GRANICE I SUDBINE: O JUGOSLAVENSTVU PRIJE I POSLIJE JUGOSLAVIJE / Predrag Matvejević. – Zagreb: V.B.Z., 2015.
‘
Granice i sudbine’ nova je publicistička knjiga Predraga Matvejevića, u izdanju VBZ-a, u kojoj se ovaj poznati javni intelektualac bavi ‘jugoslavenstvom prije i poslije Jugoslavije’, kako glasi podnaslov
Iz uvoda:
Jugoslavija! Ah, ta Jugoslavija! Najbolja stvar koja se dogodila ‘narodima i narodnostima’ ili ‘tamnica naroda’… Iako ne postoji više od dvadeset godina, Jugoslavija je i dalje tema velikih prijepora na području koje je nekad pokrivala, od Vardara pa do Triglava, te se o njoj pišu knjige i novinski komentari, protiv nje se prosvjeduje ili inspirira velike retrospektivne izložbe. Otkako je nema, Jugoslavija je možda i živahnija nego kada je postojala, mukotrpno se raspadajući, pa čak i mijenja službeni naziv – tako se naizmjenično govori o ‘jugosferi’, o ‘regiji’, o ‘zapadnom Balkanu’, pa malo i o ‘jugoistočnoj Europi’.
Jedan od posljednjih Mohikanaca stare Jugoslavije, one iz 20. stoljeća pod Titovom vlašću (FNRJ, SFRJ…), svakako je i Predrag Matvejević, rođen 1932. u Mostaru, koji se nikad nije odrekao svoje zanesenosti jugoslavenskom idejom, za razliku od mnogih velikih partijaca koji su početkom devedesetih pretrčali u nacionaliste.
Matvejević je oduvijek bio uvjereni ljevičar dok je u javnom djelovanju nastupao kao klasični angažirani intelektualac po modelu Jean-Paula Sartrea, dakle spreman pisati otvorena pisma, potpisivati peticije, polemizirati u medijima, nastupati na kulturnim tribinama… U svojem se angažmanu Matvejević tako našao i na pozicijama zaštitnika Franje Tuđmana i Vojislava Šešelja kada ih je progonio komunistički režim, pisao je još živom Titu da treba otići s vlasti, družio se s Krležom i sudjelovao u radu Praxisa, dakle iza njega je doista uzbudljiv intelektualni život kojemu je Jugoslavija uvijek bila i vanjska i unutarnja referentna točka.
***
Predrag Matvejević (Mostar, BiH, 7. listopada 1932.), bosanskohercegovački i hrvatski pisac, publicist. Hrvatski i talijanski državljanin, član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. godine.
Matvejević spada među najprevođenije hrvatske književnike u svijetu, a možda najpoznatije njegovo djelo “Mediteranski brevijar” prevedeno je na 23 jezika.
NEPRILAGOĐENA / Ivana Guljašević. – Zagreb: Igubuka, 2014.
„Neprilagođena“ je autoričino drugo veće prozno djelo u kojem se, kao i u prvom romanu, bavi prijateljstvom u najosjetljivijim godinama. Prihvaćanje u društvo vršnjaka važno je mladima jednako kao voda i hrana. Pojedinac bez prijatelja najčešće je izoliran i osuđen na nemilosrdnu porugu, često i na fizičko zlostavljanje.
Neprilagođena je sigurno i s lakoćom ispisana priča o mladoj djevojci koja je u potrazi za – najboljom prijateljicom. Koliko je lako / teško doći do vršnjaka s kojim ćemo dijeliti svoje misli, osjećaje, radosti i tuge, pitanje je jednako zanimljivo i onima koji su se našli u sličnoj situaciji…
***
Ivana Guljašević je svoju profesionalnu karijeru počela stripom. Poslije stripa slijedili su vrlo zapaženi crtani filmovi za koje je Ivana osim crteža potpisivala i scenarij. Ova diplomirana grafičarka zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti poznata je i kao dizajnerica i ilustratorica knjiga, slikovnica i udžbenika, sudionica brojnih izložbi. Međutim, njezin umjetnički nerv nije stao samo na likovnom. Sve više i sve češće pojavljuje se kao autorica teksta, prvo slikovnica, a 2013. objavljuje prvi veći prozni tekst, roman za djecu „Moja slavna prijateljica“.
Za roman „Neprilagođena“ Guljašević je dobitnica nagrade “Anto Gardaš” za 2014. Godinu.
KNJIGA SJEĆANJA / Peter Nadas; prevela s mađarskog Xenia Detoni. – Zaprešić: Fraktura, 2015. – 709 str. ; 24 cm. – 978-953-266-608-3
Istočni Berlin, sedamdesete. Pod utjecajem događaja iz svoje mladosti, kad je svjedočio slomu Revolucije 1956. i samoubojstvu svog oca, državnog tužitelja, mladi Mađar pokušava se dokazati kao pisac. Dane provodi na kazališnim probama kako bi bio što bliže slavnoj glumici Thei. No oboje je ustvari opčinjeno tajanstvenim Melchiorom, kojem je glavni cilj bijeg preko Zida.
Unatoč burnom životu mladić uspijeva pisati roman o njemačkom estetu s početka stoljeća. Rukopis završi kod nekoga komu nipošto nije bio namijenjen, a koji cijelu priču privodi kraju na svoj način.
Prvi put objavljena u Mađarskoj 1986. nakon višegodišnje bitke s cenzorima, “Knjiga sjećanja” Pétera Nádasa moderni je klasik koji kritičari uspoređuju s djelima Marcela Prousta, Thomasa Manna i Jamesa Joycea. Zahvaljujući maestralnom prikazu života iza željezne zavjese, s čime se pretapa vješto umetnut roman u romanu, “Knjiga sjećanja” prevedena je na desetak glavnih svjetskih jezika te je zauzela mjesto među najvažnijim djelima europske književnosti 20. stoljeća.
***
Péter Nádas rodio se 14. listopada 1942. u Budimpešti. Autor je brojnih zapaženih romana, zbirki novela i kratkih priča, drama i eseja. Osim spisateljskim radom, bavio se i novinarstvom, te radio kao fotograf i urednik. Nakon prvih zbirki priča Biblija (1967.) i Traženje ključa (1969.) objavljivanje njegova prvog romana Kraj obiteljskoga romana (1977.) dugo je priječila mađarska cenzura.
Međunarodni je ugled stekao monumentalnom “Knjigom sjećanja” (1986.), psihološkim romanom pisanim na tragu Prousta, Thomasa Manna i magičnoga realizma. Za svoja je djela nagrađen brojnim nagradama.
Objavio je niz romana, knjiga priča, eseja i drama među kojima se uz navedene ističu romani “Godišnjak” (1989.) i “Divna povijest fotografije” (1995.), zbirka priča “Minotaur” (1997.) te eseji “O nebeskoj i zemaljskoj ljubavi” (2001.).
Péter Nádas član je budimpeštanske Akademije za književnost i umjetnost Széchenyi i berlinske Akademije za umjetnost.
prigorski.hr/Gradska knjižnica “Franjo Marković” Križevci (Lovro Janeš)