INTERVJU-MAESTRO MATIJA FORTUNA: Dirigiranje je specifično, kompleksno i emotivno teško zanimanje // Križevci imaju veliki kulturni potencijal

Iza Križevčanina maestra Matije Fortune prošla je još jedna vrlo aktivna godina, u prosincu okrunjena Puccinijevom operom „La Boheme“ u riječkom HNK. Izvedba je prošla, sudeći prema kritikama, fantastično. – To je dirigentski najzahtjevnija i muzički najslojevitija opera koju sam dirigirao. Dirigirao sam dvjema predstavama i mogu reći da je bio poseban osjećaj muzicirati sa svim solistima na sceni, članovima opernog orkestra i zbora. -kaže maestro Fortuna.

Matija Fortuna rođen je 1985. godine. U klasi Vjekoslava Šuteja i Uroša Lajovica diplomirao je orkestralno dirigiranje. Nakon toga odlazi u Beč, gdje na tamošnjoj Akademiji za glazbu i scensku umjetnost završava poslijediplomski studij u klasi Uroša Lajovica. Trenutno je zaposlen na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji kao asistent profesoru orkestralnog dirigiranja Mladenu Tarbuku.

–U ovoj godini veselim se daljnjem radu sa studentima, jer poseban je osjećaj pratiti njihov razvoj i napredak. Imam sjajnu suradnju sa simfonijskim orkestrom Muzičke akademije s kojim me očekuje nekoliko koncerata u ovoj godini. Već sljedeći tjedan na rasporedu je snimanje s Tamburaškim orkestrom HRT-a.

Snimit ćemo dvije nove skladbe pisane za tamburaški orkestar mladog koprivničkog skladatelja Jurice Hrenića kao i jednu skladbu velikog hrvatskog skladatelja Adalberta Markovića. Sretan sam što na taj način zadržavam kontakt s mojim prvim instrumentom – tamburom. U ovoj godini planiram raditi na povećanju svog opernog i simfonijskog repertoara, te se prijavljivati na dirigentska natjecanja- kaže Fortuna o planovima za 2018. godinu.

Naime, Matija Fortuna je u listopadu 2015. godine sudjelovao na međunarodnom natjecanju dirigenata Lovro von Matačić u Zagrebu, te se plasirao u polufinale, što do tada nije uspjelo nijednom hrvatskom predstavniku. -Ove godine želja mi je napraviti jedan korak više na nekom od natjecanja. -rekao je.

Za vrijeme postdiplomskog studija u Beču imao je priliku raditi s dva velika svjetska dirigenta, Bertrandom de Billyjem i Fabiom Luisijem, koji prepoznali i podržali njegov veliki talent. -Nakon što završi sezona vjerujem da ću imati više vremena za odlaske u Beč. Živjeli smo tamo 5 godina i želja mi je održavati kontakte s prijateljima, profesorima i glazbenicima koje sam tamo upoznao. – kaže Fortuna te objašnjava kako je dirigiranje zanimanje koje traži stalno poboljšavanje vještina kao i učenje novih skladbi.

Tijekom 2018. godine nada se da će u Beču osnovati i umjetničku udrugu zajedno s kolegicom Lucijom Brnić s kojom je u Beču ostvario tri operna i baletna projekta. – Želja nam je da već ostvarene projekte iz studentskih dana profesionalno prezentiramo bečkoj i inozemnoj publici. Međutim, to ne moraju biti isključivo glazbeni projekti. Dakle, bit ćemo umjetnička udruga, a posebna mi je želja u naše projekte uključiti i hrvatske glazbenike i umjetnike. -objašnjava maestro Fortuna.

Kada uspoređuje školovanje glazbenih kadrova u domovini i inozemstvu maestro Fortuna smatra da Hrvatska ne zaostaje puno za europskim trendovima. -Hrvatsko školstvo, osobito glazbeno, nema se čega sramiti. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj bolje je organizirano nego u Austriji, zahtjevi iz teoretskih predmeta puno su viši kod nas. Važno je napomenuti da dirigenti imaju najkompleksniji instrument tijekom studija – cijeli orkestar, kojeg akademija studentu dirigiranja mora staviti na raspolaganje. To je za akademiju zahtjevno organizacijski, ali i financijski.

