Lokalna razina je zadnja linija obrane od onečišćenja tekstilnim otpadom i ako ona ne uspostavi sustav temeljen na EU smjernicama taj će otpad biti odbačen u okoliš te time postati teret sadašnjim i budućim naraštajima, upozorio je u ponedjeljak predsjednik Udruge gradova Željko Turk.

“Znamo da je s aspekta ekologije, tekstilna industrija jedan od najvećih zagađivača na svijetu, a mi na lokalnoj razini, rekao bih, da smo zadnja linija obrane. Ako mi ne uspostavimo sustav temeljen na europskim smjernicama taj će otpad biti odbačen u okoliš te time postati teret kako sadašnjim tako i budućim naraštajima”, poručio je zaprešički gradonačelnik Turk na konferenciji “Budućnost tekstilnog otpada”.

Konferenciju je organizirala Udruga gradova, pod pokroviteljstvom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije te Predstavništva Europske komisije u RH, a Turk je istaknuo da na europske direktive koje traže da se istinski i sustavno riješi pitanje tekstila, treba gledati kao na priliku, a jednim dijelom i transformaciju, lokalnog gospodarstva jer je s ekonomskog aspekta tekstilni otpad i sirovina.

“U našim gradovima to mora postati temelj za razvoj socijalnog poduzetništva, sortirnica, reciklažnih pogona”, poručio je.

U Hrvatskoj posjedujemo znanja od naših tekstilnih inženjera do komunalnih društava, a isto tako imamo i stručnjake u gradskim poduzećima, rekao je, ali i upozorio na nedostatak infrastrukture u gradovima.

U EU se svake godine baci oko pet milijuna tona odjeće, 12 kilograma po osobi

Poručio je stoga kako će ustrajati na tome da država, putem resornog Ministarstva te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prati gradove u investicijama usmjerenima na rješavanje pitanja tekstilnog otpada, na izgradnju infrastrukture te na poticanje poduzetništva, kako teret ne bi bio prebačen samo na građane i na lokalne proračune.

“Vjerujem u naše gradove i općine i vjerujem da možemo biti prethodnici u regiji kada je u pitanju zbrinjavanje tekstila. Zato što je to ispravno i ekonomski i ljudski”, poručio je.

Voditeljica Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Zrinka Ujević naglasila je kako svjedočimo velikom broju tekstilnog otpada, u EU se svake godine baci oko pet milijuna tona odjeće odnosno 12 kilograma po osobi, što znači da puno toga odlazi na smetlišta i odlagališta ili se izvozi.

“To nije samo gubitak materijalnih resursa nego je i onečišćenje okoliša”, upozorila je te najavila ulazak u razdoblje u kojem će se od država članica EU očekivati da uspostave sustave kako bi se tekstilni otpad mogao bolje reciklirati.

Velika uloga na lokalnoj zajednici, ali ona mora biti u partnerstvu s nacionalnom razinom

Kaže da je velika uloga na lokalnoj zajednici, ali i da ona ne može biti sama već mora biti u partnerstvu s nacionalnom razinom i s drugim partnerima te s nevladinim sektorom.

“Rješenja moraju početi samim dizajnom jer oni koji se pripreme od početka proizvodnje nekog proizvoda, poslije će imati puno lakši proces recikliranja. A kasnije se radi o sakupljanju i stvaranju mjesta na kojima će se takav otpad reciklirati i ponovno upotrebljavati, zapravo vraćati u gospodarstvo kako bi ostvarili naše ciljeve kružnog gospodarstva, a za to postoje određena financijska sredstva u EU”, poručila je.

Podsjetila je kako je obveza odvojenog prikupljanja tekstila u svim državama članicama EU stupila na snagu 1. siječnja 2025. te je najavila kako se propisima uvodi obveza uspostave sustava Proširene odgovornosti proizvođača za tekstil i obuću. Rok za transponiranje direktive u nacionalno zakonodavstvo istječe 17. lipnja 2027., a drugi rok – travanj 2028. odnosi se na operativnu uspostavu sustava Proširene odgovornosti proizvođača.

“U malo više od dvije godine očekuje se uspostava sustava u kojem će proizvođači i uvoznici snositi troškove sakupljanja, sortiranja i reciklaže tekstila. Do tada mora biti spremna infrastruktura i cijeli sustav operativno pripremljen”, poručila je Ujević.

Istaknula je i da Hrvatska od 2015. ima Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom, a po stopi odvojenog prikupljanja koja je u 2023. iznosila oko 23 posto, Hrvatska se nalazi na razini europskog prosjeka, dok s druge strane novi sustav Proširene odgovornosti proizvođača postavlja znatno ambiciozniji zahtjeve – traži se odgovornost proizvođača, eko-modulirane naknade koje potiču održivi dizajn, uključivanje online prodavatelja te proširen raspon proizvoda.