Da se ne zaboravi

Predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata grada Križevca, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Zvonko Beljo

Oslobađanje vojarne “Kalnik” u Križevcima, te skladišta oružja i streljiva u Širokom Brezju u rujnu 1991., među prvima u 32. varaždinskom korpusu, bilo je važno jer je iz Križevaca odaslano oružje i streljivo s kojim su oslobađane vojarne i skladišta na području navedenog korpusa, ali i naoružavale neke druge postrojbe i područja u Republici Hrvatskoj.

Da bismo mogli govoriti o radnjama vezanim uz oslobađanje vojnih objekata kao i samom činu oslobođenja, moramo se vratiti u početke formiranja nove demokratske vlasti u Križevcima. Nakon provedenih prvih višestranačkih izbora u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u travnju 1990. godine, u Križevcima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica.

Osjećajući da je izborom HDZ-a u Republici Hrvatskoj hrvatski narod dao legitimitet novoj vlasti da stvori neovisnu i suverenu hrvatsku državu, JNA je odlučila pod svaku cijenu to spriječiti. Prije formiranja nove vlasti oduzela je do 22. svibnja 1990. oružje Teritorijalne obrane Republike Hrvatske i pohranila ga u svoja skladišta. U Križevcima je formacijsko naoružanje postrojbi TO Križevci premješteno u kompleks vojnog skladišta križevačkoga garnizona u Širokom Brezju.

Uz oružje TO Križevci povučeno je i oružje štabova TO iz Vrbovca, Novog Marofa, Varaždina, Zlatar Bistrice i Koprivnice. Poučeno primjerom oduzimanja naoružanja TO Križevci, križevačko čelništvo bilo je svjesno da je potrebno raditi na pripremama za obranu Križevaca i Hrvatske. Tako je na trećoj sjednici Skupštine općine Križevci 21. lipnja 1990. doneseno rješenje o imenovanju Savjeta za narodnu obranu i Predsjedništva Skupštine općine Križevci za vrijeme ratnog stanja ili neposredne opasnosti.

Kako su u Policijskoj postaji u Križevcima sve važnije funkcije bile u rukama srpskih djelatnika, a policija se jedino mogla suprotstaviti budućem protivniku, važno je bilo promijeniti načelnika, što je izvršeno 26. lipnja 1990. Na mjesto načelnika postavljen je Božidar Štubelj, koji je formirao novi rukovodeći sastav, a dotadašnji načelnik Nedeljko Raković je umirovljen. Promijenjen je i komandant TO Križev¬ci. Od ostalih obrambenih djelatnosti treba spo¬menuti za 1990.godinu osnivanje dragovoljnih jedinica Civilne zaštite u rujnu 1990.

Prva polovica i prvo tromjesečje 1991. obilovalo je nizom radnji vezanim uz obrambene pripreme. Dana 21. siječnja aktiviran je pričuvni sastav policije. Dva dana kasnije u Policijskoj postaji Križevci provedeno je potpisivanje redovnog sastava policije lojalnosti novoj vlasti. Na 10. sjednici Skupštine općine 7. veljače podneseni su godišnji izvještaji Općinskog štaba civilne zaštite, Općinskog štaba teritorijalne obrane i Savjeta za narodnu obranu.

Na 28. sjednici Izvršnog vijeća Općine Križevci, 7. ožujka 1991. godine, donesena je odluka o imenovanju komandanta, načelnika i članova Općinskog štaba civilne zaštite. Dana 19. ožujka održana je sjednica predsjednika Savjeta mjesnih zajednica općine Križevci, na kojoj je izvršena analiza rada Centra za praćenje i obavješćivanje kao i povezanosti informacija mjesnih zajednica s Centrom, date su informacije o protupožarnoj zaštiti, te doneseni zaključci da će Centar za obavješćivanje raditi 24 sata, s tim da će u vremenu od 8 do 16 sati dežurati radnici Sekretarijata narodne obrane.

Zbog pogoršanja sigurnosne situacije u Pakracu, iz Križevaca su 27. ožujka upućeni policajci u ispomoć kolegama u Pakracu. Solidarizirajući se s uhićenim Virovitičanima, od strane JNA bili su uhićeni Virovitičani: Đuro Dečak, Vinko Belobrk i Antun Habijanec. građani grada Križe¬vaca organizirali su miran prosvjed 13. travnja u kojem su tražili njihovo oslobađanje. U svrhu zaštite najvažnijih objekata u gradu, sredinom travnja 1991. osnovane su pod okriljem Policijske postaje u Križevcima tajne grupe koje nisu imale potrebe odmah djelovati. U svibnju su policajci iz Policijske postaje u Križevcima upućeni u Vinicu (kraj Varaždina) na daljnje obučavanje za specijalne namjene, a također je mobiliziran aktivni i pričuvni sastav policije.

