Koprivnička župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo u Močilama proslavila je u subotu na blagdan Male Gospe, 35. obljetnicu svoga osnutka i imenovanja prvog, i do sada jedinoga župnika mons. Leonarda Markača. Tom je prigodom svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, a koncelebrirali su domaći župnik i dekan Koprivničkoga dekanata mons. Markač, umirovljeni svećenik mons. Alojzije Petrović, župnik župe sv. Nikole biskupa Tomislav Petrić, župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića Dominik Vukalović i biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.

Mons. Markač jako se dobro sjeća tog 8. rujna 1983. godine. „Ovih 35 godina prolazili smo kroz velik zagovor i pomoć naše nebeske Majke. Bog nam je uvijek bio u pomoći. Što smo god zatražili, On nam je to učinio na sebi prepoznatljiv i svojstven način. Želimo Bogu dati dužnu hvalu i zahvalnost za sve što nam je pružio te što je bio s nama u teškim časovima”, poručio je župnik.
Biskup Mrzljak u uvodu je istaknuo kako je misa izvor i vrhunac kršćanskog života kao susret cijele Crkve. U homiliji vjernicima okupljenim u župnoj crkvi u Močilama biskup je govorio o važnosti Marijine zadaće – da nas dovede svome Sinu – ali i da nam može i treba biti uzor u poučavanju. „Marijina majka, sveta Ana, na mnogim slikama u rukama drži knjigu iz koje Mariji tumači. Tu bismo mogli naći primjer poučavanja u obitelji.

Na početku smo nove školske godine. Škola nas poučava znanjem koje nam je u životu potrebno. Spominje se reforma školstva, pa čujemo izraz ‘škola za život’. A kakva škola može i treba biti nego za život? Što će nam škola koja nije za život? No, pitanje je kako čovjeka naučiti da bude osposobljen za život. Osim u znanju, čovjek mora napredovati u dobroti, ljubavi, poštenju i istini. Tu je presudna škola koja se često ne spominje, a zove se obitelj. To je temelj, jer ako se ta škola preskoči, nikakvo kasnije znanje ne može to nadoknaditi.

Ako čovjek ne nauči kako treba biti čovjek, kasnije znanje koje nauči može mu biti na štetu, a ne na korist. Marija nam itekako može biti uzor i primjer da naučimo čuti što nam Bog govori. Zato nam Marija govori ‘idite mom Sinu, On će vas poučavati’. A Isus nas neprestano poučava kako treba živjeti. Čujemo u javnosti kako vjera može ograničiti čovjekovu slobodu te kako bi bili puno slobodniji kada ne bi imali propise ili savjete koje trebamo slušati.

No, vidimo kako sloboda nigdje ne može biti bez propisa. Bog nam je dao potreban red preko deset zapovijedi i savjeta kroz evanđelja. Te nas stvari uče za život i to je škola za život. Svijet u kojem živimo brzo se mijenja, ali postoji nešto stalno, nešto što se ne mijenja – Božja Riječ. Možemo je i odbaciti, a mnogi će reći kako bi Crkva trebala ublažiti ili čak ukinuti neke zapovijedi.

No, kada bismo to učinili više ne bismo bili Isusova Crkva i Njegovi učenici. Starima i mladima, svima je potrebna ta škola koja nas poučava kako živjeti Božju Riječ, pogotovo kada je teško. U toj školi jedan je Učitelj, a svi smo mi učenici, poručio je biskup Mrzljak.

ika.hr/prigorski.hr