Šopron je manje naselje u Općini Kalnik (2011. – 162 stanovnika), nalazi se nešto niže od sjedišta općine, uz cestu koja se od Križevaca penje prema utvrdi Veliki Kalnik. Šopron se spominje u 18. stoljeću u vojnoj topografiji bečkog Ministarstva rata, kao zaselak bez čvrsto građenih kuća. Manje je, međutim, poznato da je Šopron također i grad u Mađarskoj sa kojih 60.000 i više stanovnika. Šopron, ovaj mađarski, bio je ovog vikenda uzavreo, kao i ostatak srednje Europe, grijao se na 35°u hladu, a o temperaturama na suncu da i ne pomišljamo. Iznenađujuće za takvu klimu, grad je ipak bio solidno napučen, što turistima, što domaćima, a pred noć bi se stvorila i gužva.
Zanimljiv je taj Šopron, njegovu bismo povijest mogli nazvati uzbudljivom, kad ne bi bila često tragična. Kroz povijest neprekidno se nalazi na nekoj granici, nekad s istočne, nekad sa zapadne strane, te se kroz tu miješalicu do početka 20. stoljeća u gradu miješaju zajednice Mađara, Nijemaca i Židova. Budući se Šopron nalazi uz samo područje pokrajine Gradišće (Burgenland), u okolici se nalaze i pojedina hrvatska sela. Miješani je narodnosni sastav doprinosio prosperitetu grada: jaka protestantska zajednica, te nazočnost bogatih židovskih trgovaca ostavile su traga u urbanizmu i arhitekturi 19. i početka 20. stoljeća, kada se grad vidljivo razvija. No tragični događaji oko Drugog svjetskog rata, dovode, najprije do pogroma Židova, a potom, nakon završetka rata do progona Nijemaca. Tako početkom 20. stoljeća u Šopronu boravi više od 50% Nijemaca, da bi njihova zajednica danas obuhvaćala tek 5% populacije. Unatoč tome, na ulazu u grad dočekat će vas dvojezične ploče, mađarski ‘Sopron’ i njemački ‘Ödenburg’.
Padom ‘Željezne zavjese’ počinje još jedna kratka ‘pogranična’ epizoda u povijesti grada, kada iz susjedne Austrije, napose nedalekog Beča, navalile beskrajne kolone šopingholičara, privučeni velikom razlikom u cijenama. Vrijeme je to kada su žitelji sjeverne Hrvatske jednako žustro brstili robne kuće i sajmove u Nagykanizsi i Nagyatádu. Tako su Bečlije skovali izraz Shop-ron, kako bi u jednoj riječi opisali cilj svojih čestih izleta.
Danas je Šopron usred ‘šengenskog’ prostora, da facto više nije pogranično mjesto, jer granice koje su ga okruživale više ne postoje. To je lijepo uređen srednjoeuropski gradić sa bogatom kulturnom baštinom, muzejima, spomen obilježjima velikana vezanih uz grad (ističe se Franz Liszt i Sándor Petőfy), baroknim kipovima svetaca, Bogorodice, Presvetog Trojstva, po svemu sličan, ali opet različit od svih drugih malih i srednjih srednjoeuropskih trgovišta. Poseban ugođaj gradu daje visok toranj koji dominira i plijeni već iz daleka: to nije crkveni toranj, niti gradski toranj, nego vatrogasni! Podsjeća ovo na razoran požar koji je poharao grad 1676., nakon čega je Šopron velikim dijelom građen iznova. Zbog toga u ovom srednjovjekovnom gradiću, čak i u povijesnoj jezgri dominiraju raskošni oblici monumentalnog rimskog baroka.
Šopron možemo razgledati iz turističkog vlaka, a na prilagođene ture za djecu vodi vas vlak ukrašen likom jurske zvijeri raptora. Ipak, odlučili smo se gradić obići pješice. Na zgradi na glavnom trgu natpis nas obavještava da je zgrada jedno vrijeme bila stan kralja Matijaša, na manje davnu prošlost podsjećaju izloženi istočnonjemački automobili ‘Trabant’, koje je mogla posjedovati svaka obitelj čak i na ekonomski lošije razvijenom Istoku. Nekoliko je apoteka u gradu, brižljivo sačuvanog uređenja iz prošlih stoljeća, a u najstarijoj (iz 16. stoljeća), uređen je muzej apoteke. Na kraju, a kako ne bi, naletjeli smo na pravi hrvatski lokal, ‘Croatia Pub’, sa ponudom ‘karlovačkog’.
Zdenko Balog/prigorski.hr