PREDSTAVLJAMO USPJEŠNE KRIŽEVČANE Martina Zdilar Sertić: Najveći križevački potencijal je blizina Zagreba, brza cesta i drugi kolosijek pruge u izgradnji

Brojni uspješni Križevčani rade diljem Hrvatske i svijeta i promiču Križevce na najljepši mogući način. Želja nam je predstaviti uspješne ljude koji imaju “križevačku poveznicu”, a u prvom intervjuu predstavljamo Martinu Zdilar Sertić.

Uvodno se predstavite našim čitateljima

Rođena sam Križevčanka gdje sam završila osnovnu školu i prirodoslovno matematičku gimnaziju. Srednju glazbenu školu pohađala sam u Zagrebu. Završila sam Muzičku Akademiju i pohađala Institut za crkvenu glazbu, smjer orgulja.

Radim u zboru Opere HNK i sudjelujem u svim projektima, a već desetak godina radim i kao asistentica redatelja, u koprodukcijama u Zagrebu, Rijeci i inozemstvu. Surađivala sam sa svjetski poznatim redateljima kao što su Lorenzo Mariani, Arnaud Bernard, Dominique Pitoiset, Mauricio Garcia Lozano itd. Glazba je oduvijek bila moja velika strast i moja svakodnevnica. Ne samo pjevanje, nego svi njezini oblici.

S obitelji živim u Križevcima, udana sam i majka devetogodišnje djevojčice. Svakodnevno putujem u Zagreb na posao. Od kako imamo brzu cestu putovanje je znatno brže, a veselim se i drugom pružnom kolosijeku koji će itekako ubrzati dolazak u Zagreb.

Vjerujem da mi je kao i svakoj ženi i majci u početku bilo teško, ali danas već u obitelji imamo dobro razrađenu logistiku pa nekako uspijevam uskladiti sve obaveze između Zagreba i Križevaca. Uz baka servis i tete čuvalice sve je lakše.

Radite u Zagrebu. Kako usklađujete obiteljske i poslovne obveze? Planirate li jednog dana raditi u Križevcima?

Što se tiče planova za posao u Križevcima, zašto ne? Nikad se ne zna! Nije me još nitko pozvao.

Križevci su dobili novu ženu na čelu Gradskog muzeja. Hoće li po vašem mišljenju biti nekih pomaka i kako vidite iskorištenost križevačkih kulturnih potencijala?

Novi ljudi u pravilu bi trebali donositi neke nove ideje, a Križevci su stari grad. Na temeljima prethodnika može se raditi dobra nadogradnja. Naša nova ravnateljica ima impresivan CV što je za svaku pohvalu, ali mišljenja sam da je prerano davati bilo kakve zaključke jer je tek započela sa svojim radom.

Svakome treba dati priliku i pozdraviti bilo kakve ideje, one nove, ali pri tome ne zaboraviti na iskustva onih starijih.

Nadam se da će nova ravnateljica u tome biti uspješna i želim joj uspjeh na novom radnom mjestu.

Križevci imaju ogroman turistički potencijal. Što bi trebalo učiniti da se potencijal pomakne s mrtve točke?

Križevački kulturni potencijal gotovo je neiskorišten. I ne želim nikoga kritizirati, to je moje subjektivno mišljenje. Postoje brojne mogućnosti u gradu na kojima bi se moglo raditi. Vidjet ćemo hoće li biti novih programa koji će u Križevce privući ljudi izvana.

Što danas znači ogroman turistički potencijal? Imam osjećaj da se stalno zavaravamo nekim tzv. “ogromnim” potencijalom, a kad pitate koji je to, odgovora nema.

Najveći križevački potencijal je blizina Zagreba. Izgradnjom brze ceste stvoreni su pravi preduvjeti, a sve će biti dodatno poboljšano izgradnjom druge pruge. Tu se otvaraju mogućnosti koje okolni gradovi nemaju. Sve bi gradske institucije trebale prionuti poslu, osmisliti sadržaje i programe i privući turiste. Moramo prestati samo pričati kako smo grad kulture, povijesti, školstva i početi nuditi sadržaje.

