Prije nepuna tri tjedna spustili su se zastori na najvećoj nogometnoj pozornici ove godine – Svjetskom prvenstvu u Rusiji, koje je prema mnogima do sada najbolje organizirano nogometno natjecanje u povijesti. Veličanstvenom uspjehu naše nogometne vrste svjedočili su i Križevčani Slaven Orejaš i Sanjin Petranović, koji su proveli u Rusiji gotovo mjesec dana. Slaven je proveo ukupno 27 dana, dok se Sanjin u Rusiji zadržao 35 dana.
Predstavljamo vam dvojac koji je na SP-u u Rusiji pogledao gotovo sve susrete Hrvatske, osim protiv Argentine, jer su se vraćali doma iz Kalinjingrada, budući da su tamo putovali automobilima, a povratak kući je trajao 22 sata.
-U principu nismo ni imali namjeru ići opet. Međutim, prijatelj Antonio Hatadi je dobio karte, ali nije mogao ići, pa smo mi uzeli karte i tako je krenula naša ruska avantura. -kazao je uvodno Orejaš.
Dvojac kaže da je trebalo imati sreće za karte. Nalazili su se u Rostovu kada su našli karte za sve susrete do kraja, osim za Dansku, kada su našli jednog Talijana koji je imao četiri karte za Hrvatsku, koje je kupio jer voli Mandžukića. -Avionom smo išli u Moskvu po karte i vlakom smo se vraćali u Njižnji Novgorod, gdje smo stigli za osam sati. -pojašnjava Petranović.
Sanjin je ostao oduševljen Rusijom. -Zemlja je predivna. Ljudi su puno drugačiji, nego što su to mediji prezentirali. Rusi su jako prijateljski nastrojeni, a gdje god dođeš si dobrodošao. Razina sigurnosti je bila vrhunska i uopće se nisam osjećao ugroženim. – kaže Sanjin. Sljedeći primjer to najbolje ocrtava. Oko 3 sata ujutro, nakon provoda, krenuli smo u hotel, a više nije bilo taxija, pa je Rus s kojim smo se družili pozvao Yandex taxi, kao naš Uber, i platio put. Ja njemu dajem novac i on meni kaže. „Ne, ne, to je dar!“. -kaže Slaven.
-Jedan Rus je došao među naše navijače na tribini i donio nam deset piva, a piva košta oko 35 kn, a oni ne žive na nekom visokom standardu. Njima je to dosta novaca. -pojašnjava Sanjin. Npr. Odgajatelj u vrtiću u Rostovu radi za 1350 kn mjesečno. Njižnji Novgord je prekrasan grad, a u principu živi sirotinja, kažu Slaven i Sanjin. -Nije to sirotinja kao da nemaju za jesti, ali nije kao kod nas da ekipa ide vikendima u noćni provod i sl. Alkohol za provod oni kupuju u dućanu. – kazali su.
Doček naših nogometaša pratili su iz Rusije u kafiću, a 25 dana flat interneta košta 65 kuna, što je dosta isplativo s obzirom da bi megabajt našeg interneta tamo koštao oko 90 kuna.
Što se tiče igre naše reprezentacije dečki su složni da je protiv Danske bio možda i najteži susret. -To je bio pravi horor. Taj susret smo pratili iz prve kategorije odnosno iz najboljih mjesta na stadionu. Tamo uopće nije bilo naših navijača. -kaže Sanjin dok Slaven dodaje kako je oko njih bilo 300 Rusa i oko 500 Argentinaca. Naime, Argentinci su kupili karte do finala, jer su bili uvjereni kako će sigurno do tamo doći.
-Dakle, gdje god je Hrvatska igrala cijelo to vrijeme ista ekipa iz Argentine je putovala. Umirali smo od smijeha. Dođeš u drugi grad i vidiš iste te Argentince. -prepričava Slaven kroz smijeh te dodaje kako su Argentince zafrkavali da je Messi već dva tjedna doma.
-Najbolje navijanje bilo je protiv Rusije. -kaže Sanjin te ističe kako su mislili da će se stadion srušiti nakon pogotka Rusije u 115. minuti. -Nakon utakmice Sanjin krenuli smo u našim dresovima prema Olimpijskom selu, ljudi su bili jako korektni, čestitali su nam i gdje god smo naišli poručili su nam da razbijemo Englesku. –pojašnjava Slaven.
