U Vrbovcu je održan osmi recital kajkavske poezije “Stara lipa”. Recital je organizirala Udruga Osebunjek, a prethodio mu je natječaj raspisan početkom prosinca 2025. na koji se prijavilo 59 autora s 148 radova.
Nakon provjere, uvjete za ocjenjivanje ispunilo je 57 autora s 142 rada. Stručno izborno povjerenstvo recitala u sastavu Mirjana Mikulec, predsjednica i članovi Đurđa Vukelić Rožić i Damir Čivrak, za objavu u Zborniku s recitala odabralo je 60 radova od 48 autora.
Također su odabrali radove koji su zadovoljili uvjete za prve tri nagrade i pet pohvala.
Prvonagrađeni autori su: Milan Frčko iz Koprivnice s pjesmom “Oprčena debla” – prva nagrada, Ivan Picer iz Sigeca Koprivničkog s pjesmom “Vrnola se” – druga nagrada i Gordana Pavlinić iz Velikog Trgovišća s pjesmom “Več ničieve dijete nijesem” – treća nagrada.
Pohvaljeni su: Ružica Marušić Vasilić iz Varaždina za pjesmu “I mi smo bili deca cvietja” Slavica Sarkotić iz Vukojevca za pjesmu “Gastarbajtera nova”, Lidija Šustek iz Vrbovca za pjesmu “Megle meglene”, Stjepan Zlodi iz Šiljakovine za pjesmu “Licomerec” i Franko Stipković iz Zagreba za pjesmu “Mertvi”.
Glazbena pratnja na recitalu bili su Hrvoje Herček i Ana Jaklinović.
– Glavni sponzor recitala bio je Grad Vrbovec na čelu s gradonačelnikom Denisom Kraljem. Jedan od sponzora je Zagrebačka županija. Zahvaljujemo sponzoru Gradskom društvu Crvenog križa Vrbovec i ravnateljici Jeleni Mucko Zahvaljujemo medijskim pokroviteljima – Radio Vrbovcu, časopisu za književnost i kulturu “Kvaka” iz Velike Gorice, novinaru Draganu Vickoviću i portalu prigorski.hr, portalu totalinfo.hr i Milivoju Pašičeku te Zlatku Herčeku, predsjedniku ZKUZŽ – rekla je predsjednica Udruge Osebunjek Katarina Zadrija.
Milan Frčko, Koprivnica: Oprčena debla
Drevo zna gde se počinoti mora.
Tam gde ni jednom ribičo ne smeta.
Ono je ftičima kak je kruhu kora,
kojo škrmlajo zobi od tvog deteta.
Kaj je drevo se prešlo, to samo ono zna. Ne raste se dogo kraj obale Drave.
Reka je furt gladna, kaj da nema dna. Svoje krošnje dreva na vušču ostave.
Debla so škliska i znajo to zbeči.
Gledim vrbe na obali. Jena prek druge. Vrušene vrbe znajo koje kaj reči.
Vetru, dežđu, snegu, bile so sluge
a kak bodo skončala to samo Bog zna. Drava jenomu zeme, a drugom da.
