SEKULARNI KORIJENI MODERNOG ISLAMIZMA: PALESTINA, IRAN, AFGANISTAN… / Pavle Kalinić. – Zagreb: Profil knjiga, 2014.
Politički islam, odnosno islamizam ili islamski fundamentalizam, kako ga pojedine ekspertize označavaju, zasigurno je jedan od fenomena koji u 21. stoljeću presudno utječe na procese na svjetskoj sceni. Razlog nije samo nasilni dio islamizma manifestiran u terorizmu nego i višeakterski odgovor na islamizam, kao i učinci i previranja koje operacionalizirana islamistička ideologija izaziva na regionalnoj, prije svega bliskoistočnoj, ali i svjetskoj razini.
Knjiga Pavla Kalinića “Sekularni korijeni modernog islamizma – Palestina, Iran, Afganistan” koja je pred vama očito je objavljena u pravom trenutku. To je trenutak jačanja i radikalizacije islamizma, koji za sada, barem na području Bliskog istoka, izaziva turbulentne promjene čiji se konačni ishodi ne mogu u potpunosti sagledati i predvidjeti. No jedan je ishod izvjestan, “…nestabilnost ostaje dominantno obilježje Bliskog istoka”.
Naslov knjige Pavla Kalinića nije samo retoričko pitanje u kojem je upozoreno i na moć i dosege islamizma (uspon islamizma). Za razumijevanje političkog islama prije svega je nužno sagledati sociopovijesni i sociopolitički kontekst njegova nastanka, odnosno odgovoriti na pitanje: Što je prethodilo usponu islamizma?
Ukupno, politički islam iniciran krajem 1930-ih, definitivno nastao krajem 1960-ih, na svjetsku scenu kao politički koncept lansiran krajem 1970-ih, svoj je vrhunac kao politička snaga doživio krajem 1980-ih. …
… Termini politički islam ili islamizam upotrebljavaju se u literaturi za opisivanje političko-religijskog pokreta koji smatra da je islam istovremeno religija (din), način života (dunya) i država (dawla) i da stoga društvo i država trebaju biti organizirani u skladu s principima i odredbama islamskog prava (shar’ia). Islam i islamizam nisu sinonimi. Islam je religija, a islamizam ideologija, ili preciznije instrumentalizacija religije, s elementima njezine ekstremizacije i militarizacije, radi ostvarenja političkih ciljeva.
Ukupno, islamistički pokret jest društveno-politička snaga koja će i u idućim godinama značajno utjecati na smjer i karakter svjetske, a posebno bliskoistočne politike.
(Iz recenzije: Mirko Bilandžić)
***
Pavle Kalinić rođen je 1959. godine u Zadru, gdje je završio Osnovnu školu Velimira Škorpika i Gimnaziju Jurja Barakovića. Diplomirao je 1982. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao je međunarodne odnose 1987. s temom “Zapadnoevropska radikalna ljevica i terorizam”. Doktorirao je 2012. s temom “Politika administracije Georgea W. Busha i islamski terorizam“.
SPOKOJ / Ahmet Hamdi Tanpinar; Zaprešić: Fraktura, 2014.
Istanbul u predvečerje Drugoga svjetskoga rata, svi se spremaju za rat, vlakovi su prepuni vojnika i napeto se čeka sljedeći Hitlerov potez. Još prethodnoga ljeta Mumtazu, mladome povjesničaru koji uživa u beskrajnim raspravama o glazbi, o položaju Turske i promjenama koje je donio Ataturk, sve se činilo idiličnim dok je sa svojom djevojkom kovao planove za blistavu budućnost. Kako da danas pomogne bratiću u smrtnoj opasnosti i što da učini sa samim sobom?
Spokoj je još jedno remek-djelo oca suvremene turske književnosti Ahmeta Hamdi Tanpınara, u kojem izvrsno ocrtani likovi u procijepu između dvaju svjetova oživljuju pred očima čitatelja vraćajući ga jednim potezom pera cijeli jedan ljudski vijek unatrag. Ovaj roman prepun nostalgije i razmišljanja o osmanskoj i suvremenoj Turskoj predivna je ljubavna priča koja prije svega govori o naravi čovjeka. Spokoj je roman o islamskome misticizmu i modernosti te najljepša posveta Istanbulu, gradu zaboravljenih virtuoza tradicionalne osmanske glazbe i spokoja kakav postoji samo na Orijentu.
Remek-djelo… Dubokouman i melankoličan ep, sladak poput meda. U ovom su romanu podjednako važni prostor i kolorit, priče te predivno osebujna i raznolika lepeza likova. Jedna od izvanrednih književnih ljubavnih priča 20. stoljeća.
The Los Angeles Times
***
Ahmed Hamdi Tanpınar (1901-1962) turski je pisac i pjesnik.
Radio je kao univerzitet kao profesor suvremene turske književnosti. Uz tu dužnost, četiri je godine bio parlamentarni zastupnik za grad Kahramanmaraš.
Njegova najvažnija djela su romani “Spokoj” (1949) i “Institut za namještanje satova” (1961), zbirka eseja “Pet gradova” (1945), zbirke pripovjedaka “Snovi Abdullah-efendije” (1942) i “Ljetna kiša” (1956) te “Povijest turske književnosti 19. stoljeća” (1949).
OBIJEST: KRATKA KRONIKA UBIJANJA VREMENA / Jurij Hudolin; Zagreb: Sandorf nakladništvo, 2014.
U romanu Obijest sve vrvi od teških pijanstava i lakih žena; kvazielitistička kulturnjačka, politička i medijsko-estradna scena premrežene su promiskuitetnim protagnisti(ca)ma sklonima svakovrsnim opijatima, od kojih je ipak najsnažniji ego-trip. Hudolinov nemilosrdni prozni prvijenac evocira brutalne svjetove Charlesa Bukowskog, Toma Waitsa ili pak panerotizam Vitomila Zupana.
Svjesno izabrana gubitnička pozicija protagonista, pjesnika i kolumnista, erotomana i cinika Svita Jagodnika, ne ostavlja prostora iluzijama niti čitatelju omogućava da predahne: nepatvoreni literarni tour de force.
***
Jurij Hudolin (rođen 1973.) poznat je prije svega kao slovenski pjesnik sa značajnim uporištem u stvarnosnom svijetu, koji prikazuje nadrealističkom sugestivnošću i tematskim simbolizmom. Bogat jezik kao karakteristika njegovih novinskih kolumni prvi put je došao do izražaja u romanu “Obijest” (2005.) u kojem je prikazao neposredni svijet ulice, boema i noćnih lokala.
Hudolinov drugi roman “Pastorak” (2008.) još je ambicioznije utemeljen od njegova prvijenca i konačno autora definira i kao prozaika.
Treći roman “Vrvohodec” objavio je 2011. godine. U hrvatskom mu je prijevodu 2001. objavljena zbirka pjesama “Govori žena”.