U Policijskoj postaji pohranjena je Kartoteka vojnih obveznika. Zbog bojazni da vojna policija JNA otuđi iz ureda križevačkog Sekretarijata za narodnu obranu Kartoteku s popisom vojnih obveznika, načelnik Sekretarijata za narodnu obranu predao ju je na čuvanje u Policijsku postaju Križevci, koja se u tom trenutku jedina mogla oduprijeti takvom pokušaju. Aktivni i pričuvni sastav intenzivno je obučavan.

Dana 25. svibnja započela je obuka pješačkim naoružanjem za 1. satniju (četu), 8. lipnja za 2., 15.lipnja za 3., a 29. za ostale dvije. Obuku su provodili djelatnici iz Policijske postaje Križevci. Policijska postaja Križevci je u tom trenutku imala u svom sastavu 547 policajaca. S pričuvnim odjeljenjima obuka je provedena: 16. lipnja u Svetom Ivanu Žabnu i 22. lipnja u Orehovcu i Gornjoj Rijeci.

Dio pričuvnog sastava policije uključio se 26. lipnja 1991. dragovoljno u Zbor narodne garde. Tijekom lipnja u štabu TO Križevci započela su stalna dežurstva, kao i u mjesnim zajednicama. Policijska postaja Križev¬ci od 1. srpnja 1991. osiguravala je TV toranj na Kalniku. U prvim danima srpnja djelatnici Policijske postaje Križevci obilazili su sela istočnog dijela općine (Povelić, Cepidlak) radi utvrđivanja mjesta gdje bi se mogle postaviti prepreke. Kako je postojala realna mogućnost da zgrada Policijske postaje Križevci bude razrušena, osnovane su is¬postave u Sv. Petru Orehovcu 15. srpnja i u Sv. Ivanu Žabnu 6. kolovoza 1991. godine. Tijekom čitavog kolovoza križevački policajci odlazili su na ispomoć kolegama u policijskim postajama u kriznim područjima Banovine i zapadne Slavo¬nije, a policijske ophodnje pratile su i kretanje ljudi i vozila koja su ulazila i izlazila iz vojarne “Kalnik”. Kako je za opremanje pričuvnog sasta¬va policajaca nedostajalo oružja, održan je sastanak s križevačkim lovcima (20. kolovoza) koji su pristali da ga predaju za navedene potrebe.

Veliku ulogu u obrambenim pripremama imao je, pored policijske postaje, i štab TO Križevci. Aktivnosti su se povećavale tijekom srpnja. Formiran je Centar za informiranje i dežur¬stvo u štabu TO Križevci, uvedena su dežurstva u mjesnim zajednicama na području tadašnje općine Križevci, te pismeno obavještavanje mjes¬nih zajednica o načinu i obujmu dežurstava. U obrambene pripreme štab TO uključio je diverzantski i protudiverzantski vod. Štab je pokrenuo nabavku i izradu sredstava za zaprečivanje. Za potrebe zaprečivanja izrađivani su čelični ježevi u tvornici “Čelik”, betonski tetraedri u poduzeću “Radnik”, drveni trupci u Šumariji na glavne prometnice kao i one koje su bile neposredno povezane s vojnim objektima. Zatražene su mine od ZNG-a iz Zagreba.
Dana 15. srpnja dovezeno je 15 tetraedara iz Donjare (mjesto na magistralnoj cesti između Križevaca i Koprivnice) u Ulicu Nikole Tesle u Križevcima s ciljem zaprečivanja magistralne ceste Zagreb – Križevci kod mosta na potoku Koruška. Nakon prosvjeda komandanta kasarne “Kalnik” tetraedri su sklonjeni u Cubinec (prigradsko križevačko naselje).

Najvažnija aktivnost štaba TO Križevci bila je izrada i nabava oružja i streljiva. Izrada oružja započela je početkom kolovoza u privatnom poduzeću Strojoplastika (udaljeno oko 200-tinjak metara od kasarne “Kalnik”), vlasnika Darka Kontica. Pravile su se ručne bombe, takozvane “Virovitičanke”. Tijela bombi lijevana su u tvornici “Tomo Vinković” u Bjelo¬varu, a eksploziv amonal i detonatorske kapsule br. 8. te sporogoreći štapini nabavljeni su u kamenolomu građevinskoga poduzeća “Radnik” u Vojnovcu (selo ispod gore Kalnik).

Napravljeno je 17.000 komada. Izrađen je i nastavak za cijevi pušaka koji je služio za izbacivanje ručnih bombi. Napravljeno je 250 komada, a korišteni su na pakračkoj i petrinjskoj bojišnici. Osposobljeno je i staro oružje iz Križevačkog muzeja i to 5 pušaka M-24 i strojnica Bren iz 1937. godine. U strojobravarskoj radionici vlasnika Josipa Antolića smještenoj u Tomislavoj ulici u Križevcima patentiran je i napravljen lanser za izbacivanje protugradnih raketa.

