OSVRT NA UTRKU KRIŽEVČANINA LUKE NERVA, DRUGOPLASIRANOG U NAJSNAŽNIJOJ KLASI 1000 SST

Lukin “retrovizor” na povratak na gornjogradski motodrom “Ako te strah i misliš da je preopasno, nemoj voziti”

Obitelj Nervo i motori, jučer, danas i sutra. Otac Miljenko bio je svojedobno drugo ime križevačkog motociklizma, nakon Zdravka Leljaka. Sinovi Luka i Dominik znali su itekako dobro voziti utrke, ne samo u Križevcima.

Svestrani sportaši. Dominik košarkaš, a Luka se bavio tjelograditeljstvom. Luka je u nedjelju bio jedan od aduta križevačkog kluba u klasi 1000 SST i dobro je namučio neprikosnovenog Horvata. Zanimljiv je njegov osvrt na nedjeljni nastup.”Tjedan dana prije odlučio sam voziti.

Nisam imao vremena nabaviti trkaće dijelove, znači motor ima samo top od auspuha i oklope. Motivacija su bili Dario Horvat i Goran Gajić, ako dođe voziti. (Gajić nije vozio, ali je bio ondje op.a.). Uopće me nisu zanimali ostali vozači niti me zanimalo prvenstvo Hrvatske. Naravno da je veliki problem bio tih 10 godina od moje zadnje trkace sezone jer se dosta toga promijenilo ( od motora, guma itd.) Buduci da sam dočasnik u oružanim snagama RH, imam puno obaveza, tako da nista od trkaće sezone.

“Hvala svima na podršci, znam da su svi iznenađeni mojom vožnjom nakon tolko vremena. Na prvom treningu upoznavao sam se ponovno sa stazom, mokrom podlogom i imao sam problem s magljenjem vizira na kacigi, pa sam samo vrtio krugove da se uvozim, bez navijanja i riskiranja pada, jer ako padnem nemam motor , nemam druge dijelove, ništa nemam.”

Za drugi trening sam promijenio kacigu i odradio konzultacije s bratom Dominikom. Cesta se malo posušila i rekao sam tati sad idem po prvo vrijeme, moguće je da se ne vratimo u komadu. Izašao sam na stazu i vidio Darija i to je bilo to. Krenuli smo u našu malu utrku prije prave utrke po stazi koja se vec dosta posušila, ali je jos uvijek djelomično bila mokra (šikana na drugoj strani ). Završio sam kvalifikacije na prvom mjestu uz lakši pad, 0.3 sekunde ispred Daria. ”

“E, sad dolazimo do utrke koja je za mene krenula krivo od samog starta gdje sam krivo startao i ušao u prvi zavoj kao trećeplasirani. Dogodio se scenariji kojeg sam se najvise bojao, da se netko ubaci između mene i Darija i on pobjegne dok se ja mučim s pretjecanjem. Već u drugom krugu uspio sam prestići Denisa Petrica, ali to je bilo prekasno.

Dario je već napravio prednost koja me skroz demoralizirala i morao sam odustati od potjere za njim. Nastavak utrke vozio sam sigurno i smanjio tempo da obranim drugo mjesto. Ja definitivno nisam takva vrsta vozača koja vozi s mozgom i ide ziheraški i to mi se obilo u glavu. Kod “Wooda” sam izletio van, uspio se vratit nakon nekih 10 sekundi na stazu i još uvijek zadržao drugo mjesto. I tu sad kreće nered u mojoj glavi.

Usporio sam još više da mi se ovakva greška više ne ponovi i bio sam toliko spor da me ulovio trećeplasirani Boris Vadla i u zadnjem krugu me prošao na ciljnoj ravnini, čak smo imali i kontakt što je dodatno diglo publiku na noge. U zadnjem zavoju pokušao sam mu vratiti tamo gdje će se namanje nadati- s vanjske strane. U toj borbi Boris je nažalost pao. Utrku sam završio na drugoj poziciji.”- dodao je Luka Nervo i, naposljetku, ocijenio svoj nastup.

“Kratak rezime: prva utrka u klasi 1000 SST ikad, nakon 10 godina pauziranja, uzeti pole position jednom Dariu Horvatu koji je nedodirljiv svih ovih godina i završii na kraju na drugoj poziciji, nema tko ne bi bio zadovoljan.
Oni koji me poznaju znaju da ja nisam zadovoljan.

Odabrao sam krivu smjesu guma, nismo otvrdnuli zadnji amortizer, disk pločice smo stavili neke koje sam kupio od Močiboba pod muss jer sam svoje uništio na treningu. Ima tu puno sitnih stvari, ali ono najbitnije je da ja u utrci jednostavno nisam bio na nivou što dokazuje i činjenica da sam u kvalifikacijama na djelomično mokroj stazi napravio bolje vrijeme nego na suhoj stazi u utrci.

Jedino što mogu reći na kraju naseg TT Križevaca jest 1:0 za Daria. Vidimo se iduće godine. Vratiti se opet na motor i juriti križevačkim ulicama pred takvom publikom, ma neprocjenjivo. Moram priznati da punih 10 godina nisam osjetio taj osjećaj. Je, opasna je utrka, slažem se. Kuće okolo, drveća, ljudi, ograde.

Upravo to je ono što daje čar toj utrci. Nema tu treniranja, nije to Grobnik. pa da možeš otići malo na trening kad imaš vremena. Tu se vidi tko ima srce, tko grize i tko voli biti na rubu. Situacija je vrlo jednostavna, ako te strah i misliš da je preopasno – nemoj voziti.”-rekao je Luka Nervo.

prigorski.hr