Mljekarski list iz broja u broj na svojim stranicama prenosi iskustva uzornih proizvođača mlijeka iz različitih krajeva Lijepe naše, nastojeći poslati pozitivnu poruku kako je proizvodnja mlijeka, iako često težak i mukotrpan – ipak posao od kojega se može živjeti. Dakako, ako tu proizvodnju promatramo u realnim okvirima i očekivanjima onoga tko proizvodi.
Ovaj put Mljekarski list odazvao se telefonskom pozivu vrijednog proizvođača mlijeka Božidara Franjčevića iz Selanca u općini Sveti Petar Orehovec u Koprivničko-križevačkoj županiji, koji sa suprugom Nevenkom cijeli život marljivo radi na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu na kojemu su radili i proizvodili njegovi stari. A tako planira i nastaviti.
Dvanaest godina stara krava dokaz je brige i pažnje koje Nevenka i Božidar posvećuju svom blagu
U predstavljanju svoga gospodarstva skromni supružnici Franjčević kažu: “Obrađujemo 7 hektara zemlje, koje su u funkciji proizvodnje krme za naših 7 krava i junice. Sijemo kukuruz za silažu i zrno, pšenicu i ječam za zrno, posije i slamu, a većina je naših livada prirodnih, s kojih dobivamo najkvalitetnije sijeno.
Zadovoljni proizvodnjom
Imamo mi nešto površina pod ljuljem i lucernom, koju ćemo ovih dana kositi po treći put, i kod nas se pokazala kao prava “sedmača”, odnosno kao kultura koja može dugi niz godina davati solidne prinose. I to je sve kvalitetan temelj za hranidbu krava, dakako, tu su još i sojina sačma, Vindijina smjesa, melasa i vitaminsko-mineralni dodatak. Zato naše kravice žive dugo i proizvode dobro – zaključuju Franjčevići.
“Naše krave prosječno proizvedu dvadesetak litara dnevno i mi smo tom proizvodnjom zadovoljni, ali da je cijena mlijeka bolja – bilo bi i nama puno bolje. S našim otkupljivačem Vindijom radimo oduvijek i ne možemo reći ništa loše, imamo korektne odnose i nadam se da će takvi i ostati.
Ipak smo optimistični i uvjereni da smo stigli na prekretnicu kada će se proizvođač mlijeka i njegovo s puno truda i muke proizvedeno mlijeko početi cijeniti. Ja se bavim poljoprivredom od svog rođenja, a kada me pitaju što sam sve radio u životu – ja s ponosom ističem kako i supruga i ja u životu znamo jedino za poljoprivredu. Naše obje kćeri udale su se u okolici i obje su nastavile s tradicijom proizvodnje mlijeka.”
Hrvatsko selo mora preživjeti!
A osim prekrasne i čiste prirode u kojoj proizvode, za Franjčeviće možemo slobodno reći da ih krasi i skroman i jednostavan seoski život, u kojemu ne treba još puno da bi bili zadovoljni – a to je da se poljoprivreda i poljoprivrednici ne prepuste stihiji, kao mnogo puta do sada, jer ipak i ova obitelj, baš kao i mnoge druge, i dušom i tijelom pripadaju svome kraju, one žele tamo i ostati.
U tom smislu gospodin Božidar poručuje: “Smatram da smo mi poljoprivrednici nepravedno opterećeni mnogim nametima, nama redovno ispostavljaju račune – kako lokalna uprava tako i država, i mi sve to plaćamo, i sigurno smo najlojalniji stanovnici ove naše prelijepe domovine, dok vlastodršci udaraju po nama bez pravog razloga. Uvijek se izvuku loši primjeri u javnosti i onda prema njima javnost sudi.
Zbog toga sam i zvao Vaše Uredništvo, da javno kažem što mi je na srcu. Želim da se već jednom hrvatskom seljaku da zasluženo mjesto u društvu, da naš rad bude pravedno cijenjen, a onda pravedno i plaćen. Nama proizvođačima mlijeka sada je više nego ikada potrebna pomoć, i to države i vlasti koju smo birali. Na njima je velika odgovornost preživljavanja hrvatskog sela i seljaka”.
Zoran Bašić/Hrvatska mljekarska udruga