Domagoj Buhinjak, među prijateljima i poznanicima poznat pod nadimkom Capo, ove godine slavi 10 godina bavljenja borilačkim sportovima. Buhinjak, 25-godišnjak iz Glogovca pokraj Koprivnice već više od dvije godine trenira, radi i živi u Austriji, a upravo danas, u subotu vraća se pred Hrvatsku publiku nakon dugo vremena.
– Karijeru sam počeo u Ju Jutsu klubu “Samurai” u Koprivnici kod trenera Damira Županića, koji mi je i dan danas velika potpora u mojoj sportskoj karijeri. Nakon nekog vremena krenuo sam trenirati u Klubu tajlandskog boksa Samuraj kod trenera Vinka Peharde. U to vrijeme ostvarujem za sada najveći svoj uspjeh, plasman na svjetsko K-1 prvenstvo u Brazilu – dodao je.
U Brazilu nije napravio nikakvu senzaciju, naglasivši kako je tako i bolje jer je bio previše neiskusan za sve to, no bez obzira na sve to mu je bila velika škola i motivacija u daljnjoj karijeri.
Nakon nekoliko godina amaterskog bavljenja tajlandskim boksom, Buhinjak radi kratku pauzu, a potom nastavlja trenirati boks u Boks klubu David u Koprivnici kod trenera Dražena Kuhara. Jedno kraće vrijeme odlazi na treninge i u Ludbreg gdje trenira MMA. U amaterskoj karijeri Buhinjak je imao nekoliko zapaženijih rezultata pa je tako bio državni amaterski prvak u MMA, državni amaterski prvak u K-1, a osvojio je i nekoliko drugih i trećih mjesta na državnim prvenstvima.
– Nakon toga otišao sam u Austriju, u Beč u Klub Gym 23 gdje treniram već dvije godine. Razlika između Austrije i Hrvatske je nebo i zemlja. U Austriji su profesionalni uvjeti. Od dvorane koja je namijenjena samo za treninge do boraca koji treniraju. Na svakom treningu je 30-ak vrhunskih boraca koji su u svakom trenutku spremni dati 100 posto od sebe, a istovremeni smo svi kao jedan – istaknuo je.
Dodao je kako mu je u Hrvatskoj treniranje bila rekreacija no Austrija je nešto sasvim drugo.
– U Hrvatskoj ako želiš nešto više napraviti jednostavno si ograničen sa svime, od uvjeta pa do sparing partnera jer većina na treninge dolazi rekreativno – dodao je.
Nakon dvije godine i tri odrađena meča, Buhinjak će se ponovno boriti u Hrvatskoj i to u Belišću.
– Protivnik mi je Bojan Asak iz Srbije. Vani se jako teško probiti, posebno zato što imam negativan skor. Tako da planiram u narednom razdoblju odraditi nekoliko borbi u Hrvatskoj da se malo poboljša skor i da steknem reputaciju koja je jako bitna u ovom sportu – istaknuo je.
U amaterskoj karijeri Buhinjak je odradio 22 borbe od kojih je 18 pobjeda i četiri poraza, dok je profesionalnog omjera u MMA šest borbi, dvije pobijede i četiri poraza.
– Krenuo sam jako loše i nepripremljeno. Nisam imao iskustva pa je zato i omjer negativan, ali nije mi žao jer na greškama se uči. Zato sam i otišao u Austriju tako da mogu steći potrebno iskustvo i znanje koje će mi pomoći u daljnjoj profesionalnoj karijeri – dodao je.
Buhinjak ističe kako je velika razlika u pristupima treninzima sada i prije 10 godina. Kazao je kako je sve počelo iz ljubavi.
– Prvih par godina trenirao sam iz čiste ljubavi. S godinama je to preraslo neku mladenačku zaljubljenost i treninzi i sam taj borilački svijet postao je dio mene. Osim što je to dio mene, shvatio sam da je to i posao, jer previše sam truda uložio da bi sve ostalo na hobiju i rekreaciji. Kroz godine sam žrtvovao puno toga, od obiteljskih okupljanja pa sve do zabave s prijateljima, zato i želim uspjeti u tome – istaknuo je Buhinjak.
Dodao je kako je velika razlika u odnosu na početak karijere i u pristupima treninzima, ali i u životu.
– Na milijun stvari moram paziti, što jedeš, kako treniraš, koliko spavaš, samo su neke od stvari na koje moram cijelo vrijeme paziti. Borim se u kategoriji do 77 kilograma koja je možda i najteža kategorija, jer je najveća konkurencija. Osim toga, kategorija je spoj najboljega iz lakih i teškaških kategorija pa tako u ovoj kategoriji prisutna je brzina i izdržljivosti slična kao u lakim kategorijama, ali su udarci puno jači, nešto nalik na one teškaške kategorije – kazao je.
Što se tiče budućnosti Buhinjaku je prvenstveno želja da ga zaobiđu ozljede.
– Naravno nastaviti trenirati. Probati što bolje izbalansirati obitelj, treninge i posao. U budućnosti se planiram posvetiti samo sportu da uspijem u njemu, jer ako čovjek nije 100 posto u nečemu to najčešće onda ni na što ne liči. Pokušat ću se probiti u neke velike svjetske promocije gdje se može zaraditi. Toliko truda, odricanja, uništavanje samog sebe na neki način, da bi se nakon 20 godina okrenuo iza sebe i ne vidio ništa, a propustiti toliko stvari u životu, jednostavno nema smisla. Tako da želim da moja karijera bude uzor drugima i da nakon dvadeset godina imam se s čime pohvaliti – zaključio je.
V. Štefanek/prigorski.hr