Župa sv. Mihaela u Zagrebu-Dubrava proslavila je u utorak 29. rujna svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika. Središnje euharistijsko slavlje u zajedništvu s kapucinskim provincijalom fra Jurom Šarčevićem, župnikom fra Brankom Lipšom, te dvadesetak svećenika Remetskoga dekanata, kao i drugih zagrebačkih župa predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak.
Prije početka samoga slavlja, riječ dobrodošlice uputio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević koji je istaknuo da je biskup Petanjak dobro poznat župljanima, jer je tu boravio za vrijeme svoga školovanja, a ovim je po prvi puta u župi kao biskup. Uime prisutnih mu je poželio blagoslov u službi.
Uvodeći u slavlje, biskup je istaknuo “okupljeni smo danas oko Trojedinog Boga da slavimo njegove svete anđele koji su dionici Božje svetosti, i koji tu Božju svetost komuniciraju nama ljudima. Oni nas uvijek upućuju na Boga i vode k Bogu, pa tako uistinu nemamo drugoga puta, doli puta svetosti”.
U prigodnoj homiliji, biskup Petanjak je rekao, kako “mi štujemo anđele i vjerujemo u njih zato što polazimo od najvećega autoriteta koji nam je o njima govorio, a to je sam Isus Krist. Njegov život je praktički nezamisliv bez anđela. Od samo početka, utjelovljenja anđeo dolazi k Mariji i naviješta da će začeti i roditi Sina Božjega kao čovjeka; preko betlehemske noći i pjesme anđeoske, pa sve do Isusova uskrsnuća i uzašašća na nebo. Cijeli je Isusov život prožet prisutnošću anđela”.
Pozivajući prisutne vjernike na promišljanje o tim nebeskim bićima, podsjetio je i na neke povijesne datosti vezane uz njih. Tako je naglasio, kako prikaza anđela nema do početka 3. st. kada se u katakombama sv. Priscile pojavljuje prizor navještenja. Također ono što je danas “nezamislivo”, anđeli tek u 4. st. dobivaju krila, a u srednjim vijeku je dosegnut vrhunac propitkivanja o anđelima koja govore o njihovoj naravi, među ostalima “jesu li oni samo nebeska ili su i zemaljska bića”.
Govoreći o prisutnosti i važnosti anđela u životima ljudi, podsjetio je, kako je sv. Franjo svake godine četrdeset dana postio za blagdan sv. Mihaela, a upravo za vrijeme toga posta dvije godine prije smrti dobio stigme. Za p. Pija se govori da je on često svojim pokornicima znao reći što su sagriješili, preko njihovih anđela čuvara. Nadalje, godinu dana prije nego će se Gospa ukazati 1917. u Fatimi, anđeo se tri puta ukazao djeci i predstavio se kao “Anđeo Portugala”.
Govorimo o anđelima kao nebeskim bićima koja su povezana s ljudi, o anđelima koji imaju veze sa zemljom, domovinom. Kad je nadbiskup Stepinac osnivao ovu župu i postavio ju na istok grada Zagreba dao joj je za zaštitnika sv. Mihaela, koji pak na vitraju ne drži ovu crkvu, nego zagrebačku katedralu da štiti cijelu zagrebačku nadbiskupiju, rekao je biskup.
Ali ono što je bitno o anđelima nalazimo u dnevnom evanđelju. Isus Natanaelu, jednom od apostola govori “gledat ćete otvorena nebesa i anđele nebeske kako izlaze i silaze nad Sina čovječjega”, naglasio je propovjednik, te nastavio “ako idemo u Stari zavjet i sjetimo se Jakovljeva sna koji vidi ljestve koje idu od neba do zemlje i po tim ljestvama idu anđeli dolje gore, ovdje nam evanđelje kaže da anđeli idu do Isusa Krista, i od Isusa Krista do neba”.
Ovdje je dana velika istina. Naime, u Starome zavjetu ljudi su smatrali da Bog ne zahvaća direktno u ovu zemlju, tj. u čovjeka, nego ima posrednike a oni su anđeli, jer je Bog toliko svet, a čovjek toliko grešan da Bog kad bi komunicirao s čovjekom bi se uprljao. Zato treba imati posrednike koji prenose ljudima ono što im želi poručiti. Nakon što se Sin Božji utjelovio i postao čovjekom, Bog je u Isusu Kristu Bog i čovjek u jednoj osobi, u Isusu Kristu svatko od nas ima izravan pristup Bogu. Nema više posrednika. Zato anđeli dolaze do Isusa Krista i od njega, jer sve što nam je Bog htio reći, rekao nam je u svome Sinu. Jedino kojega treba slušati i živjeti je Isus Krist, naglasio je biskup,te pojasnio, kako to ne znači da anđeli više nemaju svoga smisla, nego se samo hoće poručiti da se u povijesti spasenja nešto mijenja, da ta povijest spasenja ima svoje početke, razvitak i kraj, i zato smo i mi pozvani da polazeći od Riječi Božje, od Isusove riječi usvojimo ono što nam ta riječ poručuje. Anđeli i dalje ostaju kao oni koje Bog nama šalje, kao naše anđele čuvare, kao naše zaštitnike, pomoćnike, ali sve što nam je htio reći rekao nam je u Isusu.
Na kraju homilije ukazao je i na značenje samog imena “Mihael – tko je kao Bog”, te rekao, kako bi stanovnici ove župe mogli svako jutro kad se probude reći samo jednu jedinu riječ “Mihael”, i da ga ih to drži cijeli dan. Sve što radim, sve što živim, kamo god se mičem sve što poduzimam u životu, poduzimam u prisutnosti Božjoj, što se može usporediti s Bogom? Za sve ono što imam dolazi od Boga, što jesam na tome trebam zahvaljivati Bogu. Sve je sadržano u toj jednoj, jedinoj rečenici: “Tko je kao Bog”. I kad bi nas ta jedna rečenica držala svaki dan, onda bi sve što činimo, poduzimamo, ponašamo se činili kao oni koji pripadaju Bogu, kao oni koji su izabrali Isusa Krista za svoga učitelja, za svoga vođu, rekao je na kraju biskup Petanjak.
Prije blagoslova zahvalu za predvođenje slavlja, na kojemu je pjevao župni zbor, biskupu Petanjku izrekao je domaći župnik fra Branko Lipša, OFMCap., a kao spomen na taj događaj biskupu je darovan kip sv. Mihaela.
prigorski.hr/ika.hr