Već treću godinu zaredom održavaju se dani Zvonimira Baloga. Ovogodišni su počeli 23. svibnja Učeničkom likovnom kolonijom, na kojoj su nadareni mali likovnjaci, nadahnuti krajolikom, u kojem se rodio i odrastao veliki umjetnik, riječima i slikama, Zvonimir Balog, ostvarili u različitim tehnikama svoju viziju motiva koji su ih nadahnuli.
Radovi likovne kolonije su na neki način najavili pravu poslasticu, izložbu Zvonimira Baloga “Tko se čega boji”, koju je, 26. svibnja, u bivšoj kinodvorani, u Svetom Ivanu Žabnu, otvorio likovni umjetnik Igor Brkić.
Na toj je izložbi postavljena Balogova posljednja slikovnica, već spomenutog naslova, u njoj se Balog kao pravi majstor ilustracije poigrava stihovima i odgovara na pitanje – tko se čeg boji? Balogovo risano i pisano djelo je nadahnuće mnogim medijima.
To je pokazala i dokazala kazališna predstava njegove kultne knjige “Ja magarac”, u izvedbi Dječjeg kazališta Branko Mihaljević Osijek. Predstava je održana 29. svibnja u bivšoj kinodvorani gdje je već otvorena likovna izložba. Glumci su pokazali svojim talentom, sigurnošću, opuštenošću kako mogu biti djeca, balogovski se igrati, držeći koncentraciju djeci od 3 do 14 godina.
U predstavi su do izražaja došli vrckavost Balogova izričaja, humor te njegova mudrost. Glumci su bili prava pravcata djeca koja su išla iz igre u igru, scene su se pretapale, pojedinci su neočekivano promijenili lik. Pretapanje scena, pjevanje, songovi, oponašanje, replike, doveli su neočekivano gledatelje do kraja.
Cijela predstava – igra prošla je u jednom dahu. Po dojmu predstave održana je, 30. svibnja, završna svečanost u PŠ Sv. P. Čvrstec. Svečanosti su nazočili: Balogova supruga Ljubica i kćerka Ksenija, brat Vladimir sa suprugom, umjetnik Ivan Vitez, Balogov prijatelj i suradnik, Ranka Javor, voditeljica Hrv. centra za dječju knjigu, nakladnik Dubravko Marijanović, Snježana Krpes i Marina Žilić iz Saveza društava “Naša djeca”, učitelji, učenici, mještani i predstavnici lokalne zajednice. Mali voditelji ludistički u svom obraćanju poželjeli su dobrodošlicu svima i najavili ludost igre, a na to se nadovezao školski bend pjesmom “Hajde da ludujemo”.
Mnoge nas je podsjetio na mlade dane, a u djetinjstvo nas je vratio isječak iz Balogova neobjavljena romana “Život”, koji je interpretativno pročitao prof. Tomislav Hrebak. U djetinjstvu nije samo svjetlost, ima i sjene, često nas prate različite brige. Bubamarca su pratili ljubavni jadi, koje su svojom lepršavom izvedbom pokazali maloškolci i oni malo veći, pod vodstvom Katarine Rožman i Anamarije Harmicar.
U središnji dio programa uveli su nas Ranka Javor i Dubravko Marijanović. Ranka je govorila o važnosti slikovnice od najranije dobi. Posebno se osvrnula na autorske slikovnice kakve je stvarao Zvonimir Balog, koji je ilustrirao i pisao te pisao i ilustrirao. Njegovi stihovi upotpunjaju crteže, a oni upotpunjuju stihove. Dubravko je upoznao što je sve učinjeno da bi Balogova zadnja slikovnica “Tko se čega boji” ugledala svijetlost dana.
“Dobar vam dan, gosti padobranci, i stranci i znanci!
Danas za ručak nije mućak, već porcija životinjskog straha od kraha; to nam striček Balog ostavi u zalog.
Baš sam jutros šumom šetao kad se u me zabušio dijetao – kaže: jurio mazgu kroz bazgu. A zapravo se sve zbilo zbog neke slonice slikovnice.
Ona je u petak, baš na šumski svetak, iz nekog aviona TRESnula na slona – i začuo se TRES i nastao poTRES. Odmah je doletjela sova i pročitala velika slova: Z-V-O-N-I-M-I-R- B-A-L-O-G: T-K-O S-E Č-E-G-A B-O-J-I. Naslov je to jasan i krasan.
Al žabac i vrabac čuli su krivo štivo: Z-A-P-O-V-J-E-D-N-I N-A-L-O-G: T-L-O S-E O-D P-Č-E-L-A R-O-J-I. Na to je zec uzviknuo: slikovnicu vežite i bježite!
I djetlić ju brzo primi i kroz šumu zdimi, pa se u mene zaleti, Bože sveti!
I kako se zaleti, slikovnica mi u ruke sleti, a djetlić u strahu odleti.
Da vidimo što piše… Tko se čega boji? Hm, koga se boji ovca?”
Sve ovo samo je dio je pripovjedačeva obraćanja na početku izvedbe malih glumaca iz PŠ Sv. P. Čvrstec pod vodstvom Mirele Tuk. Oni su utjelovili pojedine životinje i odgovorili na pitanje – čega se koja životinja boji?!
Glumci su se spretno kretali između borovih stabala, imali su izvrsne kostime, a sve se odigravalo pred jednom velikom slikovnicom, koju su ilustrirale učiteljice Mirela, Anamarija, Nikolina Kušec, a pomogle su Sanja Benko i Ivančica Podhraški te polaznici Učeničke likovne kolonije. Bila je ovo zasigurno najoriginalnija promocija jedne slikovnice. To je posebno dirnulo pjesnikovu suprugu Ljubicu, koja je izrekla same pohvale izvođačima i poklonila cijeli set suprugovih i svojih slikovnica PŠ Sv. P. Čvrstec. Nakon poklona školski bend je otpjevao pjesmu “Princeza moje vrele mladosti”, a maloškolci su izrekli pjesmu o dobroti.
Nakon toga nazočnima su se obratili umjetnik Ivan Vitez i drage gošće Snježana Krpes i Marina Žilić iz Saveza društava “Naša djeca”. Vitez je na jedan ležeran način prikazao kako je s Balogom prijateljevao i surađivao kroz mnoge godine. Bio je neobično sretan što je sreo i upoznao takvog umjetnika i čovjeka koji mu je bio najveći prijatelj.
Na kraju su svi pozvani razgledati likovne radove učenika naše škole koji su nastali na učeničkoj likovnoj koloniji u Svetom Petru Čvrstecu, koju su vodili Ivančica Podhraški i Sanja Benko. No prije samog razgleda školski bend je poslao poruku vedrine i optimizma pjesmom “Život nije siv”.
U samoj školi, prije odlaska na objed, Dubravko Marijanović darovao je mnogima slikovnicu. Lijep dar i lijepa uspomena, nema što! Mnogi su ovaj projekt ugradili sebe: učiteljice i učenici iz Svetog Petra Čvrsteca, Tomislav Hrebak svojom konferansom i adaptacijom slikovnice za izvedbu, Višnjica Radić u radu s bandom, svestrana pomoć ravnatelja škole, Sanja Benko i Ivančica Podhraški te polaznici likovne kolonije, Mirjana i Davorin Supek, načelnik Vladimir Oguman, Željko Škrinjar, Damir Barešić, domar Slavek, Renata Lusavec, Zoran Cvetković, izradom plakata i pozivnica, suradnici i prijatelji…Svima je dobronamjerno dosađivao i pisac ovih redaka. Iskreno, ne bih htio nikoga zaboraviti
Jerko Barišić/prigorski.hr