Upotrijebljen je na bojišnicama Banovine i Posa¬vine. Preko osiguravajućeg društva Croatia Križevci, štab TO Križevci osigurao je kredit kojim je kupljeno naoružanje i streljivo. Dio novca za kupovinu oružja prikupili su i građani grada Križevaca. Kupljeno je (12. rujna) 120 poluautomatskih pušaka po 1200 DEM i 45 000 komada streljiva po 1 DEM. Ovime je bila naoružana prva postrojba 3/U7 i dio pričuvnog sastava Policijske postaje Križevci.

Štab TO bio je i nositelj izrade odora za ZNG, kapa, oblikom i obilježjima Hrvatske vojske, sašivene su 6. srpnja u radionici Mate Posavca od maskirnih šatorskih krila vojnih ob¬veznika koji su bili raspoređeni u TO Križevci. Potkraj srpnja u Antolkovićevoj radionici šivaju se odore za ZNG. Platno za odore nabavljeno je iz “Patrije” Karlovac i “Regeneracije” Zabok. Sašiveno je 150 odora te je tijekom kolovoza uspostavio suradnju s 2. gardijskom brigadom (u formiranju) i Ministarstvom obrane Republike Hrvatske. Suradnja s 2. gardijskom brigadom bila je vezana uz ustrojavanje križevačkih postrojbi, osiguranje vojnih odora, pripremama u zaprečivanju, a s Ministarstvom obrane za ustrojavanje postrojba ZNG predstavnika TO Križevci i Koprivnice dogovorene su radnje vezane uz razvoj 117. brigade.

Zapovjedništvo brigade činilo bi 7 profesionalnih časnika, četiri časnika bila bi iz Koprivnice, a 3 iz Križevaca. Sastojala bi se od: zapovjedništva, pristožernih postrojbi (prištapskih), 3 pješačke bojne (bataljuna), oklopne bojne (bataljuna) i inženjerijske satnije. Zapovjedništvo, pristožerne postrojbe, inženjerijske satnije i Prve bojne bili bi locirani u Koprivnici. Druga bojna kontrolirala bi komunikaciju podravske magistrale od Koprivnice do područja djelo¬vanja 127. brigade iz Virovitice. Treća križevačka bojna kontrolirala bi područje između Lepavine i Vrbovca. Brigada u ovakvom obliku nije saživjela.

Oslobađanje vojnih objekata u Križevcima

Sve radnje koje su bile poduzete od strane čelništva Općine, policije, TO, Narodne zaštite i ostalih struktura vezanih uz obranu od preuzimanja vlasti 1990., doživjele su svoj vrhunac u rujanskim danima 1991. godine, prilikom oslobađanja vojnih objekata na teritoriju tadašnje Općine Križevci. U Križevcima su bili smješteni sljedeći vojni objekti JNA: garnizonska vojarna (kasama) “Kalnik”, Dom JNA Križevci, skladište oružja i streljiva u šumi Široko Brezje, garnizonska vojna ekonomija Čret, Kalvarija – izmještajno zapovjedno (komandno) mjesto.

Sama akcija oslobađanja započela je s potpunom blokadom vojnih objekata (osim Kalvarije) 14. rujnan1991. godine.
Podsjetio bih sve da sam ja prvi zapovjednik Nenaoružanih odreda narodne zaštite, zatim Naoružanih odreda narodne zaštite te prvi zapovjednik Zbora narodne garde. Dakle, zapovjednik pripadnika postrojbi koje su kasnije činili ZNG i HV. Postupno od potpune improvizacije rasli smo stjecajem okolnosti svakim danom u organizaciju.
O početku “potpune” blokade svih vojarni, skladišta i drugih vojnih objekata JNA na teritoriju RH, tadašnji ministar obrane RH Luka Bebić donosi Zapovijed 13. rujna 1991. Budući da je Vlada odobrila primjenu mjera protiv snaga JNA, predsjednik dr. Tuđman trebao je odobriti blokade vojarni kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Hrvatske.

Zapovijed za blokadom vojarni JNA nosi datum 12. rujna, no predsjednik je dokument potpisao sutradan, 13. rujna 1991. budući da je predsjednik Tuđman 12. rujna bio odsutan. Iz tog razloga dokumenti su pripremljeni 12. rujna, a na teren odaslani u poslijepodnevnim satima 13. rujna. U Križevcima je putem Ureda za obranu odnosno centra za obavješćivanje primljena Zapovijed Ministarstva obrane i odmah se pristupilo organizaciji i provedbi te Zapovijedi. U Zapovijedi je bilo jasno navedeno da su Općinski krizni štabovi bili dužni sanadležnin tijelima i poduzećima razraditi dinamiku provođenja mjera isključivanja komunalnih usluga prema JNA (voda, struja, ptt), te spriječavanja snabdijevanja energentima, hranom i drugim potrebama kasarni.

Zadaću aktivnog i pasivnog zaprečavanja vojarni i skladišta što je uključivalo i oslobađanje istih imali su isključivo zapovjedništva i jedinice ZNG-a u suradnji s jedinicama MUP-a. Ministar obrane u toj zapovijedi naveo je „ ovlašćuju se zapovjednici brigada i samostalnih bataljuna ZNG-a da poduzmu i druge radnje u određenom trenutku s ciljem pasiviziranja neprijatelja“.

