KRIŽEVCI – Barbara Blažinčić (79) iz Doljanca, križevačkog prigradskog naselja, već 13 godina živi sama. Otkako su joj umrli sinovi i suprug snalazi se kako zna. Kaže, da nema susjeda koji je svako malo obiđu i pomognu, ne zna bi li mogla izdržati. Uz to, od mjeseca do mjeseca preživljava s 1004 kune poljoprivredne mirovine.
– Da, tisuću i četiri kune mi je mirovina. Pa nek’ živim s tim ak’ morem. A nitko me ne pita kak’ to uspijevam – ogorčeno je rekla Barbara Blažinčić. Uz plaćanje režija za televiziju, telefon i struju ostane joj tek nešto sitno da jedva ima za kruh. No, od svega, najteže joj je sjetiti se da je ostala bez sinova.
– Nema gorega nego da majka nadživi svoje sinove, a meni je jedan umro dok je imao 40 godina, a drugi 58 godina. Uz to, suprug je preminuo još prije 37 godina – kroz suze je ispričala B. Blažinčić koja ima unuke i praunuke koji nažalost stanuju u mjestu Luka pored Vrbovca i tamo su stvorili život. Iz tog razloga, rijetko dođu u posjet.
– Vječito sam sama. Užasan je to osjećaj. Posljednji sin preminuo je prije 13 godina i od tada imam samo uspomene na ljepše dane – objasnila je Barbara Blažinčić te dodala kako je cijeli život stvarala obitelj, odgajala sinove i brinula se za sve do kojih joj je stalo, a sada po čitave dane sjedi sama u kućici koja samo što se nije srušila. Istovremeno, peć u kojoj loži mokra i nekvalitetna drva jedva da zagrije hladnu prostoriju u kojoj se doima kao da kroz zidove puže hladnoća.
– Samo neka mi je preživjeti ovu zimu, a dok dođe proljeće, odmah mi je i bolje sa zdravljem. Sada niti ne znam jel me nešto boli zato što me boli ili zato što mi je prehladno – zaključila je Barbara Blažinčić.
Podravski list/go
foto: Nikola Wolf