Međutim, vrhunac je ipak bio dok je Mandžukić zabio za finale. -Tada je sve proključalo, neopisiv osjećaj, ali i prije toga Englezi baš nisu bili nešto glasni. Nakon utakmice ostali su još sat i pol na stadionu i prodavali su ulaznice, jer su bili uvjereni da će proći u finale. Većina ih nije htjela ići gledati utakmicu za treće mjesto. – kaže Sanjin.
Rusi su za nas mahom navijali, a i sami su se sprdali na svoj račun, jer su bili svjesni naše kvalitete. Što se same finalne utakmice tiče obojica su složni da se utakmica smirenije gledala, jer i ovo je bio veliki uspjeh.
Novitet na ovom SP-u su bili i identifikacijske oznake, koje su se nosile oko vrata. Naime, radi se o vizama i nitko nije htio u Rusiji stranca primiti bez te oznake, a bilo je bitno imati i Immigration Card, koji je morao vrijediti da bi mogli naći smještaj.
Kada se govori o sigurnosti, kao zanimljivost Sanjin i Slaven ističu da na stadionima nisu vidjeli niti jednog policajca, sve su odrađivali volonteri. -Kada ulaziš na stadion slijedi detaljan pregled. Meni su stalno „pištale“ tenisice i žena na osiguranju me stalno vraćala, a došli smo 10 minuta prije početka. Nekoliko puta puštali su sve kroz skener i gospođa je rekla da mora zvati nekoga od šefova. Rekli su, nešto ti je metalno u tenisici. Vadi uložak, gledaju, čude se, a ja u čarapama krenem prema stadionu i velim da budem kasnije došao po tenisice, onda su mi rekli da nek’ se obujem. -prepričava Slaven jednu od dogodovština.
Također, i policija je bila iznimno raspoložena i vrlo nasmiješena, s čime se obojica skoro nigdje nisu sreli. Najbolji je primjer iz Kalinjingrada gdje je jedan čovjek zapalio baklju, došao je policajac i samo je lijepo zamolio našeg navijača da spusti baklju.
Međutim, Rusi nisu stvari prepustili slučaju. -Jedan Rus nam je objasnio da par mjeseci prije početka prvenstva, svi ljudi, koji imaju neki prekršaj, a tiče se sporta, na dan dva su završili u pritvoru i onda su im rekli da ako itko od njih napravi neki eksces svi će se vratiti nazad u pritvor. Na dan utakmice su se morali javiti u policiju. -kažu Sanjin i Slaven.
Naravno, nije se propustilo ni probati pokoji ruski specijalitet, a vrlo interesantno je to da je hrana jeftinija od piva, koje je bilo najskuplja stavka od svega. -Meni je bila juha boršč nešto odlično, a većini ne odgovara. – kaže Slaven, dok je Sanjina oduševila gruzijska hrana.
Slaven se nakon finala vratio u domovinu za par dana, dok je Sanjin ostao istraživati tajne Rusije još deset dana. -Vratio sam se u Njižnji Novgorod. Tamo mi je bilo najbolje, pa sam htio vidjeti kako taj grad izgleda nakon predstave. Cijene svega su pale u pola nakon prvenstva. Sam grad djeluje kao Zagreb. -kaže Sanjin, dok je Slaven zadovoljan arhitektonskim izgledom grada, koji je posjetio i tamošnji muzej rata.
Sanjin pak ističe da u gradu ima dosta kipova Lenjina. -Ono s čim se nigdje nisam susreo, a ovdje jesam je to da crkve na vrhu tornja imaju srp i čekić. Nekako sam imao dojam da je crkva odvojena od države. – kaže Sanjin.
Nisu samo naši nogometaši bili zvijezde, već i sami navijači. Dečki kažu kada je krenulo slikanje s njima samo su se počeli redati, a kockasti dres im je donio čak i propusnicu u jedan noćni klub. Naime, kad ih je zaštitar uočio u dresovima Hrvatske u klub su ušli preko reda. Neki su čak i htjeli kupiti od njih dres, toliko su se zaljubili u Hrvatsku.
Na kraju dečki poručuju da s nestrpljenjem čekaju Katar, ali i da je Europsko prvenstvo uskoro.
dp/prigorski.hr