Povod za razgovor i druženje sa Stankom Krajnikom, kuharom i voditeljem križevačkog ugostiteljskog objekta Calypso, bile su zvjezdice Večernjeg lista za kvalitetu, koje su nedavno objavljene.
I odmah prva nedoumica – kako da nazovemo ovaj lokal? Restoran, Sushi-bar, Noćni klub…?
Počeli smo pred 7-8 godina kao Sushi-bar. Ali ova mala sredina nije bila, da tako kažemo, spremna za jedna takav ekskluzivni projekt. Sushi nije jelo koje bi imalo široku potrošnju, pa smo morali proširiti kartu jela, malo po malo dogurali smo do popularnosti koju sada imamo. Sada smo se razvili kao fusion restoran, odnosno mješavina više vrste kuhinja, azijske, mediteranske, dakle široka lepeza ponude.
No naravno, to je restoran preko dana, navečer, a posebno vikendom, Calypso se pretvara u noćni bar s atraktivnim koncertima subotom. Da, i najnovije u našoj ponudi – kokteli!
Zajedno sa Stankom posao vodi Miljenka (za prijatelje Mima), koja zna više o koncertima i bendovima.
Ugošćujemo popularne bendove, pa su samo u zadnje vrijeme na našoj maloj pozornici nastupili i neki posebno popularni bendovi. Ne jedanput ovdje je svirao OSDS (Od srca do srca), a sve popularniji koprivnički Tragovi, stalni gosti Narodnog radija i Narodne televizije nastupili su u veljači.
Naravno da je bila fešti do zore, kao i za Slavonija band mjesec dana kasnije. Nastavljamo u tom tonu, pa već imamo aranžmane do kraja godine sapopularnim hrvatskim bendovima. Baziramo se na domaćoj estradi, a subotom se traži mjesto više, čak i kad nisu atraktivni koncerti, nego nastupaju oni ‘manji’, ali sviraju istim žarom odabrani repertoar te ispune lokal.
Želja je da se u Križevcima stvori jedno odlično mjesto za izlazak svakim danom, a subotom uvečer posebno.
Vratimo se ipak povodu ovog razgovora, Večernjakovoj zvjezidici kvalitete. Recite nam više o tome? Primjećujemo da su u Večernjaku uz predstavljanje novih zvjezdica navedene i neke cijene. Usporedimo li ove cijene sa npr. dubrovačkima, za cijenu jedne kave na Stradunu u Calypsu ćete uživati u obroku vrhunske ekskluzivne kuhinje. U čemu je tajna?
Večernjakova zvjezdica dodijeljena nam je kao jednom od najboljih sedam lokala, uz napomenu da dijelimo prvo mjesto. Da želimo da cijene ostanu atraktivne, jednako koliko se trudimo da i naša jela budu atraktivna.
I da, može se poslovati na taj način, mi radimo više da bismo uslužili više gostiju. Pored toga, redovito se ističu prednosti obale i njihovog ugostiteljstva, ali postoje i naše prednosti. Mi radimo ravnomjerno cijele godine, dok se obala još uvijek bazira na sezoni. Insistiramo na kvaliteti, sve se priprema na licu mjesta, kad se jelo naruči, priprema se, ništa unaprijed.
Tu je još jedna podatak mimo kojega ne možemo: ‘guglamo’ li Stanko Krajnik, na vrh svih informacija iskočit će ‘on je kuhao za Juliju Timošenko. Ovaj podatak, isprva tajan, kad je isplivao na površinu, postao je sinonim imena Stanka Krajnika.
Kad nam se tako nešto dogodi, tada to u jednom času postane neki okvir i teret, jer se zapravo radi o podatku koji govori o jednoj epizodi u karijeri, a ne o karijeri samoj. No dobro, pustimo to, priča je višekratno ispričana. Je li bilo još zanimljivih VIP u Vašoj karijeri?
Tako zanimljivih svakako ne. Ali kuhao sam za mnoge političare, bilo u Zlatnim goricama (Varaždin Breg), gdje sam radio prije povratka u Križevce, ili ovdje u Calypsu. Bilo je uglavnom političara, poput predsjednika Mesića, predsjednika Sabora Leke, pa mnogi drugi, Friščić, Čačić…
Sjećam se da je predsjednik Sabora imao i kušačicu hrane. Ona je ostala oduševljena našim pristupom i ljubavlju prema kuhanju. Tek nakon njezine kompletne provjere sve dokumentacije i namirnica te kušanja hrane dobili smo zeleno svjetlo, a uzorak hrane morao se poslije čuvati tri dana.
Vratimo se na Vaše početke
Kuham od drugog razreda osnovne, kuhanje sam izučio u Sloveniji, potom sam dvije godine bio u Umagu u Stelamarisu, a u Križevačkoj pivnici sam bio kad je pokrenuta 1995.
No naravno, bio je to u tom času preuranjen projekt, koji nije dugo trajao. Onda sam malo bio u poduzetničkim vodama, vodio sam lokal punih jedanaest godina, sve dok se publika nije okrenula ‘cajkama’, a ja se nisam bio spreman prilagoditi tome i vratio sam se kuhanju.
Radio sam u Zlatnim goricama, a potom se otvorio Calypso. Još 2005. sam želio ovdje otvoriti klasični pub, ali nismo se uspjeli dogovoriti s vlasnikom. Mnogo kasnije ipak sam završio ovdje. Sve to ne bi bilo moguće bez ovih odličnih mladih ljudi oko mene koji rade samnom u kuhinji i u šanku. Da, mogu zaključiti da je to jedna uspješna priča. Mi ćemo poraditi na tome da ju tako i nastavimo…
Zdenko Balog/prigorski.hr