim starenjem i samoćom.
Vještim korištenjem pripovjednog troglasja te različitih diskursa i narativnih tehnika Andres Neuman stvara snažan i potresan roman o bolesti, smrti, seksu, tuzi, roditeljstvu, ljubavi, gubitku voljene osobe i opraštanju od života.
“Razgovori nasamo” je roman koji slavi i uzdiže književnost kao jedno od rijetkih dostupnih nam sredstava sposobnih pripremiti nas na ono neumitno i neizbježno – na svijest o tome da nas jednog dana više neće biti.
***
Andrés Neuman (1977., Buenos Aires) poznati je i nagrađivani španjolski pisac romana, kratkih priča i poezije.
Diplomirao je španjolsku filologiju na Sveučilištu u Granadi, gdje je i radio kao profesor latinsko-američke književnosti.
Glasovanjem na Hay Festivalu, Neuman je dospio na listu „Bogotá-39“, među najistaknutije latino-američke autore.
Piše na svom blogu “Microrréplicas”, koji je prema anketi El Culturala jedan od najboljih književnih blogova na španjolskom.
Roman “Razgovori nasamo” (2012.) izabran je za jednu od najboljih knjiga godine od strane časopisa La Vanguardia, a Typographical Era ga je proglasila prvim na listi “Top 20 knjiga godine”. Nominiran je i za najbolje prevedeno djelo te za nagradu “Oxford-Weidenfeld Translation Prize”. Knjige su mu prevedene na 21 svjetski jezik.
SPAS ITALIJE: SPAŠAVANJE NACIONALNOG BLAGA KOJE SU OTELI NACISTI / Robert M. Edsel; – Zaprešić: Fraktura, 2015.
Proslavivši se Odredom za baštinu, Robert M. Edsel u Spasu Italije na jednako uzbudljiv način iznosi povijest spašavanja talijanskoga umjetničkog blaga, koje je nakon kapitulacije Italije 1943. bilo ugroženo ne samo od ratnih razaranja već i od neviđene nacističke pljačke. Gdje su završili Hitleru omiljeni Adam i Eva, kako je Leonardova Posljednja večera jedina ostala na zidu nakon izravnog pogotka, je li Michelangelova Davida spasila grobnica od cigle te što je Göring trebao dobiti za rođendanski poklon, samo su neke od napetih Edselovih istinitih priča o Italiji pod njemačkom okupacijom i savezničkom napredovanju prema sjeveru nakon toga. Prateći svoje junake od Sjeverne Afrike do Firence i Pise, Spas Italije niže dosad nepoznate ratne epizode u kojima se glavni junaci bore da iz ruševina i ratnoga kaosa spase neka od najvažnijih umjetničkih djela u povijesti čovječanstva.
“U ovoj se knjizi nalaze važne lekcije za tvorce politike i sve one kojima je stalo do čuvanja svjetskoga umjetničkog blaga za buduće generacije.”
Timothy Potts, J. Paul Getty Museum
***
Robert M. Edsel autor je knjiga Spašavanje Da Vincija i Odred za baštinu, a u posljednjoj, Spašavanje Italije bavi se napetom pričom o Odredu za baštinu u Italiji za vrijeme invazije savezničkih snaga.
Edsel je i koproducent nagrađenoga dokumentarnog filma Otmica Europe. Osnivač je i predsjednik Fondacije za očuvanje umjetnosti, neprofitne organizacije nagrađene medaljom National Humanities, najvišim američkim odličjem koje se dodjeljuje za humanitarni rad.
Edsel je primio i odličja Texas Medal of Arts i President’s Call to Service, a nagradu Hope for Humanity uručio mu je Muzej Holokausta u Dallasu.
Povjerenik je Nacionalnoga muzeja Drugoga svjetskog rata u New Orleansu.
IZGUBLJENI HEGEMON / F. William Engdahl; – Zagreb: Profil Knjiga, 2015.
“Izgubljeni hegemon” nova je kontroverzna knjiga smjelog i često žestoko osporavanog američkog autora F. William Engdahla, vrlo kritičnog prema globalnim političkom potezima Washingtona, koji otkriva tajne veze američkih tajnih službi i džihadista.
