Hrvatska mora napokon početi brinuti o zdravlju građana i okoliša i pokrenuti se u smjeru cirkularne ekonomije odnosno prijeći na odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada, poručuje europarlamentarac Davor Škrlec, ističući da je za to prije svega potrebna politička volja.

Europski parlament usvojio je sredinom ožujka četiri izvješća o gospodarenju otpadom u kojima se traži da se udio otpada koji se reciklira poveća na 70 posto do 2030. godine, s današnjih 44 posto, te da se ograniči udio odlaganja otpada na 5 posto, dok bi bacanje hrane do 2030. trebalo smanjiti za 50 posto. Riječ je o stajalištu Europskog parlamenta za pregovore o konačnoj verziji zakona s Vijećem EU-a.

Prema statistikama za 2014., 44 posto komunalnog otpada u EU-u se reciklira ili kompostira. U 2004. godini reciklirano je bilo 31 posto otpada., a do 2020. godine države članice trebale bi reciklirati ili kompostirati više od 50 posto otpada.

Procjenjuje se da na svakih 10.000 tona otpada može biti stvoreno jedno radno mjesto ako se otpad spaljuje, šest radnih mjesta ukoliko se nosi na odlagališta, 36 radnih mjesta ako se reciklira, a čak 296 radnih mjesta ako se otpad koristi za ponovnu upotrebu.

Iako se gospodarenje otpadom u EU-u znatno poboljšalo u posljednjih nekoliko desetljeća, gotovo trećina komunalnog otpada i dalje se odlaže na odlagališta, a manje od polovice se reciklira ili kompostira, što jako varira između država članica.

Austrija, Belgija, Danska, Njemačka, Nizozemska i Švedska praktički više nemaju komunalni otpad na deponiju, dok Cipar, Hrvatska, Grčka, Latvija i Malta još uvijek odlažu više od tri četvrtine komunalnog otpada.

EP želi ambicioznije ciljeve

Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec, izvjestitelj Zelenih za kružnu ekonomiju, smatra kako su ovi prijedlozi velik uspjeh za društvo u cjelini jer je kružna ekonomija korisna za cijeli planet, za ljude i za poslovanje, posebno za male i srednje poduzetnike koji traže nove mogućnosti za razvoj. Osim što može stvoriti na tisuće novih radnih mjesta, pridonijet će i smanjenju otpada u moru uzrokovanog ponajviše plastičnim vrećicama.

Po prijedlogu Europskog parlamenta, najmanje 70 posto komunalnog otpada trebalo bi do 2030. reciklirati ili pripremiti za ponovnu uporabu. Europska komisija predložila je 65 posto. Za ambalažne materijale kao što su papir i karton, plastika, staklo, metal i drvo, zastupnici predlažu cilj recikliranja od 80 posto do 2030. godine.

Nacrt zakona predviđa također udio komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta od 10 posto do 2030. Zastupnici Europskog parlamenta predlažu smanjenje na 5 posto, ali s mogućim produljenjem na 5 godina, pod određenim uvjetima, za države članice koje su odlagale više od 65 posto svog komunalnog otpada u 2013. godini.

Procjenjuje se da se u EU baca oko 89 milijuna tona hrane, odnosno 180 kilograma po stanovniku godišnje. Zastupnici traže da se bacanje hrane smanji za 30 posto do 2025. i za 50 posto do 2030. godine, u odnosu na 2014. Slično predlažu i za bacanje otpada u more.

Komentirajući u izjavi za Hinu prijedloge Europskog parlamenta na margini plenarne sjednice u Strasbourgu, Škrlec je istaknuo da je Europski parlament time poslao jasnu poruku Vijeću EU-a da želi biti ambiciozniji od Komisije.

Škrlec je napomenuo da su 24 sata prije glasovanja u Europskom parlamentu hrvatski zastupnici dobili naputak od Stalnog predstavništva RH pri EU da se Hrvatska udruži s još 9, 10 zemalja koje smatraju da je problematično to što Europski parlament zahtijeva da se do 2030. odlaže 5 posto otpada, umjesto 10 posto kao što predlaže Europska komisija.

„To je očito neprepoznavanje potencijala cirkularne ekonomije“, kazao je Škrlec, ističući da Hrvatska danas nema drugu opciju nego da ide na odvojeno prikupljanje otpada.

Prikupljanje i trgovanje otpadom otvaraju radna mjesta, a ta sekundarna sirovina može biti i sirovina za gospodarstvo, naglasio je.

„Da u tome imamo potencijala, govori činjenica koju je sam ministar izrekao negdje prije dva, tri mjeseca da Hrvatska trenutačno uvozi skoro 200.000 tona raznih reciklata koje mi danas efikasno šaljemo na odlagalište. Dakle zapravo dvostruko gubimo novac“, kazao je.

Škrlec smatra da je za to prije svega potrebna politička volja.

