Slavko Švagelj iz Svete Helene kod Križevaca privukao je veliku pažnju kao uspješan kuhar u Dubrovniku. S veseljem smo svjedočili o jednoj uspješnoj poslovnoj priči koja ostaje u granicama Republike Hrvatske. Podsjetimo, ranije je Slavko redovito bio aktivan na “Reviji frizura i modnoj reviji” koja se u Križevcima redovno održava u studenom, te je na njoj i sam nastupao kao model.
U zadnje vrijeme proširio je lepezu svoje djelatnosti, uspješno se okušavši u modnoj i glamur fotografiji. Objedinivši modne detalje, radove domaćih križevačkih snaga s dubrovačkim ljepoticama i jedinstvenim ambijentima povijesnog Dubrovnika, pronašao je ‘dobitnu kombinaciju’ glamura, ljepote, mode i medija fotografije.
I kad smo mislili da je ovaj živahni svestrani stvaralački duh našao muzu u koju se ultimativno zaljubio, iznenađuju nas vijesti o njegovoj karijeri u Kataru. Odakle križevački Dubrovčan u Kataru?
Prvo veliko hvala gradu Dubrovniku, što mi je dao razloga, poticaja u zadnjih 4 godine svoje karijere, ne samo kao i Chefa kuhinje tako i fotografa, i ujedno što me toplo i srdačno smjestio među “Gospare”.
Križevci i Dubrovnik povijesni su gradovi, svaki je poseban na svoj način. Iako sam odlučio preseliti se i raditi u Dubrovnik, većina lokalnih ljudi nije ni znala gdje se Križevci nalaze. Rekli su: “A to je gore u Slavoniji”…
No, iako me to znalo i zasmetati, rekoh sam sebi da to želim promijeniti. Kako većina ljudi koji me poznaje i prati na društvenim mrežama zna da se u svoje slobodno vrijeme, koliko stignem, bavim i fotografijom. Dubrovački portali, blogovi, i magazini su prepoznali moje radove i vrlo rado bi ih objavljivali i pisali priloge o njima. Tu sam povezivao Križevce!
Naime fotografirao sam za naše već poznate Križevčanke – Martinu Kuntić – kupaće kostime Agjamal, predivni i unikatni nakit Tamare Horvat – Tamarix, vjenčanice Modnog salona Ana, Ane Špoljar. ne samo da sam radio i fotografirao za njih u najljepšem i najskupljem gradu u Hrvatskoj, nego upravo s namjerom da Dubrovčani prepoznaju kvalitetu, rad i ime našeg mjesta.
Svi portali u Dubrovniku pisali su o njima, i Križevci bi se spominjali kako su i pisali o meni u Magazinu. Križevcima svakako dobro dođe malo reklame, a ujedno pomoć našim ljudima. Tu sam da im pomognem, i hvala njima na tome što su bile dio svega.
Između fotografiranja, moj prvi posao je posao kuhara!
Nakon luksuznog hotela 5*, završio sam na samom Stradunu kao glavni Chef jednog novootvorenog restorana. Iako se bližio prosinac, sezona je završila htio sam otići u malo toplije krajeve na odmor. Ovog puta odmor će malo ipak pričekati jer prihvatio sam posao u Kataru. Trenutno radim za jednog od najpoznatijeg Chefa u Hrvatskoj Andreja Barbijerija.
Radi se o restoranu s hrvatskom hranom, sa snažnim pečatom na kvalitetu, okus i izgled hrane prezentiran na moderan/urban način ljudima/ gostima/ lokalnom društvu – Katarcima.
Preuzeo sam posao Sous Chefa, vodim smjenu u kuhinji, kuham, eksperimentiram, usput i fotografiram, brinem o higijeni, zaprimam robu, pripremam inventuru, izbacujemo jela, osiguravamo kvalitetu, vodim brigu skupa s timom kuhinje da gosti budu zadovoljni i poštujemo standarde kuhanja kao što nas je Chef Barbijeri naučio.
Možda je ova široka interkontinentalna perspektiva, koju, ruku na srce, baš ne posjedujemo svi, dobra podloga da malo bolje ocijenimo i našu sredinu.
Redovito, koliko ti prilike dopuštaju, vraćaš se u Križevce. Kako ocjenjuješ križevačku scenu? Moda i kulinarstvo dvije su šire kulturne teme, nimalo zanemarive.
