U subotu 14.11. 2015.,u dvorani Pokreta Fokolara u Križevcima održan je mjuzikl posvećen blaženoj Chiari Luce Badano, u izvedbi mladih Pokreta fokolara iz Bugarske. Zašto su mladi posvetili mjuzikl upravo njoj? Razlozi su brojni. Ona je jedna od najmlađih, ali i najaktualnijih blaženica Crkve, koja je danas uzor i nadahnuće mnogim mladima.
Zanimljivost je da su njeni roditelji još uvijek živi! Štoviše, prije samog mjuzikla mladi izvođači su održali telekonferenciju s roditeljima Chiare Luce, Ruggerom i Ana Mariom Badano, koji žive u Sasselu, malom gradiću u blizini Torina u sjevernoj Italiji. Vidljivo ganuta gestom da mjuzikl posvećuju upravo njihovoj kćeri, majka Ana Maria im je rekla da su kao roditelji presretni zbog toga što rade i da će Chiara Luce na ovoj predstavi „sjediti u prvom redu i gledati ih”.
„Večeras vam želimo ispričati njezin život, pozivajući vas da se upoznate s njom i da poput nje budemo uvijek s Isusom, vršeći Njegovu volju”, istaknuli su mladi na početku mjuzikla te pjesmom i plesom nastavili vezati priču ovog kratkog života proživljenog u punini u svakom trenutku. Roditelji Chiare Luce su već bili u braku 10 godina, ali Bog im još uvijek nije dao djece. Ruggero radi kao vozač kamiona i tijekom dugih putovanja ne prestaje moliti za milost djeteta. Chiara Luce se rodila 1971., bila je djevojka kao i druge, išla na maturalac, ponavljala razred, igrala tenis, da bi sa 17 godina otkrili da boluje od neizlječive bolesti. Posljednjih dvije godine je prikovana za krevet, ali bolest i patnju prihvaća nesvakidašnjom radošću i time privlači i nadahnjuje mnoge. Umrla je 1990., a 20 godina kasnije, u rujnu 2010. je proglašena blaženom.
U sat i pol živih i pjevnih scena iz njenog života mladi su prenijeli poruku ovog života tako punog nade: „Ganuti njime, njenim svjetlom, osjećamo Chiaru bliskom nama, jednom od nas. Ona nam pomaže kako bi dotakli Nebo, potiče nas da u životu ciljamo visoko…”. Osjetivši to uvjerenje mnogi nisu mogli sakriti suze, a svaku scenu je pratio aplauz. No dojam na kraju predstave, koji je zasigurno zajednički, jest ne samo oduševljenje tom izvanrednom djevojkom nego odluka da će dio njene životne radosti ponijeti u svoj život.
prigorski.hr/Marcel Kovačić