Da biste turistima iz bilo kojeg miljea ponudili neke sadržaje morate dobro znati što nudite. Tu nema svaštarenja. Ono što nudite morate i poznavati. I to ne mora nužno biti neka zidina, palača ili višestoljetna građevina.

To može biti i jedna bogata gastro ponuda temeljena na našoj domaćoj prehrani. Isto tako i naše poznate vinske sorte. Danas niti jedna turistička ruta ne prolazi bez vinske ceste ili podruma tj. kušanja vina, a mi imamo nešto što okolna mjesta nemaju, svoju posebnu autohtonu sortu grožđa – Kleščec. Moram spomenuti i Križevačke štatute. Ljudi traže nešto što drugdje ne mogu naći.

Primjerice, bila sam na međunarodnom opernom festivalu u Wiesbadenu koji je između ostalog poznat po svjetski poznatom pjenušcu Henkel. Pa zašto mi ne bismo od Kleščeca napravili sličnu priču?

Isto tako, ne mogu a da se ne osvrnem na Križevačko veliko spravišče. Turizam se ne može razvijati preko jedne manifestacije godišnje, a i sam koncept Spravišča i njegov program je diskutabilan. Takva se manifestacija ne može raditi u jednom tjednu i s dvije probe. To vam ja sa sigurnošću mogu tvrditi jer sam već 20 godina na kazališnim daskama.

Da ne pričam o sakralnim objektima u našem gradu.

Da biste turistima postali zanimljivi morate dobro poznavati svoj grad, njegovu povijest, zanimljivosti, kulturnu baštinu i sve ono što vam taj grad može ponuditi.

Mogućnosti su bezbrojne, no to se mora raditi planski i dugoročno i u to se mora uložiti novac. Ne mora biti samo novac iz proračuna grada, otvorene su velike mogućnosti iz EU fondova, a Križevci su koliko mi je poznato u prijašnjim vremenima to znali iskoristiti.

Brojni Križevčani rade izvan Križevaca, a kao i u cijeloj zemlji puno ih je otišlo i izvan granica Hrvatske. U gradu su na čelu novi ljudi, Prošlo je dvije godine mandata. Živi li se u Križevcima bolje? Što biste mijenjali?

Danas, nažalost mnogi Hrvati odlaze iz zemlje. Doslovno trbuhom za kruhom i to redom mladi intelektualci, ali i ljudi sa srednjoškolskim obrazovanjem. Zašto? Ne zato što im je vani bolje, naprotiv.

U inozemstvu se intelektualna snaga cijeni. Ljudi koji hoće, mogu i žele raditi imaju prilike to i pokazati. Ali mislim da ipak nije baš sve crno bijelo jer poznajem mnoge kolege i kolegice koji se ipak vraćaju u Hrvatsku.

Dakle, postoji i ona druga strana.

Što se tiče Križevaca, situacija je ista. Ne mislim da se živi bolje nego prije dvije godine, ljudi se snalaze svatko na svoj način. Zadnje što je po mojem mišljenju promijenilo život dijela Križevčana je otvaranje brze ceste i prenamjena bivše Vojarne, posebice izgradnjom Tehnološkog parka. No to je bilo pred više od dvije godine.

Neke stvari čak su se značajno pogoršale i pri tome mislim na zdravstvenu zaštitu. Ovo što se događa u Križevcima nije dobro, jer za par godina nećemo imati niti obiteljskih liječnika, a ništa se ne poduzima da se mladi pripreme kojih na studijima ima.

Brzina je prioritet svakodnevnog života. Mislim da se nisu stvari promijenile niti da su bolje. Došli su neki novi ljudi, bez iskustva, s idejama, ali da bi se rezultati vidjeli potrebno je upravo iskustvo. To je ono što ova postava po mojem mišljenju nema. No može se reći da je još prerano suditi, ali prošlo im je pola mandata. Svakome treba dati priliku, a na njemu je da je iskoristi, zar ne?

Kako vi vidite Križevce “sutra”?

Sjećam se još dok sam bila mala, kako bi uvijek svatko ko je čuo da sam iz Križevaca komentirao kako je netko iz njihove obitelji išao u gimnaziju u Križevcima.

To mi je uvijek nekako ostalo u uhu i bila mi je premisa kad sam negdje govorila o svojem gradu.

