Na Sveti i veliki petak, 3. travnja 2026., u večernjim satima, vladika Milan Stipić, biskup križevački, služio je Jeruzalemsku jutarnju Velike subote u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Jutarnja koja u postajama oplakuje mrtvoga i pokopanoga Krista pjevala se pred Bozjim grobom nasred hrama, u kojem je na Večernjoj svečano položena “plaštanica” – svečano urešeno platno s ikonom mrtvoga Krista.
Na kraju službe održan je ophod s plaštanicom oko katedrale.
U nagovoru nakon službe vladika Stipić je rekao kako i danas Krist u mnogima pati i umire jer je od onog pevog Velikog petka sudbina ljudi neraskidivo vezana za Krista. “U Kristu je Bog sa sobom svijet pomirio, kako kaže apostol, i on je postao pomirnica za naše grijehe. Premda je to kozmički događaj koji obuhvaća sve stvoreno, Bog je svakom čovjeku ostavio slobodu da se osobno s tim suoči, da osobnom odlukom prihvati dar pomirenja ili da ga odbije. Tko prihvati taj neizreciv dar Božje dobrote u ljubavi i sam postaje blagoslovljeno pšenično zrno, postaje i sam drugi Krist, što će jednom, položen u zemlju poput Krista, proklijati uskrsnućem na vječni život s Bogom”.
S vladikom Milanom su suslužili o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik, o. Danijel Hranilović, eparhijski ekonom, o. Nenad Krajačić, župnik zagrebački, rektor Grkokatoličkog sjemeništa I ravnatelj Caritasa, o. Vladimir Simunović, vojni kapelan, o. Željko Pajić, o Miroslav Barničko, o. Svyatoslav Kotkeyevich i đakon o. Antonije Pajić, vicekancelar.