U prvim mjesecima 2014. godine vanjska je politika isključive velesile, Sjedinjenih Američkih Država, bila veliki promašaj. A europske sile, boreći se s vlastitom financijskom i gospodarskom krizom nisu mogle ponuditi korisne, miroljubive alternative.
Smrtonosne, neplanirane posljedice poteza ne baš inteligentnih ljudi u Washingtonu, Tel Avivu, Riyadu, Damasku, Ankari, Bruxellesu i drugdje dovele su svijet na rub globalnog požara, sve zbog njihove nesposobnosti da sagledaju dublje značenje odnosa koje su uništili i posljedica tog uništenja. Uništili su ravnotežu snaga na Bliskom istoku kako bi se mogli poslužiti političkim islamom kao svojim oružjem.
Ljudi u vojnom i političkom vrhu Washingtona vjerovali su da bez ikakvih loših posljedica mogu iskoristiti džihadiste – koji vjeruju da će im njihova mržnja i ubijanje “nevjernika” u Alahovo ime priskrbiti blaženstvo u zagrobnom životu – kao strojeve za ubijanje za svoje političke ciljeve.
***
F. William Engdahl (1944.) američko-njemački je nezavisni autor, novinar i istraživač, koji se ponajviše bavi geostrateškim ekonomskim pitanjima. Rođen je u Minneapolisu u SAD-u, završio je 1966. godine studij inženjerstva i prava na Sveučilištu u Princetonu, a potom poslijediplomski studij komparativne ekonomije na Sveučilištu u Stockholmu.
Objavljivao je knjige u SAD-u, Europi i Kini. Osobito su bile zapažene i dosta čitane one koje se bave naftom i naftnom politikom te GMO-om. Zadnjih dvadesetak godina živi u Frankfurtu.
MORNAR S GIBRALTARA / Marguerite Duras; – Zagreb: Vuković & Runjić, 2015
Bio jednom jedan čovjek koji nije bio sretan. Imao je ženu koju nije volio i posao koji mu se gadio. Bio je to čovjek razočaran uzaludnim i ispraznim životom, bez nade i bez prijatelja. No jednoga dana kad je, napokon, shvatio da njegov život ne valja, on napušta i posao i ženu.
Taj muškarac koji želi promijeniti svoj život zaposlit će se na brodu na kojem plovi jedna žena u potrazi za mornarom s Gibraltara kojega je nekoć voljela i koji je nestao. Između muškarca koji želi promijeniti svoj život i žene koja traga za svojim mornarom s Gibraltara rađa se ljubav. Oni zajedno kreću u potragu za izgubljenim mornarom.
Ako ga nađu, to će biti kraj njihove ljubavi. Brod kreće od Sètea do Tangera, od Tangera do Abidjana, od Abidjana do Léopoldvillea, i potraga se nastavlja. Hoće li ga naći?
***
Marguerite Donnadieu (Gia Dinh, Vijetnam, 1914.–Pariz, 1996.) suvremenu je književnost, kazališnu i filmsku umjetnost obilježilapod pseudonimom Marguerite Duras. Od djetinjstva u žitkome miješanju kultura na močvarnoj delti Mekonga preko pariškoga modernističkoga kruga pedesetih godina do postmodernističkoga atlantskoga smiraja, Durasičin je život roman, a pisanje život, priča o prožimanju mora i kopna, vreline i kiše, govora i šutnje, alkohola i dosade, jezika i tijela, smrti, uništenja i svih inačica žudnje.
S više od osamdeset djela među kojima se antologijski ističu romaneskni prvijenac Brana na Pacifiku (1950.), te romani Moderato Cantabile (1958.) i Goncourtovom nagradom ovjenčani Ljubavnik (1984.), kao i scenarij za film Alaina Resnaisa Hirošimo, ljubavi moja(1959.), u francusku je književnu baštinu ušla kao jedan od najprevođenijih i najproučavanijih
pisaca druge polovice 20. stoljeća.