U Križevce dolazim često. Naime, tu su mi roditelji, brat, sestra, prijatelji, kolege i tu me vežu lijepe uspomene iz djetinjstva tako i iz škole. Križevci su predivan mali grad, grad koji se budi lagano. Najviše volim kad se gradom kreće mnoštvo ljudi, kad su pune ulice, kafići, parkovi. Volim vidjeti mlade ljude vani.
Križevčanke/ni imaju ukusa za modu, svako godišnje doba svi pršte na poseban način. Mnogo paze na detalje, i ne možeš da ti nešto ne zapne u oko. Mnogo je mladih i prekrasnih djevojaka, žena, i one su nam ogledalo Grada. Sebe iskreno ne smatram ništa posebno, volim se tu i tamo se dobro obući, i kad dolazim u grad ostaviti dobar dojam. Moda i kuharstvo su dva različita svijeta, ali svejedno bi ih spojio u jedno. Koliko se moraš posvetiti svom izgledu svakog dana, toliko se moraš i posvetiti i tom tanjuru kojeg stavljaš pred gosta. Ponekad nije samo izgled bitan, nego i ono iznutra.
Poznajem mnogo Križevčana koji su izvan svog grada. Većina njih rade na dobrim pozicijama, preselili su se, neki zasnovali obitelj. Ne bih rekao da je sredina premala, svatko od nas ima izbor, želi li od svojeg života napraviti nešto, ili ostati na mjestu!?
Ponekad te jednostavno život gura i nosi da se velike stvari događaju u velikim gradovima, i da ti vise pružaju. To ne mijenja ništa da u svoj rodni kraj ne možeš doći kad kod poželiš, i da si miljama daleko uvijek misliš na mjesto od kuda si. Tu se vidi tvoj odgoj, i tu prezentiraš svoj Grad i sebe kao osobu iako živiš u drugom gradu, tako i ja želim da se Križevci spominju gdje god se ja nalazio, i time se ponosim.
Usporedit ću ovu priču o karijeri s jednom drugom pričom od prije tridesetak godina – Varaždinac Stephen Lupino jednog je dana zaključio da je Varaždin, potom Zagreb, itd, premalen za njega. Je li tako i u slučaju Slavka Švagelja? Jesu li naše domaće sredine postale premalene? Je li ovo put bez povratka ili se ipak možemo nadati da će tvoje nesvakidašnje iskustvo pomoći oplemeniti našu sredinu?
Jesu li Križevci premali za mene? Dubrovnik, Katar?
Uff! Mene je teško uloviti, uvijek sam negdje u mouvingu. Putujem često, volim istraživati, volim raditi, volim upoznavati ljude, za to je potrebno vrijeme. Ako gradiš karijeru onda hvatam to vrijeme u tom pravcu koji me vodi. Iz Križevaca u Dubrovnik, iz Dubrovnika u Katar, tko zna šta je sljedeće? Amerika? Ne znam.
Znam da sam u proteklih par godina puno poradio na sebi. Poslovno sam se snažno izgradio. Ovo nije put bez povratka, teško je mene zadržati na jednom mjestu. Ponekad imam osjećaj kao da bi me trebalo duplicirati da sve stignem, ali trudim se iskoristiti vrijeme u svoju korist. Kao grom iz vedra neba, za čas s jedne strane svijeta na drugu, iz jednog grada u drugi, i tako u krug.
Želim da mladi pogotovo koji su završili školu, fakultet, da svoje snove prate. Svoje želje… to vam nitko ne može oduzeti. Ako ste sigurni da znate sto želite, stavite to ispred sebe, radite, budite kreativni, pozitivni, ne zatvarajte vrata za sobom, karijera ne dolazi preko noći.
Imajte poticaj, i podršku od vaših najmilijih, vjerujem da ako je ispravno to sto želite vaši će vas sigurno u tome podržati. I ako vam se pruži prilika otići van grada, države, nemojte se bojati. Ispred vas će biti stavljeno iskustvo, a na vama je da ga ugrabite koliko želite. I nitko vam ne brani da se vratite kući, jer tu smo svi proveli najljepše dane. Želim svima sretno, zahvaljujem se svojim Križevčanima, i Dubrovčanima i vidimo se uskoro.
Pogledajte još nekoliko kadrova iz Katara!
Zdenko Balog/prigorski.hr