„Ja bih rekao da tu treba prvenstveno i političke hrabrosti i političke volje da se Hrvatska pokrene u smjeru cirkularne ekonomije i da također postoji politička hrabrost da se pregrize činjenica kako postojeći projekti centara za gospodarenje otpadom neće doprinijeti ostvarenju tih ciljeva, nego će, ako se izgrade po ovakvom konceptu kao što su predviđeni, vrlo brzo ući u ekonomske poteškoće koje će se, kako je uobičajeno, zapravo slomiti na leđima građana“, kazao je.

Europski parlament smatra spaljivanje i mehaničko biološka postrojenja zastarjelom tehnologijom. Postojeći centri za gospodarenje otpadom s MBO tehnologijom koštali su hrvatske građane milijardu kuna te će stvarati dodatni godišnji trošak od 200 milijuna kuna (700-800 kuna troška po toni otpada), 60-80 posto ostatka otpada MBO-a mora na odlaganje, i uz to proizvode nekvalitetnu mješavinu (RDF) neprivlačnu za spaljivanje zbog loše kalorijske vrijednosti, a izvlačenje deponijskog bioplina je zanemarivo i u suprotnosti s novim mjernicama za smanjenje odlaganja.

Hrvatska trenutačno odlaže čak 85 posto svog otpada, a do 2030. mora adekvatno zbrinjavati 95 posto otpada pa stoga mora odmah krenuti s izgradnjom sortirnica i potaknuti građane na selektivno razdvajanje otpada na kućnom pragu. U protivnom, umjesto novih 6000 radnih mjesta samo u sortiranju otpada, očekuju je penali i odlazak pred Sud Europske unije, upozorava Škrlec.

„Dok god netko ne shvati da je odvojeno prikupljanje otpada to koje stvara kvalitetnu sekundarnu sirovinu, dotle ćemo mi zapravo imati problem, jer nećemo znati što s tim otpadom napraviti“, kazao je.

Problem korupcija

Škrlec smatra da je glavni problem u Hrvatskoj na području gospodarenja otpadom korupcija.

Kao primjer je naveo gospodarenje otpadom u Splitu, Zagrebu i Koprivnici.

Splitski vijećnici glasali su, primjerice, da ne žele koristiti sredstava EU-a za rješavanje problema gospodarenjem otpadom u gradu iako je Lećevica vrlo upitna lokacija za to zbog zaštite podzemnih voda, podsjetio je.

Zagreb također ne povlači sredstva EU-a za ništa što je vezano za zaštitu okoliša, a Jakuševac ima privremenu dozvolu za odlaganje do 2018., dodao je.

Kao primjer dugogodišnjeg nerješavanja problema Škrlec je izdvojio i regionalni centar za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske „Piškornica“ kod Koprivnice, gdje je došlo do nekontroliranog odlaganja otpada iz drugih dijelova zemlje, njegova zapaljenja i zagađenja zraka i nadzemnih i podzemnih voda.

„Jedini odgovor koji ja imam je da je tu problem korupcija“, kazao je.

Objasnio je da problem kod dodjele novca iz europskih fondova nije u silnoj birokraciji, kako se u Hrvatskoj često ističe, nego je bit u tome da računi moraju biti čisti.

„Za svaku kunu ili euro ili cent ili lipu mora se točno znati kamo su otišli, zašto se netko tko nema kompetencija zaposlio na određenom radnom mjestu, zašto se nekom dodijelio posao mimo javne nabave ili je natječaj javne nabave bio ‘narihtan’ da netko dobije, to financiranje iz europskih fondova ne tolerira“, naglasio je.

Škrlec ističe da bi novac od prireza trebalo usmjeriti u rješavanje gorućih problema i poboljšanje kvalitete života građana a ne u “projekte od opće zabave” i to ne samo u Zagrebu nego i drugdje.

„Nitko se ne pita zašto se ne mogu dobiti novci iz EU fondova. Pa ne mogu se dobiti upravo zbog toga što su svi oni koji daju novce svjesni da tehnologija koju se gura kao rješenje ne može udovoljiti onim ciljevima koji su u Europskoj uniji“, objasnio je.

„Mi nikako da shvatimo da smo ulaskom u Europsku uniju, prihvaćanjem članstva, prihvatili da ćemo provoditi okvir zajedničke politike, da će se naše javne politike morati prilagoditi javnim politikama Europske unije i da je tu zapravo pronalaženje resursa, financijskih i ostalih, za naš razvoj“, dodao je,

„Dokle god je stalna intencija da se gura nešto suprotno tome, mi ćemo nazadovati i nećemo napredovati u rješavanju tih problema“, upozorio je.

Na pitanje hoće li novi plan za gospodarenje otpadom promijeniti takvu situaciju, Škrlec je istaknuo da je plan za gospodarenje otpadom na tragu onoga što je predviđeno paketom cirkularne ekonomije u EU.