U Križevcima je do tada ustrojena 3. pješačka bojna 117. „R“ brigade Koprivničko-križevačke, no u stvarnosti je postojalo dio zapovjedništva bojne i jedna pješačka satnija ustrojena isključivo od dragovoljaca uz popunu izvršenu 9.9.1991 brojala je 110 pripadnika za koju je uz iznimne napore Kriznog stožera općine Križevci kupljeno naoružanje.

Razlog zašto su mnogi od onih koji su držali blokadu bili civili, ne vojnici – uključujući policiju, bio je zbog nedovoljnih snaga ZNG-a odnosno prvenstveno zbog nedovoljne količine naoružanja. Značajnije i brojnije snage u tom trenutku su bile snage Teritorijalne obrane, međutim zbog poznatog pitanja povjerenja kada je TO tadašnje SR Hrvatske „Jugoslavenskoj narodnoj armiji“ 1990. neposredno prije početka velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku predala naoružanje i bila pasivni promatrač razoružanja Hrvatske, na nju se nije ozbiljno računalo jer način na koji je TO bio ustrojen prema procjeni tadašnjeg državnog vodstva nije mogao odgovoriti sigurnosnim izazovima koji su se postavili pred Republiku Hrvatsku kako organizacijski tako niti kadrovski.

Iste večeri pozvao sam Tomislava Jurića koji je Zapovijed također dobio i dogovorio da se sa svojim pripadnicima ZNG-a priključi oslobađanju križevačke vojarne. Iz Stare Kapele on je došao sa svojim vodom ZNG-a od 35 pripadnika. Iako kao ni 3. pješačka bojna 117. „R“ brigade Koprivničko-križevačke, nisu imali borbenih iskustava, svojim nazivom „odjeljenje posebnih namjena“, svojim izgledom, a osobito svojim odlučnošću snažno su ostavili dojam na križevačke branitelje kako ishod akcije uopće nije upitan.

Zbog istih zakonskih i političkih razloga i Zbor narodne garde formalno je ustrojen u okviru Ministarstva unutarnjih poslova budući da je Hrvatska tada formalnopravno još bila u sastavu SFRJ, ali je u stvarnosti jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo Ministarstvo obrane. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove Hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području.

Nešto detaljnije o oslobađanju kasarne i objekta naoružanja i skladišta „Široko Brezje“.

Što se tiče samog planiranja akcije ono se dogodilo u krugu najodgovornijih i formalnih zapovjednika svojih postrojbi i policije, a ne kako su se kasnije reinterpretirali događaji od ljudi koji nisu ili imali ikakvu značajnu ulogu ili ljudi iz drugog ili trečeg ešalona značaja. Planiranje se dogodilo uoči napada od samih nosioca akcije i zapovjednika u uredu zapovjednika ZNG i u policiji i ni na kakvom drugom mjestu i ni od kojih drugih ljudi.

Naše snage koje su sudjelovale u oslobađanju činile su sljedeće formacije:
-1. satnija (četa) ZNG iz Križevaca (116 pripadnika), Pripadnici 1. satnije (čete) ZNG-a bili su mobilizirani 9. rujna 1991. godine. Zapovjednik Zvonko Beljo,
-policija iz 3. policijske postaje Križevci (109 pripadnika) Policija se sastojala od djelatnog i pričuvnog sastava. Zapovjednik, načelnik Božidar Štubelj,
-Samostalni vod ZNG-a Nova Kapela (35 pripadnika), Samostalnim vodom ZGA- iz Nove Kapele (selo u vrbovečkoj općini) zapovijedao je Tomislav Jurić,
Izvidničko diverzantski vod iz Siska, (13 pripadnika), Zapovjednik Božo Drmić,
-pripadnici odreda TO odnosno Narodne zaštite iz Kri¬ževaca (158 pripadnika). Zapovjednik Vlado Kolić

Ukupno: 433 pripadnika.

Naoružanje

-Naše snage – 120 poluautomatskih pušaka, 1 puškostrojnica “Bren”, 3 puške M48 s tromblonskim nastavkom, 8 kumulativnih tromblonskih mina, 120 pištolja, 100 ko¬mada lovačkog oružja;
-protivničke snage – 24 topa T-12 od 100 mm, 18 haubica D-30 od 122 mm, 9 to¬pova B-l od 76 mm, 6 minobacača od 122 mm, 12 samohodnih oruđa od 90 mm, 6 borbenih oklopnih vozila M-83,12 protuoklopnih lansirnih sustava POLO 9P-122, 6 ZIS topova od 76 mm, osobno naoružanje vojnika, časnika i dočasnika (automatske puške i pištolji).

Protivničke snage JNA:

a) garnizonska vojarna (kasama) “Kalnik” (78 pripadnika),
b) Dom JNA Križevci (10 pripadnika),
c) skladište oružja i streljiva u šumi Široko Brezje (21 pripadnik),
d) garnizonska vojna ekonomija Čret (7 pri¬padnika).
Ukupno: 116 pripadnika.

