Nakon njenog povratka iz Barcelone, susreli smo se s Tashom – Natašom Solar, koja je odlučila čitateljima našeg portala podijeliti svoje zanimljivo, ponekad i turbulentno iskustvo, odlaska, Njemačke. Španjolske, te konačno povratka. Nataša je u ležernoj atmosferi otvorila dušu i bez zadrške podijelila svoje njemačko-španjolsko iskustvo. Pročitajte što nam je rekla Križevčanka Tasha.
Španjolska je san još od malih nogu i samo sam 10 godina morala čekati da uopće dobijem priliku učiti španjolski u školi. U samom startu uopće nisam imala u planu završiti u Barceloni ali eto sudbina je odigrala svoju kartu. Kao i svi odlučila sam sreću potražiti van granica Lijepe Naše i uputiti se u Njemačku.
Međutim nekako mi nije sjeo taj hladni njemački sjevernjački mentalitet, još sam zapela u malom gradu, ne baš tako divnoj firmi i shvatila sam ubrzo da to nije ono što sam htjela. Iako doduše nisam još bila jasno rasčistila što bih htjela, ali sve u svemu intuicija mi nije dala mira. Jednostavno sam dala otkaz i počela planirati put u Španjolsku.
Prvotni je plan ipak bio samo kratki godišnji odmor te povratak, što se na kraju nije ostvarilo jer je ljubav prema jeziku i španjolskoj kulturi ipak prevagnula i odlučila sam ostati i istražiti to korijenje koje me toliko vuklo i na kraju ponukalo da ostanem. Pronaći stan i posao u Barceloni je vrlo lako. Ipak, kriteriji su poznavanje engleskog jezika i barem početna razina španjolskog jezika jer o znanju španjolskog jezika ovisi kakve poslove možeš dobiti. Obzirom na znanje 4 strana jezika nije mi bio problem snaći se bilo gdje u svijetu. Jako je puno stranaca pronašlo ovdje svoj dom i ponekad mi se čini da je više stranaca nego samih Španjolaca / Katalonaca.
Ne vjerujem u teoriju krize, tako je svugdje na planeti, život je jednostavno malo bolji ili malo lošiji ovisno o vladajućima i zakonima koje donose. To što naši ljudi odlaze u Njemačku i Irsku jer su plaće veće i radni uvijeti bolji je obična zabluda. Jesu kao i u Španjolskoj, sve ovisi na kakvog poslodavca naletiš, posla ima svugdje za onoga tko želi raditi, a prednost ove destinacije je ipak ta kultura, toplina i jasno klima, što se za navedene zemlje baš i ne može potvrditi.
Upravo je i to razlog koji me je natjerao da ostanem. Jedina razlika koju sam uspjela zamjetiti u odnosu na Hrvatsku je birokracija. To je toliko kompleksna struktura da ako nemaš poznanika ili bar malo znanja španjolskog jezika, teško da ćeš doći do papira koji ti omogućuju rad.
Iako ponavljam to je toliko individualno da se zaista ne može generalizirati tako da vjerujem u svoje vlastito iskustvo svatko ima drugačije. To su čari Španjolske, pet različitih osoba će do jedne te iste stvari doći na pet različitih načina. Sve u svemu samo malo više papira, ali i to postane sitnica jednom kad shvatiš kako sistem funkcionira.
Da sažmem, nečiji uspjeh ili neuspjeh odlaska u drugu zemlju zarad poboljšanja svoje financijske situacije, uzgred rečeno i životne ovisi prvenstveno o ciljevima i viziji koju si je sam pojedinac zacrtao. Ja ju nisam imala u toj fazi, sve je to bio jedan eksperiment, stoga je i moj povratak u Hrvatsku bio sasvim očekivan.
Iako tek sam sada naučila kako sve funkcionira, stekla brdo prijatelja, koji bi dali sve za tebe samo da ne odeš, što je jedna odlika koju nisam u Hrvatskoj imala prilike iskusiti. Ljudi tamo zapravo vole pomagati, pogotovo stranci jer znaju kako je to kada si nov u tuđoj zemlji. Vratila sam se ali srce je i dalje tamo. Težak je povratak iz europske metropole u malo mjesto, gdje se ponekad čini kao da je vrijeme stalo.
