Udruga Franak upozorila je na, kako tvrdi, ponovno neujednačenu sudsku praksu hrvatskih sudova u sporovima potrošača s bankama nakon odluke Vrhovnog suda o konvertiranim kreditima, posebice u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova sudskih postupaka.
Udruga u predstavci upućenoj sucima Županijskih sudova i Vrhovnog suda navodi da Općinski sudovi u predmetima konvertiranih kredita različito odlučuju o troškovima postupka kada primjenjuju pravni stav iz odluke Vrhovnog suda.
Prema navodima Udruge, dio sudova potrošačima dosuđuje troškove postupka u cijelosti, pozivajući se, među ostalim, na presudu Suda Europske unije, dok drugi sudovi troškove određuju razmjerno uspjehu u postupku. Najmanji dio sudova, tvrdi Udruga, odlučuje da svaka stranka snosi vlastite troškove.
Udruga Franak smatra da takva praksa dovodi do dodatne pravne nesigurnosti za potrošače koji su već godinama vodili sporove s bankama oko posljedica konverzije kredita.
Posebno se poziva na presudu Suda EU-a u kojoj je, prema Udruzi, utvrđeno da načelo djelotvornosti i zaštita potrošača sprječavaju sustav prema kojem bi potrošač mogao snositi dio troškova postupka ovisno o visini iznosa koji mu je vraćen nakon utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi.
Udruga ističe i obrazloženje proširenog vijeća Vrhovnog suda prema kojem potrošač u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa, kada zbog neujednačene sudske prakse nije mogao predvidjeti izglede za uspjeh, „nije dužan snositi troškove postupka“.
Iz Udruge Franak zaključuju da navedeni stav treba tumačiti tako da potrošač u takvim okolnostima ne bi trebao snositi ni troškove protivne stranke niti vlastite troškove postupka.
U predstavci se pritom pozivaju i na odredbe Zakona o parničnom postupku te na ranije odluke Vrhovnog suda koje se odnose na tzv. eventualno kumulirane tužbene zahtjeve. Navode da je u takvim slučajevima sudska praksa Vrhovnog suda već zauzela stajalište prema kojem tuženik snosi troškove tužitelja u dijelu potrebnom za ostvarenje prihvaćenog eventualnog zahtjeva.
Udruga se poziva na izdvojena mišljenja
Udruga smatra da, čak i ako se ne bi primijenila presuda Suda EU-a niti stav Vrhovnog suda, primjena pravila o troškovima prema uspjehu u postupku ne bi mogla rezultirati odlukom prema kojoj svaka strana snosi vlastite troškove.
Prema njihovoj argumentaciji, potrošač je u tim postupcima u cijelosti uspješan u utvrđenju pravnog temelja, dok je u dijelu zahtjeva za isplatu uspješan u određenom postotku, zbog čega bi banka u svakom slučaju trebala snositi barem dio troškova postupka.
Udruga upozorava i na procesne posljedice slučajeva u kojima tužitelj nije konkretno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata. Tvrdi da bi u takvim predmetima, ako se primjenjuje pravni stav kojeg je zauzeo Vrhovni sud, odluku trebalo vratiti na ponovno odlučivanje jer nisu utvrđeni glavnica zateznih kamata ni tijek kamata na tu glavnicu od dana podnošenja tužbe.
U predstavci Udruga Franak traži od sudaca da uzmu u obzir navedene pravne izvore i doprinesu ujednačavanju sudske prakse.
Istodobno izražava očekivanje da će Ustavni sud preispitati odluku Vrhovnog suda kojeg Udruga Franak ocjenjuje protivnom Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava te tvrdi da je odluka arbitrarna i diskriminacijska.
Udruga se u predstavci poziva i na izdvojena mišljenja sudaca Vrhovnog suda Jadranka Juga, Damira Kontreca, Dražena Jakovine i Josipa Turkalja, koji su, kako navodi, kritički ocijenili odluku proširenog vijeća.
Cilj predstavke je, zaključuje Udruga Franak, upozoriti na različito postupanje sudova prema potrošačima u istovrsnim sporovima i zatražiti ujednačavanje sudske prakse, osobito u odlučivanju o troškovima parničnih postupaka.