Blokada vojarne provedena je materijalnim sredstvima i ljudstvom. Materijalna sredstva pos¬tavljena su na mjestima gdje je bio mogu
izlaz s oklopnim sredstvima iz vojarne. To je bilo moguče na dva mjesta: kod crkvice Sv. Florijana (postavljeni željezni križevi i protutenkovske mine) i na jugozapadnoj strani (dvadeset plinskih boca propan – butan pripremljenih za djelovanje s električnim upaljačem).
Ljudstvo je bilo raspoređeno u dvokružnoj opsadnoj liniji. U prvoj liniji bili su pripadnici ZNG-a i MUP-a, a u drugoj pripadnici Narodne zaštite.

Raspored i zadaće

a) prva linija – raspoređena na punktovima kod Elektre i Pošte, sa zadatkom spreča¬vanja izlaska i ulaska u vojarnu,
b) druga linija – držala je položaje s južne i zapadne strane s ciljem zatvaranja kruga vojarne kako niti jedan pripadnik JNA ne bi napustio neopaženo vojarnu, čuvanja leđa pripadnicima 1. linije, sprečavanja pomoći opkoljenima od strane pripadnika JNA iz vojarni u Koprivnici, Bjelovaru i Dugom Selu, sprečavanja kretanja spored¬nim ulicama, čuvanja minskih polja. ZNG i policija.
Osim navedenog, kontrolirali su sljedeće punktove:
a) Koprivnička ulica (blizu ulaska u šumu Široko Brezje),
b) Bjelovarska cesta (ispod križevačkog Že¬ljezničkog kolodvora),
c) selo Carevdar (kod škole) i Sv. Ivan Žabno (kodgostionice “Ružič”). Na punktovima su bile postavljene fizičke prepreke od željeznih križeva ili tetraedra i vreća s pijeskom.
U mjesnim zajednicama u pripravnost su stavljeni odredi Narodne zaštite sa zadaćom za- prečivanja komunikacija u slučaju potrebe Pripadnici odreda Narodne zaštite koji su bili zaduženi za čuvanje zapreka i kontroliranje teritorija bili su naoružani s prikupljenim lovačkim puškama.
U oslobađanju vojarne sudjelovalo je i 20-tak pripadnika samostalnog voda ZNG-a iz Vrbovca raspoređenih južno od vojarne (s pripadnicima odreda Narodne zaštite).
Neposredno u samoj blokadi vojarne sudje¬lovalo je oko 200 ljudi.

Tijek događanja po danima
Dana 14. rujna 1991.

– Do 8 sati djelatnici i dio opreme Doma zdravlja Križevci (u neposrednoj blizini vojarne) preseljen je u prostor podruma Robne kuće u Križevcima.
– U 8 sati isključena je struja, telefon i uskra¬ćene ostale komunalne usluge vojarni, te započela blokada vojarne (prema gore opi¬sanom scenariju).
– Na Radiopostaji Križevci pročitan je u 9 sa¬ti poziv pripadnicima vojarne da se predaju.
– U dopodnevnim satima pripadnice Organizacije žena Križevci predvođene Nevenkom Husinec, obilazile su obitelji časnika (bili su već tjedan dana neprekidno u vojarni) s ciljem uvjeravanja u besmislenost razaranja grada od strane njihovih muževa i očeva. Na razgovor sa zapovjednikom (komandantom) vojarne u Dom JNA otišli su “mirotvorci” Milorad Kovačevič, Vlasta Kliček, Boris Čataj i Valentin Puževski.

– U popodnevnim satima dozvoljen je prolaz (kroz blokadu) ženama časnika da dođu do Doma JNA te do glavnog ulaza u vojarnu gdje su se javile svojim muževima.
Oko 16 sati uspostavljena je induktorska veza između zapovjednika vojarne i pred¬sjednice Kriznog štaba Ivane Sučec-Trakoštanec (smješten u podrum¬skim prostorijama Sekretarijata za Narodnu obranu Križevci. Istovremeno preko razglasa (snage 1000 W) koji je bio lociran u hotelu “Kalnik” (na katu) puštan je do 18 sati redoviti program Radiopostaje Kri-ževci Razglas su postavili operateri veze policije i Centra za motrenje. Program je pušten s ciljem točnog informiranja jer su po naređenju višeg zapovjedništva JNA vojnici i časnici u vojarni morali već nekoliko dana uzastopce pratiti satelitski program RTV Beograd. Navedeni operateri pratili su i radiorazgovore vojarne sa skladištem Široko Brezje i Vojnom ekonomijom Čret.
–
– U 22 sata započeli su pregovori, 1. sastanak između zapovjednika vojarne Jove Radosavljevića i članova Kriznog štaba. Na sastanku je dogovoreno da pripadnici jugoslavenske vojske iz vojarne te pripadnici naših snaga neće otvarati vatru jedni na druge. Do pada vojarne vodit će se pregovori na nekoliko sastanaka.