To je i moja vizija Križevaca. Sveučilišni grad u blizini Zagreba s bogatom kulturnom baštinom i poviješću. Zamislite nešto kao mali Oxford..i uopće ne mislim da je to pretenciozno. Ne možemo imati renome poput Oxforda, ali zasigurno imamo resurse za nesto slično

U doba Erasmusa i s blagodatima EU, mi kao mali grad možemo samo profitirati. Naša povezanost danas sautocestom kojom se i sama svakodnevno vozim je neprocjenjiva. Da ne pričam o željeznici i vlaku koji bi trebao biti u centru Zagreba za manje od 40 minuta. To je najvažniji dio infrastrukture svake države – povezanost.

Niti jedan moj kolega koji dolazi iz inozemstva, a dolaze svakodnevno u Zagreb, ne vozi se automobilom. Nego upravo vlakom. To su naši aduti.

Isto tako mislim da Križevci imaju mnogobrojne neiskorištene adute poput glazbe i sakralnih objekata.

Zašto, primjerice,ne bismo imali jedan glazbeni festival poput Baroknih večeri u Varaždinu ili orguljaške škole u Šibeniku? Sve resurse imamo! Glazbenu školu, koja je itekako renomirana i redovito izbacuje akademske umjetnike u svijet. To nije mala stvar.

Grad čine ljudi. Ne njegovo prirodno bogatsvo ili tvornice.

Ljudi! Možda smo se malo uspavali u ovom brzom načinu života, ali to ne znači da se ne možemo probuditi i steći neke nove navike življenja. Poput odlazaka na koncerte, predstave, promocije knjiga, likovnih umjetnika i sl.

Grad nam je pun predivnih prostora od Katedrale s predivnim biskupskim dvorom do povijesne crkve sv.Križa. S trima orguljama koje su iskoristive. Treba se okrenuti ljudima i stvarati uvjete za mlade obitelji, a onda ih početi privlačiti da dolaze živjeti u Križevce. Roditelji danas djeci žele priuštiti razne sadržaje, one kulturne ali i sportske.

Ne mogu shvatiti zašto se već ne počne graditi atletska staza kad čitam da su značajna sredstva osigurana iz države. Svakako treba ulagati i u naša sela. Trebaju nam i dvorane uz škole. Kao majka uvijek strepim kad djeca moraju pretrčavati cestu od škole do dvorane, ali i nogometno igralište s umjetnom travom. To je infrastruktura koju jedan grad koji se želi razvijati mora imati i koji želi da u njemu ostaju živjeti i dolaze živjeti mlade obitelji.

Križevci sutra mogu samo prosperirati. Prilagoditi se svjetskim trendovima i brzini života. Što to znači?

Teško je za povjerovati da će Križevci postati veliki industrijski grad. Znači moramo iskoristiti ono što imamo. A imamo puno. Trebaju nam ljudi, svježe ideje, dobra volja i upornost.

Problemi se mogu rješavati samo putem politike. Zanima li vas eventualni politički angažman?

Nisam mišljenja da se problemi mogu riješavati samo politikom, no politika mora stvarati uvjete i mora prepoznati ideje i ljude koji ih mogu provesti.

Uvijek je gospodarstvo na prvom mjestu, a mi imamo sve preduvjete, od već spomenutog Tehnološkog parka do nove poduzetničke zone. Čini mi se da je tu došlo do nekakvog zastoja, nema novih poduzetnika.

I na to se onda nadograđuje društveni sektor. Jedan od dobrih potencijala je glazba koja je uvijek dominirala i povezivala čitav svijet. Bez obzira na politiku, opredjeljenje ili nešto drugo, a mi imamo odličnu glazbenu školu i vrsne mlade obrazovane glazbenike. Ništa od toga ne koristimo u pravoj mjeri.

Što se tiče mojeg političkog angažmana, zašto ne? Nikada nisam otišla iz svojih Križevaca i važno mi je što se ovdje događa. Dovoljno sam mlada i iskusna da mogu procijeniti što je dobro, a što nije.

Ako svojim mišljenjem, stavom ili znanjem mogu doprinjeti i u političkim vodama, rado ću prihvatiti i taj izazov.

prigorski.hr