***
Marguerite Duras (Vijetnam, 4. travnja 1914. – Pariz, 3. ožujka 1996.) je francuska spisateljica, dramaturginja, scenaristica i redateljica. U francusku je književnu baštinu ušla kao jedna od najprevođenijih i najproučavanijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.
Napisala je velik broj književnih djela, romana, drama, intervjua, eseja te je bila redateljica filmova. Najpoznatije djelo je autobiografski roman “Ljubavnik ” (1984.), u kojem opisuje svoju mladenačku aferu s Kinezom. Napisala ga je sa 70 godina. Za roman je dobila prestižnu francusku književnu Prix Goncourt iste godine.
Poznata je i po romanima “Brana na Pacifiku” (1950.) i “Moderato Cantabile” (1958) te po scenariju za film “Hirošimo, ljubavi moja”, za kojeg je bila nominirana u kategoriji Oscara za najbolji originalni scenarij.
Njeni romani su brojni i raznovrsni; zajedničko obilježje im je osobni ton i precizan stil pisanja.
Dio književnih znalaca i čitatelja, Duras smatraju autoricom čija djela sadrže izrazitu feminističku reprezentaciju u pristupu temama, likovima, ali i formi književnog teksta, no njezin je doprinos feminizmu osporavan od strane radikalnih feminističkih autorica. (wikipedia)
RESTORAN DALMACIJA / Jagoda Marinić; – Zagreb: Hena com, 2015.
Odavno prisutna u svjetskoj književnosti, migracija je tema i romana “Restoran Dalmacija” u kojem Jagoda Marinić iznosi priču o dosad nevidljivim migrantima u Njemačkoj, gostima na privremeno-stalnom boravku, pozvanima zbog potrebe, a da ih nitko stvarno nije želio, o gostima koji će uskoro možda otići…
Mija odnosno Mia, glavna junakinja romana “Restoran Dalmacija”, mlada je žena koja potječe iz migrantske obitelji, kćer je hrvatskih “gastarbajtera” odrasla u Berlinu osamdesetih godina u, za ondašnje prilike, tipično hrvatskoj obiteljskoj atmosferi ispunjenoj ljubavlju prema domovini u koju se namjeravaju jednoga dana vratiti, ali i obilježenoj osjećajem zahvalnosti prema zemlji koja ih je primila i u kojoj mogu raditi.
U ovom višeglasnom romanu u kojem je u središtu pažnje migrantski život u Njemačkoj, uspješno se kloneći patetike, Jagoda Marinić poetski i osjećajno pripovijeda o kategorijama presudnima za ispunjen život i slobodu pronalaska svojeg mjesta u svijetu – o gubitku i traženju identiteta, o gubitku domovine i osjećaju tuđinstva. Obiteljska saga koja se odvija između pada Berlinskog zida i rata na Balkanu, poučan je panoptikum novije europske povijesti predstavljen na krhkoj konstrukciji prošlih i sadašnjih trenutaka uhvaćenih između Dalmacije, Berlina i Toronta.
***
Jagoda Marinić (1977., Weiblingen) njemačka je spisateljica hrvatskog podrijetla koja piše kratke priče, romane, drame i eseje. Završila je studij germanistike, anglistike i političkih znanosti te je radila kao spisateljica, kazališna autorica i novinarka u Heidelbergu i New Yorku. Danas, osim kao novinarka, radi i u uredu gradonačelinika Heidelberga na odjeljenju za integraciju.
Objavila je dvije zbirke priča: Zapravo, bračna ponuda, (2001.) i Ruske knjige, (2005. )
Godine 2007. objavila je roman Bezimena koji je nominiran za nagradu „Ingeborg Bachmann“, a časopis Der Spiegel ga je proglasio jednim od najvažnijih izdanih djela 2007. Svoj drugi roman Restoran Dalmacija objavila je 2013. godine, kao i zbirku Uporabna uputa za Hrvatsku.
prigorski.hr/Gradska knjižnica “Franjo Marković” Križevci (Lovro Janeš)