Naslov, vjerojatno, govori sve. Nije niti prvi, niti posljednji puta da naše ljude cijene više u drugim sredinama nego u onoj iz koje su potekli. Čini nam se da se slična priča opetuje s Križevčaninom, Erdovčaninom Tihomirom Gudićem, osobom koja je već 22 godine vezana uz Sportske igre mladih, a u proteklih godina dana i uz Atletski klub Križevci.
Hrvat, desno “orijentiran”, ali ne, istodobno, uskogrudan. Poznajemo ga dugo, s njim smo zajedno proslavili naslov prvaka i pobjednika kupa u malom nogometu kada je u križevačkoj dvorani igrao njegov Orkan Valten. Od početka smo i uz Sportske igre mladih koje su, podsjećamo, često središnja događanja organizirali u Križevcima, činivši i tako promociju grada na puno višoj od mjesne razine.
Bio je, svojedobno, i u križevačkom nogometnom klubu. Činio je sve kako bi se klub spasio od ispadanja iz tadašnjeg natjecanja, doveo, naravno, i dosta igrača sa strane zbog osnaženja momčadi. To je, naravno, koštalo. Sve ima svoju cijenu. Poslije su bile silne objede na njegov račun, a, znamo, da je tada imao odriješene ruke u stvaranju momčadi za 2. ligu.
No, takvi smo, kakvi smo. Za vlastite greške, uvijek su “krivi” prethodnici. Nevjerojatno je koliko ga poštuju u susjednim državama. U Beogradu su nam rekli da je on najomiljeniji čovjek u gradu. Poznaju ga i cijene svi s kojima smo razgovarali. Sa svojim suradnicama u Sportskim igrama mladih stvorio je ondje odlične temelje za razvoj Igara, ali i druženje djece kroz sport u svim susjednim zemljama. Gradio je i gradi dobrosusjedske odnose. “Zagrizao” je i “kiselu jabuku” križevačke atletske staze. Mnogo toga je pokrenuo, ali ima i “otpora”.
Gospodine Gudiću, dugo ste u sportu, u nogometu, sada atletici, dugo ste prvi suradnik gospodina Zdravka Marića u Sportskim igrama mladih. Mnogi vas u vlastitoj sredini osporavaju, mnogi misle da u svemu imate neki osobni interes, pa i oko atletske staze. Zašto je to tako. Koji su razlozi. Je li u suštini riječ o onima koji nikada, baš nikada, nisu “iskočili iz vlastitog dvorišta”, ali redovito “pogledavaju u susjedno” i ogovaraju, ne čineći, s druge strane, ništa za dobrobit zajednice, a kamoli da ulažu svoj novac ili energiju u nužne projekte.
Cijeli život sam usko vezan uz sport, a smatram kako je jedna od najvažnijih odrednica sporta ulaganje u našu djecu koja su naša budućnost. U Križevcima sam prepoznao mnogo projekata koje bi trebalo pokrenuti ili u njih uložiti: tu je atletska staza, ali i nogomeno pomoćno igralište, tribina na nogometnom stadionu koja bi bila primjerena gradu i ligi u kojoj igramo, naš klub – stabilni trećeligaš zaslužuje bolje uvjete. Svjedoci smo da se već više od 45 godina ništa nije uložilo i bojimo se da bi mogao doći dan kada će biti i prekasno. Zanemaruju se generacije potentnih mladih sportaša koji neće ostvariti možda svoj puni potencijal.
Već “jučer” je trebalo napraviti kadroviranje i uložiti u struku, jer struka- licencirani profesionalci stvaraju sportaše i ljude, a kroz selekciju i naše buduće olimpijce, prvake i Modriće i Mandžukiće. Uvijek sam svoj, nemam interese, nitko me nije mogao “kupiti” i zato uvijek radim prema svom srcu, znanju i nahođenju.
Tako naprosto funkcioniram oduvijek što se i vidi u radu u klubu kao i Sportskim igrama mladih. Želim ostaviti nešto svojoj sredini, da nisam takav ne bih investirao u grad, već u svoje kćeri da ih odvedem u London dvaput godišnje, pa da osobno tamo gledam samo svoju korist i uživam kako treniraju s najboljim svjetskim trenerima i u najboljim uvjetima.