Nisam znala koliko je situacija u Hrvatskoj loša dok se nisam prije 3 mjeseca vratila i odlučila Hrvatskoj dati posljednju šansu prije nego me noge odnesu u neke druge vode. Žalosno je gledati vlastitu zemlju kako ju vladajući vode u propast, ali nama mladima ne preostaje ništa drugo nego zasukati rukave ovdje ili otići dalje i boriti se. Život nije lijep i nije bajka.
Čak i ako se tako izvana čini, ništa ne pada s neba, za sve je potreban ogroman trud ali i svekolika težnja za uspjehom kao i pokoja krhotina nade da će sve na kraju ipak uspjeti. Već godinama ne pratim televiziju jer mladima ne daje puno nade, već ih gura dublje u ponor beznađa i depresije i mogu vam reći iz vlastitog iskustva da je to sve jedna bezočna laž koja okupira ljudske glave i tjera ih da se drže na jednoj negativnoj razini jer je tako lakše, lakše je reći teško je nema posla, nego iznaći želje i nadu da ipak može biti drugačije.
Strah je ono što nas najviše koči i priječi u ostvarivanju ciljeva i mogu samo reći mladima da nije uopće tako loše kako nas mediji pokušavaju zastrašiti. Stoga uvijek treba raditi na sebi, ulagati u svoje obrazovanje i početi razmišljati na vrijeme o svojoj budućnosti. Odbijam život koji ću živjeti samo zbog posla, i posao koji ću raditi samo zbog novca. Smatram da je život ipak puno više od toga, samo neki od nas još to nisu shvatili. Možda hoće, možda neće, odluka je na njima. Bitno je samo usuditi se izaći van okvira vlastite ograničenosti.
Čim prijedeš taj prag već je puno lakše, strah se sam povuče. Stoljeće u kojem živimo ja najljepše moguće vrijeme za biti živ, toliko mogućnosti i prilika nam nudi, a većina nas toga nije svjesna. Vrijeme u kojem ćemo završiti svoje obrazovanje, pronaći siguran posao koji ćemo raditi do odlaska u mirovinu je davno završilo.
Promjene kojima svjedočimo i sama njihova brzina su svojevrsan izazov jer nas tjeraju da se suočimo sa vlastitim ograničenjima i pogledamo van naše kutije komfora, a naše umijeće preživljavanja će nam odmoći ili pomoći dati pozitivnu ocjenu lekciji zvanoj život. Karte su u našim rukama.
Katalonske težnje za separacijom traju još od 2008.g.Ne iznenađuje me puno što se to dogodilo jer već niz godina Katalonci potpomažu španjolsku vladu sudjelovanjem u BDP-u sa čak 20%, sjedište je više tisuća multinacionalnih kompanija, kao i automobilske industrije, također njihova prava su smanjena, španjolske mjere štednje ne pogoduju ekomoniji i kao jednoj od najbogatijih pokrajina španjolske monarhije njihova je pobuna sasvim jasno opravdana.
Katalonci inzistiraju na očuvanju svoje tradicije, podcijenjene od strane Španjolske i Francuske, u kojoj je uvriježeno mišljenje da je katalonski jezik iskrivljeni francuski. Katalonsko neslaganje sa španjolskom vladom skoro da bih mogla usporediti sa napetim odnosima Hrvatske i Srbije.
I dalje se držimo povijesnih trčkalica, odbijamo praviti kompromise. Smatram da bi Španjolska puno toga izgubila kada bi se Katalonija odvojila, pa ukoliko ih žele zadržati nekakvog konsenzusa ipak mora biti. Nisam politički nastrojena i nisam ni za ni protiv neovisnosti tako da ne bih htjela ulaziti dublje u tu sferu, to prepuštam ipak ekonomskim stručnjacima.
I prije svog odlaska u ‘gastarbajt’, Tasha je u Križevcima privlačila pažnju sasvim osebujnim stajlingom, koje je bio izvan, a ponekad ispred svih majnstrimova mode. Veoma rado, uz naš je razgovor pristala i na mali shooting kako bismo predstavili i ovu dimenziju njene živopisne osobnosti.
Zdenko Balog/prigorski.hr