„Plan gospodarenjem otpadom je zatvorio vrata Gradu Zagrebu da izgradi spalionicu iz osnovnog razloga što plan gospodarenja otpadom poštuje ono što je glavno načelo 7. Programa za okoliš i, ja bih rekao, i temelj javne politike EU-a u zaštiti okoliša, odnosno gospodarenju otpadom, a to je hijerarhija gospodarenja otpadom, dakle prevencija, odvojeno prikupljanje, recikliranje, ponovna uporaba i tek, ako ništa drugo ne preostane, na kraju onda odlaganje onoga što se ne može reciklirati i u konačnici tek spaljivanje onoga što se ne može niti reciklirati niti odložiti“, objasnio je, ističući da se i u nedavnoj komunikaciji Europske komisije “Waste to Energy” jasno kaže da nema financiranja bilo kakvih instalacija poput spalionica ukoliko se sve to prvo ne ispoštuje.

Plan gospodarenja otpadom također donekle dovodi u pitanje projekte centara za gospodarenje otpadom, dodao je, ukazujući na problem prostornih planova koje Ministarstvo za prostorno uređenje RH ne želi mijenjati.

„Plan gospodarenja otpadom na tragu je onoga što je predviđeno paketom cirkularne ekonomije i rekao bih da je to njegova najveća korist zbog toga što je poslan jasan signal Europskoj komisiji da je Hrvatska, premda kasni u realizaciji obveza koje je potpisala, usvojila plan gospodarenja otpadom koji ide u smjeru cirkularne ekonomije i da razmišljamo na način da taj sustav temeljito promijenimo i da budemo što uspješniji. Ja bih rekao da je tu najveća korist od toga“, kazao je.

„Kao uvijek je zapravo najveći problem kako će jedinice lokalne samouprave to primijeniti u svojim lokalnim planovima, koje također moraju napraviti, i kako će zapravo prepoznati da im europski fondovi mogu pomoći u realizaciji tih projekata“, dodao je.

Škrlec je ukazao na mogućnosti koje pruža Junckerov investicijski fond i Europska investicijska banka (EIB) na tom području, ističući da su oni spremni financirati veće iznose, dakle zajedničke projekte, po povoljnim uvjetima koje hrvatske komercijalne banke ne mogu dati.

Osvrnuvši se na situaciju u drugim članicama Europske unije kad je riječ o gospodarenju otpadom, Škrlec je kazao da su problemi više-manje slični, a svode se na to da treba povećati recikliranje.

“Jedan dio država članica uspješan je u recikliranju, ali imaju dosta spaljivanja. Da bi povećali stopu recikliranja, oni moraju smanjiti spaljivanje, dakle moraju ići na efikasnije razdvajanje otpada”, kazao je.

„Mi imamo drugi problem, mi ne razdvajamo, mi šaljemo sve na odlagališta. Mi moramo smanjiti odlaganje. Nećemo imati kapacitete da možemo sagraditi spalionicu, moramo ići na povećanje recikliranja“, dodao je.

Škrlec vjeruje da za desetak godina Hrvatska može ostvariti europske ciljeve.

„Imamo dobrih primjera u Europskoj uniji gdje su se ideje cirkularne ekonomije, pogotovo tog odvojenog prikupljanja i sortiranja, nadograđivale zadnjih 20 godina i mi ne moramo izmišljati toplu vodu“, kazao je.

„Mi samo trebamo uzimati rješenja koja drugi već imaju, primjenjivati ih kod sebe i vrlo brzo možemo dići svoj postotak recikliranja s ovih 17 posto. Ja sam optimist, mi za 10 godina, do 2027., možemo sigurno dići na tri puta više, možemo doći do 60 posto, a onda je samo dodatno ulaganje napora kako podići možda za još 10, 15 posto“, kazao je.

U povodu predstojećih lokalnih izbora, Škrlec je pozvao građane da inzistiraju od kandidata za lokalne vlasti da ugrade dobre prakse iz Europske unije kad je riječ o gospodarenju otpadom, da traže da se preprojektiraju centri za gospodarenje otpadom i da, ako postoje sumnje da su ugrožene podzemne vode, zahtijevaju da se provedu neovisne studije.

„Sad je došlo na red da netko konačno kaže: ‘Da, ići ćemo konačno raditi u interesu građana, tako da zbilja brinemo o zdravlju ljudi i zdravlju okoliša’“, naglasio je.

Škrlec je uputio posebnu poruku otoku Krku, koji se često spominje kao dobar primjer gospodarenja otpadom, kazavši da bi, kad dođe na plažu na Krku, htio da mu piće posluže u čaši koja je napravljena od plastike reciklirane s otoka Krka.

„Dakle, da ja znam da ono što sam ja proizveo kao otpad, da su oni uspješno ne samo odvojili nego pretvorili u drugu sirovinu koja je koristila za proizvodnju lokalnog proizvoda, jer ta plastična čaša nije trebala putovati okolo, nije završila u moru, otvorila je radna mjesta na Krku izvan sezone i potaknula me, a vjerojatno i druge turiste, da poštujemo njihovu želju da se tu plastiku odvojeno prikuplja“, zaključio je Škrlec.

(Hina)

fah