Atletska staza je, nažalost, još uvijek nedovršena priča. Mnogo toga ste uspjeli posložiti na državnoj razini, ali se još nije dogodio pozitivan iskorak na lokalnoj. Kako to tumačite?
Nadam se da ćemo uspjeti i da će se svijest i savjest i obećanja na lokalnoj razini ispuniti i izvršiti. Vjerujem da ćemo stazu uspjeti realizirati našoj djeci i sugrađanima i svim atletičarima i da će Grad Križevci iznjedriti novog olimpijca ili olimpijku, samo se nadam se da neće biti prekasno.
Sportske igre mladih i Križevci, zajedno od samih početaka. Nije bilo jednostavno kada se krenulo, a nije jednostavno niti sada sve organizirati na toj razini.
Sportske igre mladih su izrasle u najveću amatersku sportsku manifestacij u Europi i proširile su se na tri zemlje sudionice, dok su nova tržišta u pripremi. Svjesni smo da postajemo globalni projekt, no nikako ne zaboravljamo da sve kreće od lokalnih razina.
Damir Špehar/Pixsell
Želimo omogućiti kao i do sada svoj djeci mogućnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima. Svaki uspjeh ne dolazi preko noći, radi se o godinama rada, odličnom projektu i timu profesionalaca i entuzijasta koji svakodnevno rade na dobrobiti zajednica u kojima se Igre održavaju. Takav entuzijazam sam prepoznao i u AK Križevci i to je jedan od razloga zašto sam se odlučio uključiti u pomoć radu kluba.
Znamo da nemate “dlake na jeziku”. Vjerojatno je u vašem radu, kao sportskog djelatnika, bilo i grešaka. Mnogo ste toga naučili u radu s raznim sportskim udrugama. Ovo u atletici je, vjerojatno, najčišće i najkonkretnije.
Mogu reći da imam bogato iskustvo rada u sportu. Prošao sam sve razine, od sportskih klubova, saveza preko najveće sportske amaterske manifestacije. Za konkretnu usporedbu, vodio sam NK Suhopolje i NK Križevci i NK Valten i moram priznati da je ovo ipak puno lakše. Radi se o drukčijem sportu, drukčijoj razini, drugim mentalnim i intelektualnim pristupima.
Naravno za to su zaslužni i divni ljudi iz vodstva i organizacijskog odbora AK Križevci, n čelu s predsjednikom Klasićem, vrhunskim trenerom prof. Dragom Palčićem, Brankom Zorkom i drugima. Požrtvovnost i skromnost djece koja treniraju atletiku i njihovih roditelja su iznimne. Beskrajno zahvaljujem roditeljima na njihovom angažmanu jer stalno uskaču, voze djecu na treninge, omogućuju im opremu i daju svoju punu podršku.
No, za pravu profesionalnu razinu za koju naša djeca imaju potencijal, to nije dovoljno: želim da u 2019. godini pokrenemo sebe i naš grad u novom smjeru za našu djecu, a projekt atletske staze da bude samo jedan kamenčić na tom utkanom putu.
Zacijelo ste se u vašem radu susreli s ljudima koji nešto znače u sportu i na međunarodnoj razini, ali i onima u manjim mjestima. Jeste li se u nekima razočarali, je li bilo “podmetanja nogu” i dvoličnog ponašanja?
Kroz dugogodišnji rad u sportu, sudjelovao sam na primanjima svih državnika regije, od predsjednika Vlada i Sabora, te država, do vodećih sportskih institucija – Olimpijskog odbora, FIFA, UEFA i slično, dužnosnika Europske komisije i Europske unije itd.. Svi su oni spremno podržali projekt Sportskih igara mladih, ne samo kroz svoje službene pozicije već i na osobnim razinama.