Dana 15. rujna 1991.

– Iz Siska u jutarnjim satima pristigli pri¬padnici IDV-a. Smješteni u Policijskoj postaji Križevci.
– U vremenu od 19 do 20.30 sati vođeni su pregovori između predsjednice Kriznog štaba Ivane Sučec-Trakoštanec i zapovjed¬nika vojarne Jove Radosavljevića
– Komandant odbija predaju.
Dana 16. rujna 1991.
– Oko 1.30 sati zapovjednik vojarne kontak¬tirao s članovima Kriznog štaba vezano uz događanja u šumi Široko Brezje. Dogo¬voreno je da se ni s jedne strane ne poduzi¬maju nikakve radnje dok se ne rasvjetle okolnosti događanja.
– Iz Kriznog štaba u 8 sati telefonom upućen poziv zapovjedniku da preda vo¬jarnu.
– U 9 sati putem telefona komandant vojarne zatražio prolaz sanitetskog vozila iz vojarne u skladište Široko Brezje. Prolaz je odobren i vozilo je otišlo u skladište.
– Oko 13.10 sati vozač iz sanitetskog vozila predaje se hrvatskoj strani.
– U 21.15 sati oružani incident na punktu kod Šumarije između pripadnika odreda Narodne zaštite i vojnika koji su napustili skladište u Širokom Brezju te se uputili u vojarnu. Poginuli su pripadnici odreda Na¬rodne zaštite Mario Jembrek i Miljenko Klobučar, a teško je ranjen Željko Jericha. Vojnici su se razdvojili. Petero ih je zarobljeno, a 16 vojnika s kapetanom 1. klase Nenadom Mićunovićem probilo se u vo-jarnu.
-Na zahtjev zapovjednika vojarne od 24 do
1.30 sati u maloj sali hotela “Kalnik” odr¬žan sastanak na kojem su nazočili: u ime Kriznog štaba Stjepan Palijan, Božo Štu¬belj, Željko Perharić, a vojarne potpukovnik Jovo Radosavljević, major Dragan Trbojević i kapetan Siniša Božilović. Na sastanku je J. Radosavljević ponudio predaju skladišta u Širokom Brezju te ekonomiju Čret za sutradan. Predstavnici Kriznog štaba su to odbili, te je dogovoreno da zauzimanje skladišta počne odmah, a zauzimanje ekonomije Čret 17. rujna u 7 sati.

Dana 17. rujna 1991.

– U 8 sati zapovjednik vojarne nazvao je Krizni štab te uputio prijetnju da će grad biti rake¬tiran iz zrakoplova zbog pada skladišta i ujedno uputio poziv za novi sastanak.
– Oko 9 sati sastali su se ispred Doma JNA u ime Kriznog štaba Božo Štubelj i vojarne Jovo Radosavljević i Nikola Mirić. Dogovoreno vrijeme i uvjeti predaje.
– U vremenu od 13.10 do 14.15 izvršena predaja vojarne. Časnici iz vojarne upućeni su u istražni zatvor u Bjelovaru, a ročni vojnici su smješteni u prostoru križevačke Gimnazije i sljedećeg dana upućeni svojim kućama u SR Jugoslaviju.

Skladište oružja i streljiva u Širokom Brezju

Blokada skladišta započela je istovremeno s vojarnom. Skladište je osiguravala straža sastavljena od ročnih vojnika (21 pripadnik) i zapovjednika. Zapovjednik straže kapetan 1. klase Nenad Mićunović i vojnici bili su iz 411.mpoap.U blokadi su sudjelovali pripadnici ZNG-a iz Križevaca i Vrbovca, policajci iz križe¬vačke postaje, pripadnici IDV iz Siska i pripadnici 4 voda Narodne zaštite.

Dana 14. rujna 1991.

– U dopodnevnim je satima održan sastanak Kriznog štaba vezan uz oslobađanje oružja i streljiva u skladištu Široko Brezje. Na¬zočni: Ivana Sučec-Trakoštanec, Stjepan Palijan, Božidar Štubelj, Željko Perharić .
– Druga grupa operatera veze policije, ojača¬na preostalim članovima Radio-kluba Križevci, postavila je u 17 sati razglas na kuću u Koprivničkoj ulici (blizu skladišta Široko Brezje) s ciljem pozivanja vojnika na pre¬daju.
– Zapovjednik TO Križevci Vladimir Kolić tijekom popodneva sa svojim stožerom razrađuje plan osiguranja vozila i tehnike i ljudstva za izvlačenje naoružanja, streljiva i opreme iz skladišta te osiguranje razmje¬štaja na području tadašnje opčine Križev¬ci.
– U 22 sata započela akcija oslobađanja. Sama akcija tekla je ovako: Taktika se sastojala od improvizacije da se s manjim snaga¬ma fingira napad sa zapadnog dijela i time odvuče pozornost stražara, a da se glavni napad izvede s istočne strane. U napadu je sudjelovalo 15 pripadnika ZNG-a iz Vrbovca, 13 pripadnika IDV-a iz Siska, 7 pripadnika ZNG-a i policije iz Križevaca, ostali pripadnici ZNG-a osiguravali su zaštitu, a pripadnici 4. odreda Narodne zaštite osigura-vali su sjevernu stranu.

