Hrvatska udruga Transplant je udruga pacijenata osnovana 2005. godine s ciljem promicanja darivanja i presađivanja organa.
Udruga okuplja osobe s kroničnim bolestima nekog od vitalnih organa – srce, jetra, pluća, gušterača, bubreg – osobe na listi čekanja za transplantaciju, osobe na dijalizi, transplantirane osobe, te članove njihovih obitelji i prijatelje i zdravstvene djelatnike s područja transplantacijske medicine. Spomenimo da je Hrvatska udruga Transplant na prijedlog eurozastupnika Tonina Picule dobila nagradu “Europski građanin” koju dodjeljuje Europski parlament.
Osnivačice udruge Tanja Watz i Mirela Pandžić boravile su u subotu u Križevcima kod Dražena Zemuna, križevačkog poduzetnika i čovjeka kojemu je presađeno novo srce.
Tanja Watz je predstavnica za osobe koji imaju transplantiran bubreg, jetru i gušteraču. – Udruga je osnovana 2005. godine, ali u kratkom vremenu puno smo postigli i sad smo dobili nagradu Europskog parlamenta “Europski građanin”. Nagrada će biti uručena u Hrvatskom saboru u rujnu, a u listopadu idemo u Bruxelles.
Kroz medije smo brzo ljudima približili što je to transplantacija i kroz veliku kampanju u roku od 5 godina smo kao država postali transplantacijski brend u Europi i svijetu – rekla je Tanja Watz i dodala kako je Hrvatska u prve tri zemlje po broju darivatelja i po broju transplantacija u odnosu na broj stanovnika.
– U Hrvatskoj se godišnje transplantira oko 400 organa, od toga pola je tranasplantacija bubrega, a pola je transplantacija jetre, gušterače, srca i pluća. Za transplantaciju pluća imamo ugovor s Austrijom, ali u pripremi smo da ćemo i to imati u Hrvatskoj. Kao država smo 2007. godine ušli u Eurotransplant, a do tada nismo imali uređene stvari.
Tu je važno da se organi iz određene zemlje namijene najbližem primatelju i da vrijeme dolaska organa bude što kraće. Zahvaljujući medicini moguće je zamijeniti bolesni organ donirajućim koji se može uzeti s umrle osobe. Humanije je i ljepše da kroz te organe drugi ljudi žive. Po hrvatskim zakonima svi smo potencijalni darivatelji, osim ako se tijekom života ne izjasnimo da ne želimo darivati organ – rekla je Tanja Watz i napomenula kako obitelj ima zadnju riječ prilikom odluke o darivanju organa.
– Organi se uzimaju od osoba stradalih u prometnim nesrećama ili osoba koje su imale moždani udar ili udarac u glavu koji je smrtonosan. Kod ozljeda glave se uglavnom zna da je mala vjerojatnost za preživljavanje i već se u tom trenutku kontaktira obitelj. Sve češće u takvim situacijama obitelj već sama kaže liječniku da u slučaju smrti organi budu donirani.
Udruga ima 50-ak aktivnih članova. Imamo jedinicu za smještaj u Zagrebu i tamo ljudi koriste naše sadržaje. Ukupno nas ima oko 2 tisuće – rekla je Tanja Watz i dodala kako je u Hrvatskoj dostupnost lijekova odlična i da je sustav dobar jer je sve besplatno.
– Problem je oko djece, pogotovo lakšom od 15 kilograma. Transplantacije za tu djecu se rade u inozemstvu, a obitelji trebaju imati značajna sredstva koje će im HZZO vratiti, ali trebaju imati novac u startu. To je trenutno najveći problem, kao i prijevoz i plaćanje putnih troškova za pratnju – kazala je Tanja Watz i zaključno rekla – nema gubljenja nade kod ljudi koji čekaju organ. Veća je vjerojatnost da će nekome trebati transplantacija nego da će biti darivatelj organa.-
Dražen Zemun rekao je kako su udruzi Mirela i Tanja najaktivnije. – One su radilice, a ja sam zadužen sam za sportsko-rekreacijske aktivnosti. Uključim se koliko stignem oko planinarskih izleta na Sljeme i Kalnik, a u desetom mjesecu planiram organizirati planinarenje na Velebit – rekao je Zemun i nastavio pripremati ručak za sve okupljene na njegovom imanju.
Mirela Pandžić je 2003. godine transplantirala srce. – U tim vremenima Hrvatska je imala 2-3 darivatelja na milijun stanovnika, a plod našeg rada je da danas ima 39-40 darivatelja. To je najvažniji dio našeg djelovanja, jer u zemlji s masu problema uspjeli smo podići svijest kod ljudi da je darivanje organa nakon smrti plemenit čin koji spašava živote.
Danas 95 posto ljudi bez dileme prilikom upita daruje organe i to je veliki uspjeh, jer je u drugim zemljama taj broj puno manji. U Eurotransplantu smo sa Slovenijom, Nizozemskom, Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Austrijom i Mađarskom – rekla je Mirela Pandžić i istaknula kako se pola transplantacija odnosi na bubrege, a najmanje na srca.
– Hrvatska daruje puno organa, pa po sistemu reciprociteta naši pacijenti dolaze brzo na red nego pacijenti u drugim zemljama. Transplantacijski centri za bubrege su u Osijeku i Rijeci, a bolnica Dubrava obavlja transplantacije srca, Rebro radi sve transplantacije, kao i Merkur koji radi sve transplantacije, osim transplantacije srca.
Organe treba donirati jer nikad ne znate hoćete li vi trebati transplantaciju. Većinski smo katolička zemlja i pomaganje bližnjem bi trebao biti glavni moto ljudi i svjetonazora. Bez darivatelja nema transplantacija, a ima puno zemalja gdje donorstvo nije razvijeno.
U znak zahvalnosti svake godine na nacionalni dan darivanja i presađivanja organa zasadimo biljke. – U Kalniku smo ove godine u Biblijskom vrtu posadili tri grma, Mojsijeva goruća grma, a u Zagrebu na Bundeku imamo Park zahvalnosti – zaključila je na kraju razgovora Mirela Pandžić.
prigorski.hr