Novinar portala prigorski.hr Dragan Vicković posjetio je Katu Salaj (104), vjerojatno najstariju ženu u sjevernoj Hrvatskoj.
Gospođa Kata Salaj je najstariji stanovnik vrbovečkog kraja, a možda je i najstariji žitelj u sjevernoj Hrvatskoj. Rođena je 2. veljače 1913. u selu Salajci, a danas živi sa sinom Milanom (73.) u selu Fuka (općina Gradec).
Baku sam zatekao u krevetu. Kad joj je sin objasnio tko sam i što želim, rekla je “Jesi me došao gledati i od srca se nasmijala. Baka je sama ustala i obukla se. Kad se priredila, rekla je “E, sad me moš slikat”.
Kata Salaj (rođ. Prekvarić) rođena je u selu Salajci. Sa suprugom Ivanom (koji je umro 1980.) imala je dva sina Dragutina (1934.) koji je umro i Milana (1944.). Godine 1954. obitelj Salaj se doselila u Fuku na imanje djeda Nikole Kovačevića. Baka Kata danas ima 6 unuka i 11 praunuka.
Kako zdravlje?
Pa i ne sjećam se kad sam bila kod doktora. Zdravlje je za ove godine jako dobro. Dobro vidim. Gledam TV program. To mi je jedina razonoda, čak i čitam slova na ekranu. Čitam i novine bez naočala, a mogu uvući konac u ušice igle, bez problema. I našivavam (veze) kad mi se hoće. Jedino me je sluh ostavio. Jako slabo čujem. A ne možeš ni imati sve u ovim godinama!
Kakav Vam je život bio?
Imala sam sretno djetinjstvo u Salajcima. Bili smo velika obitelj, a ja sam bila najstarija od djece u obitelji. Zvali su me seka. Moje su sestre i braća Franjo, Ljubica, Milka i Slavko. Niko više nije živ, osim mene. Išla sam pješice u školu tri godine na Gradec. Morala sam iti na pašu s kravami. Kad sam posel napravila u kući, tad sam bežala u crkvu da ne zakasnim k meši.
Baka Kata i sin Milan
Udala sam se za Ivana godine 1931. On je imao 18 godina, a ja sam od njega starija tri mjeseca. Bio mi je jako dobar muž. Nikad nisam dobila šamar od njega, dok su druge žene dobivale šamare od svojih muževa. Ja se nikad ni sa kime nisam svadila. Nikad nisam bila pijana.
Kako doživjeti stotu?
Tajne nema. Ja ne jedem hranu „iz škarnicla“. Jedem ono što sam napravila vlastitim rukama. Uvijek smo imali krave u domaćinstvu, pa to znači da smo se hranili mliječnim proizvodima. Imali smo i konje , što je bila „radna marva“. I danas svako jutro popijem bijelu kavu. Za objed i večeru jede se kak i u drugim obiteljima na selu. Jedem i varivo i meso. Volim jesti voće. Jedem kaj se dene na stol.
U povodu 100. rođendana obitelj je baki Kati priredila pravu svečanost koja je održana u Domu u Cugovcu. Bilo je veselo. Baka je i plesala, a danas je ipak slabije pokretna i kreće se uz pomoć štapa.
I na kraju baka Kata je rekla “Nemoj me deti u novine, pa da se ljudi iz mene smiju.
Zašto bi se smijali? Mogu se smijati samo oni koji su doživjeli više godina od vas.
“E tak da” – dodaje veselo, ako ne i najstariji, a ono najveseliji 104 – godišnjak u sjevernoj Hrvatskoj
Baka Kata i praunuk Dejan
Dragan Vicković/prigorski.hr