Jedno od mjesta osrednje veličine u Koprivničko-križevačkoj županiji je Dijankovec, udaljen tek nekoliko kilometara od grada Križevaca, u čijem se sastavu nalazi. Naselje višestoljetne povijesti, prema pisanom tragu, kao posjed pod nazivom Diank spominje se još u 14. stoljeću. Prema dostupnom popisu stanovništva, u novije vrijeme selo je najviše stanovnika imalo 1900. godine kada je u Dijankovcu živjelo 406 mještana, piše glaspodravine.hr.
Kako se u mjestu prije živjelo, a kako danas, upitali smo Moniku Kemenović koja nas je dočekala u svom obiteljskom domu. Godine 2011. godine na Festivalu žena ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije izabrana je za Najuzorniju ženu. Monika je i zamjenica predsjednika Vijeća Mjesnog odbora, i dobro je upoznata s lokalnim zbivanjima.
Monika Kemenović s obitelji 2011. godine/Marijan Sušenj/Pixsell
– U Dijankovcu živim od svoje pete godine kada su se moji roditelji vratili iz Austrije – kazala je Monika, koja sa suprugom Marijanom ima kćerke Kseniju, Kristinu i Karolinu.
U selu je nekada svako domaćinstvo imalo krave i malo zemlje, a djeca su pomagala roditeljima, pa je i naša sugovornica odmalena naučila raditi u polju. Poljoprivredom su se bavili i Marijanovi roditelji, a mladi supružnici Kemenović nastavili su razvijati naslijeđeno gospodarstvo.
Monika Kemenović
– Cilj nam je bio razvijati poljoprivredu i uspješno živjeti samo od rada na selu. Odlučili smo se za proizvodnju mlijeka kao primarnu djelatnost, no nažalost, zbog katastrofalnog stanja u mljekarstvu morali smo odustati od proizvodnje – objasnila je.
Mlijeko su uredno isporučivali prerađivačima, no K-Milk, a kasnije Križevačka mljekara, ostali su nam dužni više od 40.000 kuna, a i Dukat je počeo ozbiljno kasniti s plaćanjem.
– Podnijeli smo i tužbu i dobili spor, ali novac nikada nismo dobili – rekla je M. Kemenović.
Nakon toga, odlučili su prodati krave, no još uvijek imaju desetak hektara zemlje koju obrađuju. Sada uzgajaju svinje, bave se i pčelarstvom i imaju 15 košnica, a Monika je u Koprivnici završila pčelarski tečaj.
– Nakon što smo se oprostili od naših krava, trebalo je donijeti odluku tko će od nas potražiti stalan posao u nekoj tvrtki – nastavlja svoju priču naša sugovornica. – Na kraju smo odlučili da ja budem ta koja kreće u potragu za poslom, jer suprug Marijan ipak lakše barata kombajnom i traktorima koje još uvijek posjedujemo. Završila sam tečaj za njegovateljicu i, nasreću, zaposlila se u Domu za starije osobe u Križevcima – kazala je.
Stalan posao u nekoj od tvrtki u Križevcima potražila je većina stanovnika ovog naselja, a usput se još uvijek bave i poljoprivrednom proizvodnjom. Nekada gotovo isključivo poljoprivredni kraj, danas u Dijankovcu mlijeko proizvode samo obiteljska gospodarstva koja vode Dražen Ivanušić i Damir Harča.
– Nekada je moja baka imala samo tri, četiri kravice i mlijeko i mliječne proizvode prodavala u Križevcima i Zagrebu. Od te prodaje kupovali su i zemlju i strojeve te hranili sebe i djecu – prisjetila se svog djetinjstva naša sugovornica, koja je kasnije i sama na tržnicama u Zagrebu i Križevcima prodavala med i mlijeko proizvedene na svojem obiteljskom gospodarstvu. Još je naglasila da su prije djeca i odrasli mogli dobro zaraditi berbom i prodajom puževa, žira i ljekovitog bilja.
