Robert Radiček ponovno je “sjeo” na motorkotač nakon 14 godina i osvojio drugo mjesto u klasi 125 SP: Vozio sam u čast svog pokojnog brata Renata
U tzv. križevačkoj klasi, 125 SP, drugo mjesto osvojio je Robert Radiček kojeg na utrkama nije bilo punih četrnaest godina.
“U tom razdoblju nisam sjeo niti na bicikl, a kamoli motor. Jedini razlog što sam odlučio nastupiti je tužna obljetnica. Naime, 25. svibnja 1989. godine, prije 30 godina poginuo je moj brat Renato, mjesec dana prije nego je kanio voziti na križevačkoj utrci.
Onda sam je vozio i sa 17 godina pobijedio. Dugo me nije bilo, zbog, naravno, sredstava jer za pravi motor i njegovu pripremu za zahtjevnu utrku treba dosta novca. Ovaj puta sam nastupio bez nekog treninga, a naježio sam kada sam vozio pokraj tribine koja je “gorjela”. Osjetio sam snažnu podršku svojih sugrađana, svojih navijača i to me je dodatno motiviralo.”- rekao je Robert Radiček.
Svi su nakon utrke željeli zagrliti Roberta, a on je s postolja rekao “želim zagrliti svoju ženu”. Pogledajte video.
Posebno ovim putem zahvaljuje onima koji su mu bili najveća potpora i osigurali mu nastup na Nagradi Križevaca.
“To su tvrtka Dom Križevci i Mirko Zidarić, dugogodišnji mehaničar Božidar Blažinčić Buco, support Marijan Krušić Beli, a osobito djeci i ženi koji su sve to “istrpjeli”. – dodao je Radiček.
S utrkom je zadovoljan, poglavito startom, ali naglašava da je zaostao nakon manjeg “izleta” kod CB Wood.
“Zadovoljan sam prolaznim vremenima i postupnim sustizanjem vodećih. Bilo je iznimno i još sam pod dojmom utrke. Još jednom naglašavam – svoje drugo mjesto posvećujem bratu Renatu.