– Naše snage susrele su se s nekoliko problema: miniranim skladištem s unutrašnje strane, borbenim oklopnim vozilom naoru¬žanim s trocijevnom protuzraklopovnom strojnicom, pripremljenim pješačkim upori¬štima i stražarskim psima, neposjedovanjem protuoklopnog oružja. Bile su podijeljene u 7 skupina od kojih su dvije nosile napad. Prvom je zapovijedao Božo Drmić, dolazila je s južne strane na glavni ulaz, a drugom Tomislav Jurić koja se približavala objektu sa sjeverne strane.
Kada se skupina Bože Drmića približila objektu na oko 100 metara, on je pozvao zapo¬vjednika straže kapetana 1. klase Nenada Mićunovića da preda objekt. Straža je otvorila vatru na skupinu, u kojoj je Božo Drmić teško ranjen.

Druga skupina koja se približavala sa sjeverne strane prema pomoćnom ulazu “2. kapija” bila je dočekana jakom strojničkom vatrom iz BOV-a. Odgovorili su na vatru pucanjem iz auto¬matskih pušaka i lovačkim naoružanjem (pumpe¬ricama). Oko 1.30 sati, BOV je krećući se po skladištu upao u jarak i više nije djelovao, a skupina se mogla povući na početni položaj. Stožer akcije nakon primljene vijesti o ranjavanju Bože Drmića odlučio je da se akcija prekine, a pripadnici postrojbi da se povuku u policijsku postaju Križevci preko južnog kontrolnog punkta.

– U jutarnjim je satima Krizni štab, na osnovi dobivenih informacija od prebjeglih vojnika sa straže u Širokom Brezju, časnika Iljimi Zejnulaha i dočasnika Milana Zariča, za¬ključio da je stanje morala i bojeve spremnosti kod ljudstva u Širokom Brezju vrlo slabo. To je potvrdio i prebjegli vojnik Sedail Ajeti pred samo podne.

– Oko 15 sati preko razglasa ponovo je upućen poziv za predaju. Zapovjedniku i voj¬nicima garantirana je sigurnost prilikom predaje, te da kasnije neće biti poduzimane nikakve sankcije protiv njih s hrvatske strane.
– Ne izdržavši psihološki pritisak (bez komunikacije s vojarnom, opkoljeni, izvršen oružani napad naših snaga, učestali pozivi preko razglasa za predaju, smanjivanje sastava zbog bježanja ročnih vojnika), pripadnici JNA napustili su u večernjim sati¬ma skladište Široko Brezje preko istočne strane i uputili se vojarnu “Kalnik” uz že-ljezničku prugu Koprivnica – Križevci. Kod Šumarije su se sukobili s pripadnicima NZ . Događanja vezana uz punkt kod Šumarije opisana su u opisu događanja vezanim uz oslobađanje vojarne “Kalnik”.

Po saznanju od zarobljenih vojnika kod Šumarije da je skladište napušteno oko 22 sata, u skladište su ušli Željko Topolovec koji se tih dana predao našim snagama, Vlado Funtak i pripadnik stražarskog osiguranja da bi utvrdili postoji li opasnost od minsko eksplozivnih sredstava kako bi se moglo otpočeti s preuzimanjem naoružanja i opreme.
– U skladište su ušli u 22.15 sati pripadnici IDV-a, pripadnici ZNG-a iz Križevaca i Vrbovca te ga razminirali u jednom dijelu (protutenkovske mine bile su postavljene na putu od ulaznih vrata ‘južna strana’ do stražare, a bio je i miniran objekt br.13). Iz navedenog objekta uzeli su pješačko naoružanje s kojim su se kvalitetnije na¬oružali.
Zapovjednik TO Križevci u 22.30 poslao je prema skladištu pripremljenu skupinu. Skupinu je činilo ljudstvo obučeno za rukovanje s viličarima i vožnju kamiona. Uključeno je 9 viličara (7 iz “Čelika’’ i 2 iz Trgovačkoga poduzeća Križevci), 7 šlepera (iz “Mlinara”, “Križevčanke” i Javora) te kamioni privatnih autoprijevoznika Z. Augustinovića, S. Višaka, J. Petriča, V. Kosa, G. Đurina. Skupina je bila pojačana sa 50-tak ljudi za utovar sa zadaćom utovara i izvlačenja naoružanja i opreme.

Dana 17. rujna 1991.

