Na istočnim padinama kalničkog gorja, udaljeno sedam kilometara od Križevaca, smjestilo se naselje Sveta Helena. Proteže se u dužini od oko dva kilometra i sastoji se od svega tri ulice, i po dvije-tri usamljene kuće na početku i na kraju naselja. Uz selo i danas protječe potok Koruška, a i prvotni naziv posjeda, a kasnije naselja, bio je Sveta Jelena Koruška. Prvi put pod tim imenom mjesto se spominje u dokumentu iz 1218. godine. U 16. stoljeću tu je bila i utvrda koja je štitila od napada turske vojske. Šestog svibnja 1630. tadašnji kralj Ferdinand II. dodijelio je pravo grba sa svim pripadajućim povlasticama plemićkoj obitelji Šatvar, piše glaspodravine.hr.
Naime, još iz vremena kralja Bele IV. neki mještani Svete Helene nositelji su plemićke titule. Među plemiće se ubrajaju mještani prezimena Kamenjaki, Kamenovići, Kostiboli, Ljubici, Sigeri, Salaji, Serblinovići, Šenji, Šipušići, Švageli i Stručići. Na potoku Koruška u 19. stoljeću radile su tri vodenice čiji su vlasnici bili Blaž Stručić, Luka Stručić i Đuro Vrbančić.
Posjetivši Svetu Helenu, mi smo se zaustavili kod obitelji Stručić, gdje su nas pobliže upoznali sa životom u naselju. Iako su „plemenita roda“, Stručići se kao i većina mještana bave poljoprivredom.
– Davnih sedamdesetih godina moji preci su se bavili poljoprivredom, a još je moja baka nosila sir i mlijeko na zagrebačku tržnicu. Tada smo imali nekoliko krava za mlijeko i za rad na polju – rekao je na početku našeg susreta Miroslav Stručić i dodao kako je tradiciju nastavila njegova majka Ankica, s kojom je kao mali više puta išao u Zagreb na tržnicu.
Pred 18 godina Stručići su sagradili farmu za 20 mliječnih krava. Uz proizvodnju mlijeka, tovili su i junad. Danas se bave samo proizvodnjom mlijeka kojeg godišnje proizvedu 90.000 kilograma, te uz 18 muznih krava imaju i nekoliko junica. Za ishranu stoke obrađuju 20-ak jutara zemlje, a za svoje potrebe imaju i nekoliko svinja. Na obiteljskom gospodarstvu uz Miroslava radi i njegova supruga Marina koja je i nositeljica OPG-a, a kada ne uče, pomažu im i kćeri Sanela, koja studira u Zagrebu, mlađa Valentina, koja pohađa gimnaziju, i najmlađi sin Tomislav.
Na gospodarstvu rade i sestra Đurđica i majka Ankica, a otac Valentin je težeg zdravlja pa pomaže samo savjetima. Iako uvijek ima posla, Miroslav nađe vremena i za aktivan rad u udrugama pa je i tajnik DVD-a, predsjednik Udruge uzgajivača simentalskog goveda Križevci, te dopredsjednik proizvođačke organizacije Udruge mljekara Drava – Sava. Iako bi nam mogao mnogo više ispričati o radu udruga, nas je ovaj put zanimao život u selu.
Mjesto se posebno ponosi dugogodišnjom tradicijom školstva. Posljednja vlasnica utvrde, plemićkog dvora u Svetoj Heleni, Berta pl. Gvozdanović 1875. godine prodala ga je Općini i od tada je u dvorcu bila smještena škola. U njoj je od 1903. do 1905. godine predavao učitelj i pisac povijesnih romana Milutin Mayer. Prve četiri godine znanje je u toj školi stjecao i naš sugovornik kojemu je predavao dugogodišnji učitelj Dragutin Grloci. Danas je na tom mjestu druga, novija školska zgrada, a nastavu pohađa 13 malih đaka kojima predaju učiteljice Renata Krulić i Marija J. Od 5. do 8. razreda iz Svete Helene nastavu u Križevcima pohađa 22 učenika, a selo ima i devet srednjoškolaca te sedam studenata.
