Inicijativa Hod za život u subotu je u povodu Međunarodnoga dana osoba sa sindromom Down podržala zahtjeve udruga roditelja i osoba sa sindromom Down koji traže od države korake ključne za bolju inkluziju i podršku.

Založili su se pritom za povećanje dostupnosti i kvalitete rane intervencije diljem Hrvatske, navodeći da je sustav preopterećen, a usluge nisu ravnomjerno raspoređene, posebno izvan većih gradova.

Također je potrebno bolje financiranje i osiguravanje pomoćnika u nastavi u redovnim vrtićima i školama, da bi inkluzivno obrazovanje bilo stvarno kvalitetno i bez čekanja.

Umjesto oslanjanja na institucionalne oblike skrbi, zalažu se za razvoj usluga u zajednici, kao što su organizirano stanovanje, podrška za samostalan život, zapošljavanje i prijelaz u odraslu dob.

Inicijativa je zatražila i veću financijsku i logističku podršku udrugama za programe edukacije, radionice i senzibilizaciju društva te sustavnu suradnju s ministarstvima za brže rješavanje prepreka u inkluziji.

Žele također poboljšanje pristupa zdravstvenim uslugama prilagođenim potrebama i lakše ostvarivanje svih prava iz Nacionalnog plana za osobe s invaliditetom.

„Očekujemo da država još više uloži u deinstitucionalizaciju, osigura ravnopravnost u svim segmentima života i stvori uvjete za potpuno uključivanje osoba sa sindromom Down”, poručili su iz Inicijative.

Svjetski dan osoba s Downovim sindromom 21. ožujka prvi puta je obilježen u Singapuru 2006. te se od tada obilježava svake godine u svrhu upoznavanja i senzibilizacije javnosti u pogledu problema i izazova s kojima se svakodnevno susreću osobe s Downovim sindromom i članovi njihovih obitelji.

Ove godine središnja tema je „Zajedno protiv usamljenosti“ s naglaskom na podizanje svijesti o visokim stopama izolacije s kojima se suočavaju osobe s Downovim sindromom, uz istovremeno aktivno zalaganje za istinsko uključivanje u zajednicu, povećane društvene veze te uklanjanje prepreka na radnim mjestima i u školama, izvijestio je NZJZ Andrija Štampar.

Cilj je boriti se protiv društvene izolacije koja neizmjerno utječe na osobe s intelektualnim teškoćama i njihove obitelji te poticati društvo da njeguje osjećaj pripadnosti i povezanosti.