Zlatko Hranić (65) jedini je šuco-postolar (obućar) u gradu Vrbovcu gdje živi od 1987. Zlatko je radio posao postolara pune 42 godine (od čega sedam godina u „Astri“ u Tvornici obuće u Zagrebu). Već je 15 godina u mirovini. Danas obrt obavlja u paušalu.
Vrbovec je, pričao mi je svojedobno Stjepan Gaščić – Stric iz Gradečke ulice 1926. imao čak 30-tak postolara. Dolaskom „Bate„ u Borovo, počela se obuća serijski proizvoditi i došli su „crni dani“ za postolare.
Kakvo je danas stanje kad je riječ o postolarskom obrtu u Hrvatskoj, a napose u Vrbovcu?
Stanje je katastrofalno, jer mladi nemaju interesa za ovaj obrt. Ja sam u Vrbovcu 30 godina i niti jedan mladić ni djevojka nije u tome vremenu bio zainteresiran učiti za postolara. Postolarski obrt ne prate potrebite djelatnosti. Sve moraš uraditi sam. Nemamo modelara, nema krojača, herikteva (šivača gornjeg dijela cipele).
Na što se svodi danas vaš posao?
Krpamo. Naš se posao svodi na lijepljenje, jer tvornička – serijska proizvodnja to ne radi kvalitetno. Danas su ciple koje postolar izradi kvalitetene i skupe su. To si svatko i ne može priuštiti.
Čije su najbolje cipele u svijetu?
Nesumnjivo da su to cipele iz Italije . Oni su vrh-vrhova. Talijani su izmislili cipele. Bile su iste, a Nijemac je izmislio lijevu i desnu cipelu.
Osim cipele što još znate uraditi?
Znam izraditi i ostalu obuću: ženske cipele, štikle, pa opanke za potrebe folklornih društva. Kad sam očio obrt, naučnik je trebalo svašta znati. Danas se svaki posao usko specijalizira.
Koji Vam je hobi?
I hobi i sreća i sve, mi je konjarstvo već 30 godina. Imam dvije kobile i s njima imam“slatke brige“.
I kad Zlatko ima vremena, upregne svoje ljubimice: Munju i Saganu i kočijom krene u šetnju . Tada je najsretniji. Svijet je njegov. O Zlatkovom hobiju, jednom drugom prigodom, jer to zaslužuje.
Dragan Vicković/prigorski.hr