Nesumnjivo je da će izložba ‘Putevima revolucije’, koja je u sklopu Culture shock festivala otvorena u križevačkom Klubu kulture, pobuditi zanimanje građana. Sama sintagma ‘putevima revolucije’, za svakog od nas iz pedeset i neke, pa i šezdesetih, čak sedamdesetih pobudit će sjećanja na školske izlete, ‘sate povijesti’, obilježavanja onih datuma, poput 27. srpnja, 22. prosinca, ili najslavnijeg 29. studenog.
Komemoracije i susreti sa još živim sudionicima Sutjeske, Jasenovca ili Neretve, duboko su se usijecala u svijest i bili puni emocija. No stvari su se promijenile, neki su zaboravili, neki zatomili ili se pak ustručavaju govoriti o ovom dijelu kolektivne memorije, koji nije uvijek harmoničan sa dnevnom politikom i novim trendovima.
Nije nevažno spomenuti da spomenici i spomen obilježja NOB u Jugoslaviji, posebno tijekom 60ih i 70ih godina nisu bila nikakva galerija socrealističke umjetnosti kao u drugim državama, nego naprotiv virtualna pejsažna galerija vrhunskih djela modernog kiparstva koje potpisuju imena poput Džamonje, Bakića, Luketića, Vulasa, te da je ovaj fenomen visoko valoriziran od najvećih autoriteta umjetnosti dvadesetog stoljeća. Zato smo sa interesom zamolili za razgovor jednu od autora projekta i izložbe, Lanu Lovrenčić.
– Dolazim iz udruge ‘Socijalni rub – zanimljive neispričane priče’ iz Zagreba. Izložba ‘Putevima revolucije – memorijalni turizam u Jugoslaviji, nastala je na platformi ‘Neprimjereni spomenici’, koja okuplja udruge sa područja bivše Jugoslavije koje se bave baštinom NOB-e u zemljama nasljednicama. Rad platforme finacira se putem natječaja, pa je i ova izložba financirana putem Balkan arts and culture fonda, Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba, Zaklade Kultura nova, te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva – rekla nam je uvodno Lana Lovrenčić.
Kada je izložba prvi put prikazana?
Izložba je prvi put prikazana u Zagrebu 2015., a istovremeno je prikazivana i u Sarajevu i Kraljevu. Potom je prikazana u Beogradu, Ljubljani, Nišu, Šapcu, Splitu i Čakovcu. Nakon toga dolazi u Križevce. Izložba prikazuje dvanaest spomenika, po dva iz svake republike bivše Jugoslavije. Spomenike su birali naši partneri na realizaciji projekta, svaki za svoju republiku. Prikazan je također izbor privatnih fotografija koje smo prikupili iz obiteljskih albuma putem otvorenog poziva. Autori izložbe smo Milan Raketa i ja.
Kako je nastala ideja izložbe?
Željeli smo prikazati na koji su način spomen obilježja NOB-e, kojih je u bivšoj Jugoslaviji bilo navodno oko 16 tisuća, od čega u Hrvatskoj 6 – 8 tisuća, dakle, na koji način se pojavljuju u funkciji turizma. Ova spomen obilježja su različita, sve od spomen ploča pa do čitavih spomen područja, poput Kalnika, Petrove gore, ili obnovljenih autentičnih objekata iz partizanske borbe.
Nerijetko oko tih spomen područja grade se smještajni kapaciteti, kampovi i hoteli, te prateći objekti za druge sadržaje, sport i rekreaciju, predavaonice za edukativne programe.
Izložba je podijeljena u više dijelova od kojih se jedna tiče generalno ove priče o spomenicima i turizmu, dok se ostali segmenti odnose na edukativni karakter spomenika, te na rekreativni karakter. Spomenici udaljeni od gradskih središta, poput Sutjeske ili Petrove gore uključeni su u rekreativno planinarske aktivnosti, ovdje se okupljaju pioniri i omladinci, dok su spomenici u gradovima, kao i muzeji revolucije, bili uključeni u edukativne aktivnosti, predavanja, ili su na ovim mjestima vršena svečana primanja u pionire i slično.
Zanimljivo je da su na izložbi spomenici prikazani u vrijeme svog ‘sjaja’, odnosno kao novi, uređeni i funkcionalni. To primjećujem zato jer je u zadnje vrijeme u trendu istraživati sadašnje stanje i devastacije ovih spomenika od 1990., naovamo?
Mali segment ove izložbe bavi se povijesnim revizionizmom. Nismo se htjeli baviti temom rušenja i devastacija, jer je to jedna specifičnost koja se ne događa na području cijele bivše Jugoslavije, nego najizraženije na području Hrvatske i dijela Bosne i Hercegovine.
Međutim, na cijelom je području prisutna tema povijesnog revizionizma i (ne)korištenja ovih spomenika. Zbog toga smo ukazali na primjere gdje se odnos može povezati sa trenutnom političkom situacijom. Tako imamo primjer Sutjeske: Znam oda je Bosna i Hercegovina podijeljena na Federaciju i Republiku Srpsku, pa tako sad imaju i dva SUBNOR-a, oba kao slijednike SUBNORA-a iz SR Bosne i Hercegovine. Tako na dan komemoracije bitke na Sutjesci SUBNOR Republike Srpske dolazi na Tjentište, kako bi se potencirala priča o broju srpskih žrtava, te stradanja srpskog naroda…
Znači u službi dnevne politike…
Da, i onda dolazi situacija da SUBNOR Federacije ne sudjeluje u tome, pa se događaju dvije komemoracije. Kao što se i u Jasenovcu događa nekoliko komemoracija.
Razgovarao: Zdenko Balog/prigorski.hr
foto: Zdenko balog/prigorski.hr