Primjerice, sljedeći tjedan ćemo u Barceloni imati sastanke sa čelnicima FC Barcelona i Reala o potencijalnim vidovima suradnje, a posjetit ćemo i našeg ambasadora Predraga Mijatovića, koji je redovito uključen u rad Sportskih igara mladih. Svi naši ambasadori redom su vrhunski sportaši i profesionalci, Luka Modrić, Dario Srna, Slaven Bilić, Edin Džeko, Nemanja Matić i mnogi drugi, ali prije svega i senzibilni ljudi koji unatoč slavi i uspjehu i dalje imaju sluha za dobre projekte na lokalnim razinama.
Ivo Čagalj/Pixsell
Na žalost, najviše sam se razočarao ne u takve velike zvijezde, već u ljude u Križevcima. Ne bih ih sad imenovao, no radi se o svima koji priječe daljni razvoj grada i sporta u ovom gradu, te koji nikako da ispune dana obećanja. To je ljudska i profesionalna crta koju nikad neću promijeniti u sebi- sve što radimo, radimo sa svrhom boljitka života našoj djeci.
Jubilarni 20. malonogometni turnir. Je li malo “zapeo”, unatoč nagradnom fondu koji je odmah iza Kutije šibica. Jesmo li, možda, namjerno ili nenamjerno zaboravili na one od kojih je sve krenulo?!
Sjećam se početaka 1999. kako je sve krenulo u uredu našeg bivšeg gradonačelnika i saborskog zatupnika Branka Hrga. Od “Bukvićevog”, Ureda gradonačelnika, razgovora sa zaljubljenicima malog nogometa. Neki, nažalost, više nisu s nama, nekadašnji tajnik ZŠU Goran Ilotić po kojem je nazvan trofej za fair play, nema niti vrlo vrijednog Pere Rađenovića, nema dvojice igrača koji su itekako pridonijeli afirmaciji turnira, Matije Capara i Mate Čuljka. Velik je obol dao i Ivan Vuk, nekadašnji direktor turnira.
Krenulo se od ničega, a s vremenom je turnir dosegnuo visoku razinu. Mlin Brežani su osvojili turnir s “Velikim Žutim” Robertom Prosinečkim, dvorana je bila puna kao šipak kada je slavio Sveti Marko Križevčanin s velečasnim Krešimirom Žinićem. Posljednjih godina smo sustali. Zašto?
Ovogodišnji jubilarni turnir morao se dignuti letvicu više. Mogli smo ga više profesionalizirati u svim segmentima, od nagradnog fonda do puno bogatijih nagrada za gledatelje. Niti suđenje nije na razini. Na završnicu turnira je, svakako, trebalo pozvati sve one koji su pobjeđivali na prethodnim turnirima. To je izostalo. Ne vidim razloga. Jedan takav turnir bilo je teško izgraditi, ali ga je lako “srozati”.
Ovaj turnir je dosegao razinu prijenosa na televiziji, jubilarna nagrada za gledatelje trebala bi biti npr. automobil, nagradni fond je trebao biti 200.000 kn, a ne uvoditi županijsku ligu, to je kao da uspoređujemo Fiću i Rolls Royce. Nadam se da će se izvući pouke iz ovogodišnjeg i da će sljedeći biti onakav kakav treba biti.
Mali povratak na atletiku, planirate dograditi prostor za teretanu?
Da. To ćemo sigurno napraviti. Darovitim atletičarima i atletičarkama treba omogućiti uvjete koje su zaslužili. Nadam se da će i u Gradu “okrenuti ploču”, što se tiče staze i prevladati taštinu. Imamo potporu na državnoj i županijskoj razini, na gradskoj izostaje. Jedno nam se govori u lice, a drugo kada se donose odluke.
Vaša poruka Križevčanima
Prije svega mislim da se trebamo počet mijenjati, svi ponaosob, prevladati malograđanštinu i sindroma malih mjesta i otresti se otrova globalizacije i vratiti se vrijednostima na kojima smo odgojeni i to prenijeti na djecu i buduće naraštaje. Sve što radimo, na kraju će biti nebitno ako ne ostavimo konkretan i pozitivan trag iza sebe. – rekao je Tihomir Gudić.
Nije važno tko će stazu “otvoriti” i tko će “pobrati slavu”. Sve je prolazno, jedino staza ostaje za sadašnji i buduće naraštaje križevačkih atletičara i atletičarki. Valjda su je zaslužili.
mn/prigorski.hr