Na brdašcu potkalničkog gorja, na nadmorskoj visini od 174 metra, smjestilo se naselje Erdovec. Stanovnici se bave poljoprivredom, no dosta ih je zaposleno u Križevcima, te u Varaždinu i Bjelovaru koji su od mjesta udaljeni 30-ak kilometara. Prema popisu stanovništva iz 1900. godine, selo je imalo 355 stanovnika, da bi danas po nekim procjenama u 60-ak kuća živjelo oko 130 mještana, piše glaspodravine.hr.
Administrativno, Erdovec je prigradsko naselje grada Križevaca od kojih je udaljeno svega pet kilometara. Mjesto višestoljetne povijesti, ime je vjerojatno dobilo po obližnjim posjedima grofovske obitelji Erdedy.
Na potoku Kamešnica grof je imao i svoje betonirano kupalište, a i neke livade u selu još uvijek mještani zovu Jerdevčine. Mi smo se nedavno zaustavili u velikom dvorištu obiteljskog gospodarstva na početku sela. Ubrzo je u dvorište na moćnom traktoru marke Deutz stigao naš domaćin Dražen Harča.
– Bio sam na obližnjoj oranici kada ste dolazili. Ovdje vam nema radnog vremena, radi se dok se ne završi posao – kazao je Dražen silazeći s traktora prije no što smo ga zamolili da nas pobliže upozna s životom u selu. Dražen živi sa suprugom Mirjanom i djecom.
Najstariji sin Hrvoje završio je poljoprivrednu školu kao i njegova majka, starija kći Lorena na koprivničkom sveučilištu Sjever studira menadžment, a mlađa Ivana u Križevcima pohađa gimnaziju. Obitelj Harča bavi se poljoprivrednom proizvodnjom i hrani 30-ak bikova za što su zaduženi Mirjana i Dražen. Za njihovu ishranu Dražen obrađuje 20-ak hektara zemlje, za što posjeduje kombajn, dva traktora i sve potrebne priključne strojeve.
Uz poljoprivredu, Draženova velika preokupacija je zidanje starom ciglom i obrada starog, već odbačenog drveta, u što smo se i sami uvjerili vidjevši njegovim rukama potpuno obnovljenu staru klijet. Mnogim svojim prijateljima i znancima sazidao je kamine, krušne peći i peke, a još jedna njegova velika ljubav su konji.
– Prije nekog vremena prijatelj me zamolio da mu prodam auto, no kako me nije mogao isplatiti, umjesto novca ponudio mi je bređu kobilu. Supruga i ja nismo imali nikakvo iskustvo s konjima i zbog našeg neznanja kobila nije prihvatila ždrijebe. Morali smo ga svaka dva sata hraniti na dudu, i prava je sreća da smo ga uspjeli othraniti – objasnio je.
Dražen je ubrzo shvatio koliko druženje s tom plemenitom životinjom pozitivno utječe na obranu od stresa, pa danas obitelj Harča ima tri konja, a naš domaćin je i aktivan član Udruge Potkalnički konjari.
U razgovoru o životu u selu, Dražen se prisjetio i svog djetinjstva i polaska u školu. U prva četiri razreda išao je u susjedni Podgajec. U to vrijeme školska zgrada se obnavljala pa su učenici nastavu slušali u vatrogasnom domu koji je također bio u ruševnom stanju.
– Sjećam se da je strop u prostoriji bio poduprijet „s gacijevim štegerom“ kazao je i dometnuo da je iz Erdovca bilo dvadesetak osnovnoškolaca. Danas od prvog do osmog razreda iz sela ide 13 učenika, a isto toliko ih pohađa srednju školu. Pedesetih godina proteklog stoljeća selo je imalo i svoje kovače.
‘Železni majstori’ bili su Đuro Kemenović i Josip Krulić, a u to je vrijeme u mjestu je bio i ‘šlosar’ Valent Rešetar. Selo je imalo i svog šustera koji se prezivao Horvat koji je živio do 70-ih godina proteklog vijeka.
Na Kamešnici koja protječe uz selo, nekada je bio i ‘Husaričin’ mlin koji je radio sve do 1975. godine, čuli smo od mještana. Prije su imali i trgovinu, no danas je najbliža u susjednom Dijankovcu. Veću kupovinu, liječničke i zubarske, poštanske i administrativne usluge mještani obavljaju u Križevcima, a u Gradu je i veterinarska stanica. Dok su gotovo do 2000. godine u Erdovcu bile četiri otkupne stanice mlijeka, u selu je danas svega 30-ak mliječnih krava pa veterinari baš i nemaju mnogo posla.
Osim naših domaćina, poljoprivredom se bave i obitelji Kozumplik, Ereš, Gudić, Picig, Babić i Ledinski. Selo ima asfalt, struju, telefon i vodovod. Na kraju sela stoji stara crkva posvećena Svetoj Katarini, a tu je groblje i mrtvačnica. Više od 80 godina u Erdovcu djeluje DVD koje ima i svoj dom.
Predsjednik DVD-a je Valent Arki, a kako smo čuli, vatrogascima uspješno zapovijeda Davor Arki. Grad Križevci pomaže koliko može. Stara zgrada Doma nedavno je dobila i novo krovište, nova je i PVC stolarija, a tvrtka Radnik donirala je pločice.
Selo ima samo jednu, kružnu ulicu, čija oba kraja počinju na glavnoj prometnici. Mi smo u razgledanje krenuli iz donjeg dijela koji nazivaju Starjak, a zaustavili se gore, u Brezju, gdje mještani imaju vinograde.
Tu nas je dočekao Franjo Picig, rođeni Erdovčan koji svoje umirovljeničke dane voli provoditi u hladu stare klijeti.
– Deda Franjo ima staru klijet, koja je stara preko 400 let – rekao nam je nasmiješeni domaćin i doista nas poveo u prastaru, ali održavanu klijet, gdje smo (ipak umjesto svijeće uz LED rasvjetu) porazgovarali o proteklim vremenima u selu.
– Nekada se ovdje živjelo teško i gotovo isključivo od poljoprivrede, sve do pedesetih godina proteklog stoljeća, kada su mnogi tada mladi mještani krenuli u okolne gradove na školovanje – rekao je Franjo koji je i sam u Zagrebu završio grafičku školu. Mnogi su tada krenuli u Križevce i u tvrtki Čelik, Mesnoj industriji Križevci i Trgovačkom poduzeću završili zanate.
– Odlazak u inozemstvo iz našeg sela bila je prava rijetkost. Danas mladi studiraju, a ako pronađu zaposlenje u gradu, tamo ostaju i živjeti, a selo se polako smanjuje – dometnuo je Franjo Picig i izrazio nadu da će se taj trend promijeniti, jer Erdovec je mjesto u kojem je lijepo živjeti.
foto: glaspodravine.hr