Plodna i marljiva križevačka slikarica Katarina Sinjeri slika tempom koji je teško pratiti. Velik broj njenih djela u različitim tehnikama, različitih žanrova, svjedoče o autorici koja i dalje, unatoč ostvarenim opusima, traži i istražuje, kako u tehnikama, tako i u manirama koje koristi.
Umirovljenica, koja dolazi iz mnogo prozaičnijeg radnog okruženja, pred kraj svog radnog vijeka otkriva svoju želju za kreativnim izražavanjem, pristupa Likovnoj školi Pučkog otvorenog učilišta, ta prolazi tečaj crtanja kod voditelja Zdenka Baloga, a potom slikarske tehnike kod Zorana Homena.
Tijekom dvadesetak godina samostalno izlaže u Križevcima, Poreču, Zadru, Đurđevcu i Zagrebu, da bi svojom malom retrospektivom obogatila Križevačko likovno ljeto Gradskog muzeja Križevci. Doživljaj ove likovne poslastice upotpunila je zvukom flaute mlada nadarena glazbenica Jasmina Funtak.
O Katarini Sinjeri i njenom radu govorili su njeni predavači, koji ujedno postaju i njeni recenzenti prigodom njenih izložbi, Zoran Homen i Zdenko Balog. Oba su recenzenta istakli njen kreativno istraživački pristup kojim se u svom likovnom radu kreće između krajnosti sasvim suprotnih temperamenata koje iziskuju tehnike: akvarel s jedne, pastel s druge, a ulje, kao njena omiljena tehnika, s treće strane, kao i njen put od figuracije, pejzažnih motiva i intimnih motiva cvijeća, preko nezadrživog šarenima gradskih motiva do apstrahiranja tema na igru boja i oblika.
Njen put apstrahiranja u trenutcima podsjeća na onaj ključni trenutak razvoja likovne umjetnosti između postimpresionizma Paul Cezannea i ranih ‘prelaznih’ faza Piet Mondriana i njegovog geometrijskog eksperimenta. U ovim likovno nikad iscrpljenim prostorima, Katarina Sinjeri nalazi tanke staze svojih vlastitih likovnih promišljanjima, ostvarujući onaj počesto zaboravljani motiv kreativnog stvaranja: donošenja nečeg novog, neviđenog i nepoznatog, čime na trenutak postiže dosege koje, uz dužan oprez, možemo prepoznati kao umjetničke.
ZB foto: ZB / Mirjana Balog/prigorski.hr