Danas, žena donese 50 jaja na plac, a od toga 25 mora prodati da bi dobila dozvolu da su jaja s njezinog gospodarstva i da su svježa, objašnjava nam sugovornica.
Lijepo vrijeme za našeg posjeta iskoristili smo i za kratku šetnju selom. Smješteno na brdašcu potkalničkog gorja, na nadmorskoj visini od 179 metara, mjesto ima jednu glavnu ulicu i više odvojaka. Mještani su nam u šali kazali da je zbog toga teško ovdje biti poštar. Selo je asfaltirano i ima struju, javnu rasvjetu, vodovod, telefon, ali i tri raspela. Jedini problem s vodom je da glavni vod ide samo kroz središte sela, a jedina dva jača poljoprivrednika su na drugoj strani, pa se ne mogu priključiti na vodovod. Plin i kanalizaciju mještani nemaju.
Uz kuće u glavnoj ulici Brezje nalazi se i nekoliko prastarih klijeti koje su njihovi vlasnici obnovili, a klijeti stare i više stotina godina nalaze se i na susjednom brijegu gdje mještani gaje vinovu lozu. Ovdje se još uvijek može čuti izreka da „gazda nije pravi gazda, ako nema svoj vinograd“, pa čak nekoliko vinograda i starih klijeti ima i Monikin suprug Marijan. Na brdima lokalnih naziva: Brezje, Dijankovčine, Prelog, Guči i Križevčine, uglavnom svaki mještanin ima mali vinograd za obiteljske potrebe. Dijankovec je gotovo spojen sa susjednim Erdovcem u kojemu im je i zajedničko groblje i kapela svete Katarine.
Učenici od 1. do 8. razreda nastavu pohađaju u OŠ Ljudevita Modeca u Križevcima. Prije 15-ak godina iz mjesta je u svakom razredu bilo po desetak učenika, dok danas od 1. do 8. razreda Dijankovec ima ukupno 20-ak đaka. Selo je od gradskog središta Križevaca udaljeno oko šest kilometara pa mladi tamo odlaze u kafiće i u izlaske, a mještani ondje obavljaju administrativne, liječničke i veterinarske usluge.
U centru sela je i dućan u kojemu radi i prodavačica Tamara, a nasuprot njega je obnovljeni Društveni dom u čijem dvorištu su vatrogasci postavili i spomen-ploču nekadašnjem vlasniku imanja Dijankovec – Ivanu Zakmardiyu Dijankovečkom. DVD Dijankovec ima vodeću ulogu u društvenom životu sela za čije se potrebe brinu i članovi Mjesnog odbora na čelu s predsjednikom Valentom Katanovićem. Mještani su i inače složni i spremni pomoći jedni drugima, pa je i u vrijeme poplave u Gunji, u Društvenom domu organizirano prikupljanje pomoći.
Prije su djeca i odrasli mogli dobro zaraditi berbom i prodajom puževa, žira i ljekovitog bilja. Danas, žena donese 50 jaja na plac, a od toga 25 mora prodati da bi dobila dozvolu da su jaja s njezinog gospodarstva i da su svježa“, objašnjava nam sugovornica Monika Kemenović
– U podnožju sela nekada je tekla rječica Kamešnica na kojoj su Drago i Milka Radmanić imali mlin koji je s radom prestao šezdesetih godina proteklog stoljeća – rekla nam je mještanka Zlata Jambrec, a Monika Kemenović povela nas je do nekadašnjeg mlina od kojeg su ostale samo ruševine obrasle visokim korovom.
Danas Dijankovec ima 46 naseljenih kuća i oko 140 stanovnika. Mnogi od njih otišli su na rad u inozemstvo. U selu je i pilana koju je nakon smrti vlasnika Dragutina Štefoića nastavio voditi njegov sin Zdravko, a Marijan Harča ima i građevinski obrt. Selo je dalo i dva svećenika, to su zvanje odabrali Stjepan Dijaneš i Stjepan Drukčević. Nažalost, u selu je sve manje djece, no kako nam je rekla naša domaćica, u Dijankovcu je teško zaraditi, ali je lijepo živjeti.