U Zagrebu je studij dirigiranja zadnjih 10 godina znatno napredovao. Studenti kojima predajem imaju mogućnost osim sa Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije nastupati i sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom i mješovitim zborom HRT-a. Cilj nam je internacionalizirati studij kako bi studij orkestralnog dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu postao privlačan i studentima van granica Hrvatske. Tome nam u prilog ide i nova zgrada Muzičke akademije u Zagrebu na koju smo jako ponosni. -pojasnio je.

Beč je i dalje oaza kulture i sam Fortuna potvrđuje da se zaista radi o jednoj od svjetskih kulturnih metropola. -Ono što mi nedostaje je bogati kulturni život Beča. Za 15 minuta bio sam u Musikvereinu, gdje sam na probama i koncertima slušao Bečku filharmoniju, Bečke simfoničare, mnoge druge orkestre koji su tamo gostovali, vidio i upoznao najveće svjetske dirigente. Živio sam na izvoru informacija za svoju struku. Moja supruga Zrinka i ja brzo smo se uklopili u novu sredinu jer njemački sam jezik svladao prije odlaska u Beč.

Pomoglo nam je i dugogodišnje prijateljstvo s Gradišćanskim Hrvatima koje smo redovito posjećivali, a i oni nas. Usput sam učio mlade Gradišćanske Hrvate svirati tamburu, a podučavao sam ih i pjevanju. Primijetio sam da i tamo, isto kao i kod nas, mladi ljudi moje generacije imaju sve manje vremena za druženje, svi su prisiljeni boriti se za svoju egzistenciju, gubi se spontanost u odnosima, a kalendari su počeli upravljati životima.  –opisuje Fortuna život u Beču.

Za svoje Križevce maestro Fortuna kaže da imaju kulturni potencijal i vjeruje u dobru kulturnu budućnost. -Glazbena škola je nosilac kulturnog života Križevaca. No, Križevci imaju potencijala da ugoste još više orkestara, komornih ansambala, kazališnih predstava i sl. Postoje mnoge mogućnosti za razvoj uz pomoć fondova EU, Ministarstva kulture i drugih institucija. Pozdravljam inicijativu Glazbene škole, koja je dovela 50 učenika u Rijeku na moju predstavu. To je dokaz da publike u Križevcima ima. -kaže Fortuna.

– Mi smo povratnici u Hrvatsku. Moja obitelj, moje dvoje djece i supruga sretni su što smo se nakon pet godina izbivanja vratili. Trenutačno žive na relaciji Križevci-Rijeka-Zagreb.

U svemu velika mu je podrška supruga Zrinka s kojom ima sina Miru i kći Korinu.- Supruga Zrinka moja je bezrezervna podrška od kada sam se počeo baviti dirigiranjem. Dirigiranje je specifično, kompleksno i emotivno teško zanimanje. Ponekad se čini da je do prve prilike nemoguće doći, a ja sam ju čekao pune četiri godine. Orkestar čini više od 50 glazbenika, a dirigent je jedan. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci dobio sam prvu priliku, a nju sam predanim i kvalitetnim radom opravdao. Istovremeno sam se zaposlio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu tako da je 2015. godina bila prekretnica u mom životu. Te godine vratili smo se u Hrvatsku i odlučili da ćemo bez obzira na sve mane moje profesije živjeti kao obitelj. U skladu s tom odlukom supruga i djeca prate me na svim mojim gostovanjima. To je sve vrlo teško uskladiti, ali za sada uspjevamo.  -objašnjava Fortuna.

Za samo dirigiranje kaže da je dosta zahtjevno i u kondicijskom smislu. -Dirigiranje je naporna fizička aktivnost. Postoje vježbe za jačanje muskulature ramena i leđa, a trenutno ih upotpunjavam nošenjem djece. Plivanje je za dirigente najkvalitetniji sport jer jača sve mišiće u tijelu i povećava tjelesnu kondiciju. -rekao je.

Za pripremu jedne opere kao što je La Boheme potrebni su mjeseci intenzivnog rada. -Pripreme za predstavu krenule su u lipnju u kako bih bio spreman za prve probe u rujnu. Cijelo ljeto učio sam operu, čitao libreto, analizirao partituru, svirao je na klaviru i tražio vlastitu interpretaciju. -pojašnjava maestro.

Uzori su mu Carlos Kleiber, Andris Nelsons, a oduševljen je i mladim hrvatskih dirigentom Ivanom Repušićom, koji mu je dao vrijedne savjete tijekom pripreme Boema.

dp/prigorski.hr