Lovačka skrb o divljači dolazi u ove zimske dane do punog izražaja. U Lovačkom društvu „ Zec“ Banovo pripremili su na vrijeme kukuruz i sol kako bi divljač lakše prezimila. Ophodnja obilazi lovište jednom tjedno. U ophodnji smo zatekli Roberta Đuraneca, predsjednika LD „Zec“ Banovo, lovnika Veljka Dubraveca i lovca Čedomila Svečnjaka.
Robert Đuranec (43), predsjednik Društva je istaknuo kako od studenoga prošle godine, a posebno sada u ožujku, kad su velike hladnoće redovno obilaze lovište.
-Imamo 20-tak hranilišta za krupnu divljač (srnu, divlje svinje) i 20 tak hranilišta za sitnu divljač (zec, fazan). U hranilišta unosimo kukuruz i sol što smo osigurali na vrijeme – rekao je Đuranec.
Lovnik Veljko Dubravec (55) koji je lovac već 40 godina kaže kako divljač vide po tragovima oko hranilišta. – Ova im pojačana prihrana dobro dođe kako bi bili u dobroj kondiciji. Snijeg je velik i divljač teže dolaze do hrane. Čim se malo proljepša i sunce grane, bit će im daleko lakše – kazao je Dubravec.
Inače LD „Zec“ osnovano je 1965. Danas broji 40 članova lovaca i s ponosom ističu da među rijetkim Društvima imaju i lovkinju Snježanu Šaško.
U ovom društvu s posebnim pijetetom sjećaju se osnivača i starijih lovce, a među njima Ljudevita Kereša, Branka Hunjeda, Rudolfa Benčeka, Ljubomira Đuraneca i mnogih drugih.
Lovnik Veljko Dubravec napominje kako je danas među našim najstarijima članovima Ivan Maršalek. -U našem Društvu ima puno dobrih i vrijednih lovaca koji žive lov. Među takve sigurno spada i Stjepan Matleković Žiga. Nitko od nas o njem ne može reći lošu riječ – istaknuo je.
Ovo društvo je izgradilo Lovački dom u Banovu gdje se redovito sastaje. Među prvima su na ovom području počeli obilježavati sv. Huberta svoga nebeskog zaštitnika. U šumi Čret izgradili su zajedno sa Šumarijom Vrbovec lovačku sjenicu gdje se osvježavaju nakon lova.
Prastari običaj krštenja mladog lovca zadržali su članovi LD „Zec“ Banovo do danas. Kad lovac prvi puta ustrijeli divljač, tada postaje lovac i treba ga krstiti. To je posebna ceremonija tijekom koje se lovac krsti šibom po stražnjici s dvije brzine: vrućom i hladnom. To se dugo pamti i često prepričava.
Lovačkim običajima i tradicijom iskazuje se poštovanje prema prirodi i divljači ali i međusobno poštovanje lovaca. Lovački običaji zahtijevaju primjereno ponašanje i odgovarajuće odijevanje, a prenose se s generacija na generacije kako bi se održala tradicija. I na kraju, prihrana kao skrb za divljač u ove zimske dane lovačka je etika koja se itekako praksom stječe i njeguje.
Dragan Vicković/prigorski.hr