Poznata križevačka sportašica, nogometašica Tihana Nemčić gostovala je u emisiji Nedjeljom u 2, urednika i voditelja Aleksandra Stankovića, gdje je podijelila dio svojeg sportskog, ali i životnog puta.
Uvodno je Tihana rekla da je htjela postati balerina, ali jedno ljeto joj je promijenilo život. -Imala sam 13 godina i počela sam se družiti s dva dječaka, koji su bili najbolji nogometaši u Križevcima. Po cijele dane su bili na školskom igralištu i nabijali tu loptu, to je bila čista ljubav prema lopti. Kada sam stala na igralište i uhvatila se u koštac sa žongliranjem i kada sam ja počela naganjat loptu postalo je to nešto neopisivo i postalo je dio mojeg života. -pojasnila je svoje nogometne početke Tihana Nemčić te zahvalila obitelji, koja se dosta žrtvovala kako bi ona slijedila svoj san.
Trenutačno je izbornica ženske reprezentacije i pri kraju je doktorata na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu. Na upit voditelja ‘Što je nogomet?’, Tihana odgovara da se to jednostavno ne da riječima opisati. -U nogometu mi je najbolje vidjeti reakcije navijača, tribine i onda vidim emociju. Nogomet jednostavno spaja ljude. U nogometu nema suparnika, jedan drugog poštuje pobijedio ili izgubio i ostaju povezani zauvijek. -objašnjava Tihana te dodaje kako je skoro sve prijatelje stekla upravo preko nogometa.
-Super je biti žena nogometaš, dobar je osjećaj, ali je teže nego u muškom nogometu. Žena mora biti duplo bolja od muškarca da bi dobila posao. -istaknula je Tihana.
Kada se govori o zaradi u ženskom nogometu Tihana pojašnjava kako žene nogometašice imaju svoje svoje primarne poslove, bilo da studiraju, rade u dućanu i sl., a nogomet im je hobi i ljubav. -U Hrvatskoj ima dva ženska kluba koji se uvijek bore za vrh, to su Split i Osijek i koji imaju određenu financijsku podlogu. -Nisam sigurna da je u tim klubovima plaća veća od 2.000 kuna. Možda sam rekla puno. -kazala je.
Kada govori o svojoj inozemnoj epizodi, profesionalnom igranju u futsal klubu u Italiji, kaže da je tamo lijepo živjela, igrala futsal, imala vremena za rad s djecom i čitanje.
-Kako sam počela s doktoratom, shvatila sam da tamo ne radim previše po tom pitanju i odlučila sam se vratiti kako bih to zgotovila i možda se opet vratila. Međutim, došla mi je i misao da svi odlaze i da je najlakše otići i da bi bilo dobro da ostanem i da u svojoj zemlji napravim nešto po pitanju ženskog nogometa. -objašnjava Tihana te dodaje kako i dalje prevladava entuzijazam za profesionalnim igranjem.
Na pitanje što bi poručila djevojčicama koje se bave nogometom, jer većina roditelja ih ipak usmjerava na neke druge sportove, Tihana odgovara da ako su djevojčice pune entuzijazma da im ne treba ništa govoriti.
-Treba ih samo pustiti da uživaju u igri. Nitko im ne treba reći ‘To nije dobro, odi tamo.’, ovo je zapravo više poruka roditeljima. Nogomet je poseban, jer ti radiš umjetnost s nogama, ali i kroz ekipan rad postaje i karakterno osoba kojoj nitko ne može ništa. Ja sam kroz nogomet postala neustrašiva, očvrsnula sam. Ja jesam žena, ali ne može mi nitko ništa. -kroz smijeh je rekla Tihana.
-Ne žalim što nisam postala balerina, ali balet mi je prekrasan. I danas plešem u slobodno vrijeme, volim piruete i to mi je ostalo kao neka ljubav. -zaključila je Tihana Nemčić.
prigorski.hr