Na ovojesenskom međunarodnom sajmu u Gudovcu, u svinjogojskom dijelu izložbe uzgajivači iz Podravine i Prigorja osvojili su sva prva mjesta. U kolekciji nerasta terminalnih pasmina prvo mjesto osvojio je Mladen Čižmešinkin iz Medvedičke, od kojeg smo saznali da se ne bavi samo uzgojem svinja.
– Odrastao sam u obitelji poljoprivrednika gdje se uz stoku uvijek hranilo i po dvije-tri krmače. Uz pomaganje roditeljima u tovu svinja, mene su sve više počeli zanimati golubovi, a kasnije i perad, rekao nam je Mladen prilikom naše posjete njegovom gospodarstvu. Tako sam najprije iz hobija počeo s uzgojem golubova, da bi se ta ljubav kasnije pretvorila i u profesionalan uzgoj.
Imam golubove pasmine Američki king s kojima nastupam na izložbama samo za tu pasminu u Hrvatskoj i diljem Europe. Uzgajam golubove u plavoj, plavo špricanoj i bijeloj boji i već nekoliko godina na tim izložbama i pobjeđujem. Prošle godine imao sam najljepšeg goluba na cijeloj izložbi, a osvojio sam i titulu „Majstor uzgoja“ za prošlu godinu, rekao nam je naš domaćin i dometnuo da su njegovi golubovi po cijeloj Europi, od Češke i Njemačke do Rumunjske i Moldavije.
Uz uzgoj golubova, Mladen se sve više počeo zanimati i za uzgoj peradi. Sada već daleke 1995. godine počeo je s matičnim jatom zagorskih purana, a potom i s uzgojem pataka, gusaka i pilića. No, ovom svestranom uzgajivaču ni to nije bilo dovoljno pa je pred 22 godine krenuo i s uzgojem svinja.
– Zanima me uzgoj životinja i nastojim da budem najbolji u svemu što započnem. Za uzgoj je uz znanje potrebna i ljubav, pa onda dolaze i rezultati. Mislim da svatko onaj koji kreće u takav posao samo radi neke zarade, mora računati i na neuspjeh.
U uzgoj svinja Mladen je krenuo s deset krmača. Počeo je s pasminom Hempšir, a kasnije s Durokom i Jorkširom. Kako nam je rekao, prva saznanja o uzgoju dobio je od starijih uzgajivača. Kasnije je nabavio i potrebnu literaturu o uzgoju, no najviše se ipak educirao na seminarima koje organizira selekcijska služba.
– Na tim seminarima može se mnogo naučiti jer uz uzgajivače, tu su i veterinari i razni drugi stručnjaci. No jedno je teorija a drugo praksa, pa se čovjek mnogo puta mora učiti i na svojim greškama, a na pitanje koji je od njegova tri uzgoja isplativiji, Mladen nam je objasnio da je kod nas problem nestalnih cijena.
– U peradarstvu su već 20 godina iste cijene. Jedno pile svih tih godina košta 5 kuna ili nešto manje. No, vi kao uzgajivač znate da je cijena takva i po tome se ravnate u proizvodnji. Kod svinjogojstva je situacija katastrofalna i nikada niste sigurni kakva će biti cijena.
Na primjer, prošle godine odojci su se prodavali po 10 do 12 kuna za kilogram, a mene je proizvodnja koštala 16 kuna za kilogram. Znači da sam po kilogramu gubio čak četiri do pet kuna, no uspio sam se pokriti peradarstvom. U svakom poslu treba se snaći i ne očekivati pomoć sa strane pa sam ja i protiv davanja poticaja koje bih ukinuo. Potrebno je samo odrediti realnu i sigurnu cijenu robe i ljude pustiti da rade, jer do sada su poticaje dobivali i oni koji ih ne zaslužuju, kazao je Mladen i naveo primjer u svinjogojstvu.
Rekao je da su sve do ove godine svi dobivali poticaj od 530 kuna po krmači bez obzira radi li se o čistokrvnoj ili križanoj krmači. Mi uzgajivači koji imamo nerastovske majke do sada smo još bili u neravnopravnom položaju jer moramo plaćati za uzgojno selekcijski rad koji za križance nije potreban. Ministar Tolušić uvidio je tu nepravdu prema nama te se od ove godine za nerastovsku majku daje poticaj od 1000 kuna.
Na obiteljskom gospodarstvu Čižmešinkin, uz Mladena radi i njegova supruga Sanja, a sve više im pomaže i šestogodišnja kći Lana.
– Imamo sreće da je naša Lana jako zainteresirana za uzgoj. Voli golubove i pomaže mi pri uzgoju. Nedavno je i prvi put osjemenjivala krmaču, a pred par dana nam je pomagala i prasiti, ističu ponosni roditelji nadajući se da će Lana nastaviti tradiciju uzgoja.
Danas uz tristotinjak golubova i dvjestotinjak kokoši, patki i gusaka, na ovom je gospodarstvu i pedesetak krmača.
Najviše ima velikog Jorkšira, i američkog Duroka, a tu je i njemački Landras te par grla Crne Slavonke. Prije je Mladen u otvorenom uzgoju imao i Mangalicu, no u poplavi prije par godina i njegovo je imanje poplavljeno, pa svinje nisu imale gdje boraviti. U međuvremenu, voda se povukla a tlo se osušilo pa je desetak krmača ponovno u otvorenom uzgoju.
– Ne obrađujem ni centimetra zemlje, rekao je Mladen. Ne zanima me obrada zemlje a i nemam vremena za to pa kupujem žitarice i sam pravim hranu. Gotovu hranu također ne kupujem jer sam najsigurniji kada je sam pripravljam, i od nje su životinje zdrave i dobro rastu. Jedan dio odojaka prodajem za klanje, dio za tov, a jedan dio ostavljam za proizvodnju nerasta i nazimica.
Moji nerasti su u svim centrima u Hrvatskoj, a u protekle četiri godine na izložbama u Gudovcu stalno sam bio drugi. Osim osvojenog prvog mjesta, ove godine na izložbi sam jedini izložio i najvećeg nerasta u državi starog tri godine a teškog čak 505 kilograma!
Pomoćnice ostavile ministra i pobjegle!
Ove jeseni na izložbu sam doveo nerasta teškog 505 kilograma. To je sigurno najteži nerast u Hrvatskoj i oko njega je uvijek bilo znatiželjnih posjetitelja izložbe. Za njega je čuo i ministar Tolušić koji je na sajam došao s svojim pomoćnicama, pa je izrazio želju da se kraj njega fotografiraju.
Ja sam otišao po nerasta i kada su ga pomoćnice ugledale, od nas su se brzinom munje i udaljile. Ministar je ostao sam i hladnokrvno nas dočekao za fotografiranje, naglasio je Mladen Čižmešinkin.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja
prigorski.hr