Tik do školske zgrade nalazi se vatrogasni dom sagrađen 70-tih godina proteklog stoljeća koji ujedno služi i za malobrojne društvene aktivnosti. DVD je osnovano 1939. godine, sadašnji predsjednik je Vinko Serblinović, a pod zapovjedništvom Tomislava Stručića, ekipe postižu zavidne rezultate na natjecanjima. Nekada je osim vatrogasaca u selu bila aktivna i udruga žena, na čijem je čelu bio predsjednik muškarac, što je valjda bio jedinstveni slučaj u tadašnjem okruženju. U središtu naselja je crkva posvećena svetoj Jeleni, a malo dalje stoji kapelica svetog Florijana.
Mjesto ima dva zaštitnika; svetu Jelenu i svetog Vida, po kome je ime dobilo i obližnje brdo na kojem mještani imaju vinograde. Nakon Drugog svjetskog rata, na drugoj strani brda otvoren je ugljenokop u kojem su mještani zarađivali svoj kruh desetak godina, kada je zbog neisplativosti rudnik zatvoren.
Sveta Helena najviše stanovnika imala je 30-ih godina proteklog stoljeća, a između Prvog i Drugog svjetskog rata, u selu su bile čak dvije trgovine, a jedna je bila u vlasništvu obitelji Jembrek. Obitelj Švagelj 30-tih godina prošlog stoljeća u selu je vodila i gostionicu. Danas je od obrtnika u selu klesar Stjepan Švagelj, a klesarstvom se bavio i pokojni Ivan Pašičko. Vinko Šatrak polovinom proteklog stoljeća bio je jedini kovač u selu, a kasnije se tim poslom bavio i Dragutin Švagelj.
Između dva svjetska rata, Dragutin Stručić iz Svete Helene bio je direktor sektora na Jugoslavenskim željeznicama. Pa ipak, ovo je mjesto najpoznatije po razvijenoj poljoprivrednoj proizvodnji. Mještani ovog danas prigradskog naselja zaposleni su u Križevcima, no većina se bavi stočarstvom. Nekada je bilo više od 30 proizvođača mlijeka, a i danas je u naselju 12 sabirnih stanica za mlijeko koje otkupljuju Dukat i Vindija.
Osim naših domaćina, veći poljoprivredni proizvođači su i Josip Stručić, Štefica Stručić, Slobodan Stručić, jedan i drugi Franjo Stručić, Dragutin Stručić i Ivica Pepelko. Tu su još i nositelji OPG-a Franjo Švagelj, Ivan Švagelj, Krunoslav Švagelj i Zlatko Švagelj. Svi ti marljivi poljoprivrednici imaju ukupno oko 600 grla stoke, čime se ovo naselje izdvaja od susjednih.
Naselje je prve metre asfalta dobilo prije 26 godina, gradski vodovod proradio je prije 30 godina, dok je struja stigla prije 61 godinu. Administrativne, poštanske, liječničke i veterinarske usluge mještani obavljaju u Križevcima. Mjesto ima i svoje groblje, no već više godina čekaju priliku da sagrade i mrtvačnicu. Godišnje imaju 10-ak ukopa, no za nadati se da će se povećati i broj novorođenčadi.
Najmlađi stanovnik Vid Šimunčić ima svega šest mjeseci, a čist zrak i zdrav okoliš očito djeluje i na dugovječnost, jer najstarija stanovnica Zlatica Švagelj rođena je 1920. godine. U posljednje vrijeme nekoliko mještana otišlo je na rad u inozemstvo, pa danas u 70 kuća živi nešto manje od 300 stanovnika.
prigorski.hr/glaspodravine.hr