Piše: Valentino Štefanek

Dragica Polančec-Fodor, liječnica obiteljske medicine iz Koprivnice ovog je tjedna proglašena jednom od najboljih doktorica medicine u Republici Hrvatskoj.

Titulu najbolje dobila je od portala najdoktor.com koji objavljuje već šest godina popis najboljih liječnika prema ocjenama pacijenata. Ovo je već četvrta godina zaredom kako je doktorica Dragica Polančec-Fodor proglašena najboljom liječnicom od strane portala najdoktor.com. Istaknula je kako su osjećaji pomiješani. S jedne strane ističe kako svaka pohvala čovjeku godi koliko god ona subjektivna bila, naglašavajući kako je to ipak subjektivna.

– Ovaj portal je prije svega subjektivni portal u kojem se gledaju impresije naših pacijenata. Tako da to ne može biti objektivno, no unatoč svemu veliko je zadovoljstvo čuti nešto lijepoga i ugodnoga. To su moji pacijenti, ljudi s kojima se družim 30-ak godina i s kojima postoji jedan gotovo pa polu familijarni odnos – istaknula je Polančec-Fodor.

Sanja Kovaček, medicinska sestra velika je pomoć doktorici Polančec-Fodor

Dodala je kako joj je iznimna čast što je već četvrti puta uspjela osvojiti ovu laskavu titulu. Naglasila je kako je kao i prijašnjih godina tako i sada laskavo priznanje iznenadilo.

– Ne zamaram se s tim izborom, niti idem gledati što tamo piše. Inače nisam tip koji se ne uključuje u takav način komunikacije. Možda sam ja staromodna, a možda i ne želim u neku ruku kvariti svoj mir. Na poslu uvijek daje sva najbolje znam i mogu. Sve to radim od srca. Doktori nisu ovdje da ugode pacijentu jer moramo zadržati objektivnost. Moramo napraviti ono što moramo napraviti. S druge pak strane svatko prepoznaje ono što je dobro i ima pravo na svoj komentar kakav god on to bio – dodala je.

Istaknula je kako je očito bilo više zadovoljnih komentara, s obzirom na to da je osvojila ovo laskavo priznanje. Dodala je kako joj je priznanje iznenađenje i zbog toga što sve njezine kolege rade dobar posao te kao jedina njezina prednost je njezin prostor i njezino vrijeme.

– Imam više vremena za svoje pacijente. Smatram da je upravo u tome moja prednost. Nije mi problem ostati ni pola sata kasnije nakon radnog vremena za svoje pacijente jer to mogu. Kolege koji rade u domu zdravlja i koji dijele prostore imaju manje vremena. U domovima zdravlja do 13:30 sati se sve treba završiti jer druga smjena dolazi koja treba krenuti s poslom. Tako da već u 13 sati treba se početi završavati s poslom, a često već od 10 sati ujutro počinje nervoza hoće li se sve stići ili ne. S druge pak strane, ovdje ja nemam taj pritisak i u miru ovdje sve mogu napraviti – istaknula je.

Doktorica je istaknula kako ovaj posao radi već 30-ak godina te kako se puno toga u ovako kratkom razdoblju promijenilo.

– Razlika je u tehnici, dijagnostici, dostupnosti, u svijesti ljudi. Smatram da je danas neusporedivo veća dostupnost informacija. Nekada su to bile novine koje su izlazile jednom tjedno i eventualno edukativne emisije na televiziji. Danas svaka kuća ima internet i dostupnost informacija je golema. Svi postajemo doktori u kući, svi surfamo i proučavamo razno razne stvari. Sve to donosi svijest o potrebi samo kontrole, ali to donosi ponekad i previše toga jer mislimo kada pročitamo da smo završili medicinu i da sami znamo što i kako treba napraviti – dodala je.

Kazala je kako se još uvijek sječa riječi profesorice Vrcić koja joj je bila na specijalizaciji, a koja je rekla da je prije svega potrebno da liječnik sluša svojeg pacijenta.

– Govorim o obiteljskoj medicini, specifičnost ovog tipa medicine je da mi surađujemo s istim ljudima dugi niz godina i da moramo slušati sve ono kaj nam govore u verbalnom, ali i neverbalnom dijelu. Sve to jednom će biti bitna informacija u nekakvom zaključivanju. Sva današnja specijalistika koja je jako napredovala je u konačnici jer to je ili nije. Na primjer kada pacijent kada dođe s boli u prsima, može biti 100 različitih dijagnoza. Od napadaja panike pa preko zaljubljenosti tinejdžera koji se zaljubio ili bolova u kralježnici pa sve do infarkta. U tom cijelom spletu važno je da doktor čuje i doživi ono što pacijent kaže – istaknula je.

U sadašnjem prostoru doktorica Polančec-Fodor je od 2006. Dodala je kako u vrijeme kada se preselila u sadašnji prostor, još uvijek u Domu zdravlja svaki liječnik je imao vlastiti prostor. Reorganizacijama je došlo do smjenskog rada i promijenio način rada, odnosno stvorio više napetosti i veću tenziju.

Doktorica Polančec-Fodor istaknula je kako je imala mnoštvo zanimljivih situacija tijekom karijere, ali posebno joj je ostala u sjećanju jedan baka koja je bila iz Donjih Mosti.

– Bilo je to u ovo vrijeme. Ujutro je takav snijeg opao da smo mi iz Koprivnice jedva došli do svojih radnih mjesta. Ta bakica stajala je pred vratima, mršava, imala je između 70 i 80 godina. Pitala sam ju baka pa kako ste došli, ona mi je odgovorila s autobusom. Reko bako pa kako to baš danas da ste došli na tako grdi dan, a ona je odgovorila da je došla jer se bojala da se vrijeme dodatno ne pokvari. Nije imala ništa hitno, ona si je taj dan isplanirala da dođe do doktora jer možda bude sutra još lošije. Tako da sam naučila da ono što je nama medicinski bitno, pacijent ima svoju shemu i priču zašto je njemu baš u tom trenutku to hitno i važno – ispričala je.

Što se tiče planova, doktorica Polančec-Fodor istaknula je kako nema nikakvih planova. već da joj je želja da i dalje nastavi raditi posao za koji se školovala.

– Od djetinjstva mi je bila želja studirati medicinu. Mislim da sam u obiteljskoj medicini završila slučajno i da je ona odabrala mene. Kroz studi sam silno željela biti neurolog, no rodila sam sina s Downovim sindromom. Zbog toga nisam dobila specijalizaciju neurologije jer su mislili da neću moći toliko dežurati. Krenula sam tada na specijalizaciju  školske medicine koja je tada reformom otišla u čistu preventivu u kojoj se ja nisam vidala. Tada sam se odlučila vratiti u obiteljsku.  Tada smo se obiteljska medicina i ja našle i da to ljudi prepoznaju – zaključila je  Polančec-Fodor.