Jasna Bućan, specijalizantica anesteziologije i reanimizacije, jedna je od mladih snaga i nada, koja bi s ostalim kolegama, u dogledno vrijeme, trebala popraviti “krvnu sliku” nedostatnog broja liječnika te specijalizacije u koprivničkoj Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek.
Rođena Splićanka, kako za sebe kaže “tvrdoglava ovnica”, na specijalizaciju je u koprivničku Bolnicu stigla početkom prosinca prošle godine, nakon što je godinu i pol dana provela u timu Hitne pomoći u Jelsi na otoku Hvaru. U razgovoru za glaspodravine.hr otkrila zašto se odlučila upravo za specijalizaciju iz anesteziologije i kako to da je između velikih bolničkih centara odabrala baš Koprivnicu.
– Iskreno, odluka nije bila nimalo lagana jer specijalizacijom odlučuješ što ćeš raditi do kraja svog života. Htjela sam nešto uzbudljivo, nešto gdje možeš naučiti više od drugih i gdje je spašavanje života svakodnevica, pa je anestezija bila jedini logičan izbor – kaže ova simpatična, 27-godišnja liječnica.
Dodaje, kako mnogi podcjenjuju anesteziologe, jer misle da oni samo uspavljuju ljude, ali, kako tvrdi, anesteziologe se zove kad više nitko drugi ne može pomoć i kad život visi o koncu. O Koprivnici kao mjestu specijalizacije kaže da ju je izabrala slučajno te ističe brojne prednosti manjih bolnica.
– Za Koprivnicu mi je rekao moj prijatelj i kolega dr. Milun s kojim sam radila na Hitnoj pomoći na otoku Hvaru. Njegovi roditelji su nekoć tu živjeli, on je prvi došao, svidjelo mu se i, eto, došla sam i ja za njim. Sada bih svima preporučila da odu u manje bolnice. Mislim da se može mnogo više naučiti i bolje napredovati – objašnjava.
O kolegama u koprivničkoj Bolnici govori samo u superlativima.
– Prezadovoljna sam. Ljudi su tu jako pristojni i stvarno daju 110 posto od sebe u ovom poslu. Zajedno provodimo mnogo vremena i, naravno, kako mjeseci prolaze ti ljudi postanu ti i više od kolega. Osim toga, u malim bolnicama edukacija je intenzivnija, kolege nam se više mogu posvetiti pa u malo vremena, mnogo naučimo – objašnjava i dodaje kako je posla puno jer uz specijalizaciju imaju i pripravnosti nekoliko puta mjesečno, a odnedavno specijalizanti rade i na Hitnom bolničkom odjelu.
No, to nije sve, jer dr. Bućan predaje Anatomiju i fiziologiju u Srednjoj školi Koprivnica, što je, tvrdi, čini jako sretnom.
– Kad sam s učenicima, oni me stvarno razvesele jer, nakon napornog dana, oni su uvijek puni života i energije pa se s njima i ja osjećam mlađe i poletnije te ovim putem šaljem puno poljubaca mom 2. k. – smiješeći se, kaže.
U mišljenju kako se južnjacima teško priviknuti na hladnoću i snijeg, dr. Bućan nas potpuno demantira.
– Bilo mi se lako priviknuti jer sam došla zajedno s mojim zaručnikom, a znate kako kažu da ljubav grije bolje od ičega. Nedostaje mi sunce kojeg u Splitu ima u izobilju, ali zato me jako veseli snijeg. Dok drugi nervozno čiste svoje automobile od snijega, ja razmišljam kako napraviti snješka na krovu automobila – kazala je energična Splićanka.
Dodala je kako su njen Frane i ona jedva dočekali snijeg.
– Moram priznati da su nas ponekad ljudi čudno gledali, ali nama su snjegovići i onaj škripavi snijega pod nogama, poseban gušt – opisuje posve novo iskustvo s takvom količinom snijega.
Kako je u Koprivnici tek nešto više od tri mjeseca još uvijek joj malo nedostaje “šušur” njenog grada. No, kaže, Koprivnica je idealna za odmorit dušu.
– Sve možeš obaviti u kratko vrijeme, bez velikih gužvi. Zaručnik i ja obožavamo šetati pa svaki dan provedemo sat do dva istražujući Koprivnicu. Volim društvo i kuhanje pa često prijatelje zovemo na društvene igre i finu klopicu, a svaki vikend idemo negdje na izlet ili nam dođu obitelj i prijatelji iz Splita. Zapravo, nikad nam nije dosadno – kaže.
Dijalekt je, pak, posebna priča, a i njoj su se, kao i svakome tko dolazi izvan kajkavskog govornog područja, događali nesporazumi u komunikaciji.
– Kako se ovdje često spominju “gorice”, nekih dva mjeseca bila sam uvjerena kako je to naziv sela pokraj Koprivnice, u kojem, čudom, velik broj ljudi ima vikendice u kojima se ludo provode svaki vikend – sa smijehom nam je na kraju otkrila simpatična doktorica.
Vidi li se i nakon specijalizacije u Koprivnici, dr. Bućan tvrdi kako je zasad jako zadovoljna, i ostane li tako, ne vidi razloga zašto ne bi ostala.
– S vremenom će, nadam se, doći i djeca, a Koprivnica mi se čini divan grad za klince.
Piše: Jasna Omrčen-Čeko/glaspodravine.hr
prigorski.hr