U nedjelju, 9. kolovoza 2026. godine, u Salniku kod Rakovca obilježena je hramovna slava posvećena svetoj prepodobnomučenici Paraskevi Rimljanki.
Oko pedeset vjernika, predvođenih episkopom dr. Kirilom (Bojovićem) – episkopom buenosaireskim i južno-srednjoameričkim te administratorom Mitropolije zagrebačko-ljubljanske – okupilo se na arhijerejskoj liturgiji u crkvi svete Petke Rimljanke.
Povijest župe Salnik i mjesne crkve, seže u vrijeme Katarine Kantakuzine Branković, posljednje grofice Celjske. Budući da je u svom posjedu, među ostalim, imala područja oko svojih utvrda u Rakovcu i Kalniku, ta su područja naseljavali pravoslavni vjernici koji su ondje organizirali svoje živote ne samo u društveno-političkom, već i u vjerskom smislu.
Ubrzo su izgrađene pravoslavne crkve u Salniku i Lipnici, koje su danas jedini svjedoci slave i važnosti pravoslavnog stanovništva u ovoj regiji. Ne smijemo zaboraviti naklonost stanovnika Rakovca i okolice, kao i Kalnika i okolice, prema Katarini Kantakuzini, kao ni njihovu odanost i poštovanje.
Na topografskim kartama iz 16. I 17. stoljeća može se pronaći mjesto Salnik s ucrtanom pravoslavnom crkvom, što svjedoči o postojanju značajnog pravoslavnog stanovništva. Tijekom mnogih povijesnih razdoblja, župa Salnik i njezina crkva prolazile su kroz uspone i padove zajedno sa svojim vjernicima.
Valja napomenuti da je sadašnju crkvu u njezinom današnjem obliku 1933. godine posvetio sveti mitropolit Dositej. Antimins na svetom prijestolju crkve svete prepodobnomučenice Paraskeve Rimske posvetio je osobno sveti Dositej, a koristi se i danas.
Nastavljajući tradiciju svojih prethodnika, episkop Kirilo služio je svetu arhijerejsku liturgiju i time uzveličao proslavu hramovne slave uz drevnu procesiju, uz susluženje župnog sveštenika Mihaila Majka Žikića i đakona Aleksandra Miljanovića. Bogoslužje je započelo u 10 sati svečanim dočekom ispred hrama te tradicionalnim obredom koji je uključivao posvetu slavskog kolača i koljiva.
Slavlje i radost dodatno su uvećani dolaskom uvaženih gostiju. Prije svega, treba spomenuti Izaslanika mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa bjelovarsko-križevačkog mons. Vlado Bogdana, generalnog vikara bjelovarsko-križevačke biskupije, dekan i župnik župe Sveti Ivan Zelina. Pozornost i čast iskazana njegovom nazočnošću i nazočnošću posebice kao Izaslanika preuzvišenog biskupa, iznimno su značajne, važne i dojmljive.
Grad Sveti Ivan Zelina predstavljali su g. Ivica Sambol, mag. ing. el., zamjenik gradonačelnika, i gđa Branka Hođa, dipl. iur., viša savjetnica za imovinskopravne i opće poslove. Dolazak visokih predstavnika Grada Svetog Ivana Zeline znak je nastavka dobre, plodonosne i uspješne suradnje, što je od velike važnosti za župu i župljane Salnika.
U svojoj liturgijskoj propovijedi biskup Kirilo (Bojović), arhipastir mitropolije, tumačio je ulomak iz Evanđelja po Mateju (17, 14–23) – o događaju ozdravljenja dječaka kojeg Kristovi učenici nisu mogli izliječiti. Biskup je posebno naglasio ispravan pristup koji kršćani trebaju imati prema bolestima i traženju ozdravljenja. Ukazao je na primjer svetog velikomučenika Pantelejmona, velikog iscjelitelja koji je pomagao bolesnima ne samo znanjem i medicinskim vještinama, već prvenstveno molitvom i asketskim životom, ističući da put do ozdravljenja podrazumijeva veliku važnost duhovnog pristupa u spoju s medicinskim metodama.
U svojoj je homiliji biskup upozorio na veliku kušnju i napast: mnogi traže pomoć i rješenje u okultnim i ezoteričnim tehnikama i metodama, zanemarujući molitvu i pobožan crkveni život, što često vodi do još većih problema. Crkva nudi jedini ispravan put i pristup, čije se utjelovljenje najbolje očituje u svetim iscjeliteljima i liječnicima poput svetog Pantelejmona, kojem je ovaj dan posvećen.
Koliko je vjera za nas danas važna i temeljna, najbolje pokazuje primjer svete prepodobnomučenice Paraskeve Rimske, zaštitnice pravoslavne crkve u Salniku. Među brojnim kušnjama koje je podnijela svjedočeći svoju vjeru tijekom progona kršćana, vladika je izdvojio poseban primjer: način na koji se sveta Paraskeva suočavala s nemanima – molitvom i žarkom vjerom u Boga. Istaknuo je njezin primjer kao uzor koji valja slijediti u životu vjernika i člana Crkve.
Potom je ukazao na svetog Klementa Ohridskog, kojemu je također posvećen ovaj dan, te objasnio važnost učenika svetih Ćirila i Metoda (učenika njihovog). Obredi i pismenost, proizašli iz uporabe narodnog jezika u molitvi i crkvenim službama, pružili su nama i srodnim narodima temeljni i civilizacijski oslonac.
Uz pričest petnaestak vjernika te svečanu trostruku procesiju, blagoslov i posvetu, obilno su se izlile Božja milost i blagoslov.
Velik doprinos ljepoti slavlja dali su jerođakon Luka (Regodić), brat manastira Lepavina, sveštenik Ljubiša Miodragović te čtečevi: Ivan Rašović, Goran Klisurić i Matija.
Nakon završetka bogoslužja upućena je zahvala Izaslaniku bjelovarsko-križevačkog biskupa, monsinjoru Vladi Bogdanu, a potom i Gradu Sveti Ivan Zelina te predstavnicima Grada za veliku pomoć pri obnovi hrama i razumijevanje za probleme župe – što se nije očitovalo samo u materijalnom smislu, već i u pružanju podrške i pomoći na razne druge načine.
Nakon toga zahvala je dana najistaknutijim radnicima i obnoviteljima: Dragici i Tomislavu Ivanoviću, Aleksandru Ivanoviću, Borisu Ivanoviću, Milanu Raniloviću, Miodragu Raniloviću, Aleksandri Vračević, Đurđi Leščić i Slobodanu Bastašiću. Uz dobročinitelje iz obitelji Ivanović, posebna zahvala upućena je gospodinu Slobodanu Bastašiću, dugogodišnjem predsjedniku crkvene općine i čuvaru svetinja župe Salnik (u Salniku i Lipnici), čiji su doprinos i važnost nemjerljivi.
Po završetku bogoslužja slavlje je nastavljeno u hramu uz agape (zajednički objed) za okupljene. Kroz posluženje i druženje na najbolji se način mogla vidjeti ljepota zajedništva vjernika i pastira.
Salničkom župniku dodijeljen je čin protojereja, uz molitvu i duhovno osnaživanje, uz napomenu da to predstavlja dodatni križ na svećenikovim plećima.