– Oko 1.30 izvršeno je razminiravanje skladi¬šta i ostatka prometnice (išla pravcem sjever-jug) te se započelo s utovarom i preba¬civanjem naoružanja, streljiva i opreme u vatrogasne domove u Križevcima, Svetom Petru Orehovcu, Miholcu, Kamešnici i Fodrovcu. Završeno je do podnevnih sati. Prilikom otpremanja naoružanja i streljiva, manji dio neovlašteno su prisvojili civili, što je kasnijom operativnom akcijom policije vraćeno. Drugi dio naoružanja i opreme iz sastava TO Križevci predan je mobilizira¬noj križevačkoj bojni (bataljunu) ZNG-a.

U 11.05 sati, za odmazdu zbog pada skladišta, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo s 2 zra¬koplova napalo je skladište Široko Brezje. Zrakoplovi su ispalili dvije rakete koje su pogodile prostor oko skladišta, a paljbore- dom iz strojnica po prostoru uz prometnicu Majurec – Križevci Zrakoplovi su poletjeli sa zračne luke u Banja Luci,
– Čitavo vrijeme navedeni objekt bio je okru¬žen od naših snaga. Predajom vojarne 17. rujna, prešao je u naše ruke.
– Na vojnoj ekonomiji u vrijeme blokade na¬lazila su se dva časnika i pet vojnika. Nisu imali nikakav kontakt s vojarnom kroz navedeno vrijeme. Odsječeni i udaljeni od vojarne nisu predstavljali opasnost za naše snage. Predali su se našim snagama 17. rujna 1991.godine u 7 sati.

Pripadnici JNA u Garnizonu “Kalnik” Kri¬ževci, skladištu naoružanja, streljiva i opreme Široko Brezje, a manje u garnizonskoj ekonom¬iji Čret i Domu JNA Križevci bili su naoružani bogatim arsenalom oružja i streljiva. Koje su to bile količine, u križevačkoj vojarni zarobili smo 24 topa T-12 od 100 mm, 18 haubica D-30 od 122 mm , devet ko¬mada topova B-l od 76 mm i šest minobacača kalibra 122 mm.

Uzeli smo i 12 primjeraka protuoklopnih lansirnih oružja sustava POLO 9P-122 i šest ZIS topova kalibra 76 mm. Zaplijenjeni topovi T-12 i POLO protuoklopni sustavi bili su formacijsko oružje križevačkog 411. mpoap. JNA. Ukupno smo 17. rujna 1991. godine u Križevcima zarobili 93 topnička sredstva JNA. Popisom je utvrđeno da je od topničkog streljiva u naše ruke palo 2880 projektila od 100 mm, 1440 projektila od 122 mm, 900 projektila promjera 76 mm i 720 mina za minobacače 120 mm. projektila od 90 mm bilo je 1620, protu¬oklopnih raketa 9M14M 504, a raketa 9M14 M-Pl ukupno 252. UZ 36 raketa za laki raketni lanser LNL promjera 128 mm i oko 1200 ZIS projektila kalibra 76 mm, broj topničkog streljiva kojeg smo pronašli u vojnim skladištima kretao se oko 15.000. Uz sve navedeno, iz skladišta Brezje izvezli smo oko 30.000 protuoklopnih mina.
Od ostalih sredstava, zarobljeno je oko 1100 automatskih pušaka ratnog sastava Puka, oko 40 transportnih vozila TAM 150, desetak transportnih vozila TAM 110 i više cisterni, terenskih, sani¬tetskih i vozila garnizonske radionice.
Sama količina oružja, streljiva, i ostalih materijalnih sredstava bila je velika, osobito u tre¬nutku kada ga hrvatske snage širom Lijepe naše nisu imale, a imale su kroničnu potrebu za njime. Pomoć u oružju, streljivu i ostalim materijalnim sredstvima slana je u sljedeče gradove i postrojbe:
Sisak (6 topova T-12, 6 haubica 122 mm, po 3 b/k sa vozilima), Vukovar (9 samohotki M 36 od 90 mm), Virovitica (3 haubice 122 mm, 3 topa T-12), Bjelovar (3 topa T-12, pješačko naoružanje ‘veči broj’ s streljivom), Šibenik (1 top B-l 76 mm), Grubišno Polje ( 5 topova T-12, 3 BOV-a s maljutkama, pješačko naoružanje i stre¬ljivo), Dubrovnik (pješačko naoružanje i streljivo), Vrbovec, Čazma, Novi Marof, Zelina (vraćeno oružje TO), Podravska Slatina, zagrebačka Dubrava, Novska, Velika Pisanica (pješačko naoru-žanje i streljivo), Pag (protupješačke mi¬ne). Odvezeno je iz Križevaca u oko 140 kamiona šlepera.

Sudjelovali smo u jednoj od prvih oslobodilačkih akcija u Domovinskom ratu u operaciji koja se zove „Bitka za vojarne“ u tih nekoliko dana širom Hrvatske zarobljena je glavnina cjelokupnog naoružanja koje će se koristiti u Domovinskom ratu, tek je manja količina kupljena u odnosu na zarobljenu količinu oružja cjelokupnog Varaždinskog i dio Riječkog i Zagrebačkog korpusa.

Predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata grada Križevaca Zvonko Beljo