Hrvatska gimnastičarka Christina Zwicker, koja je na DOBRO World Cupu u Osijeku prvi put nastupila s nepunih 16 godina, i ove će se godine, od 9. do 12. travnja, peti put pokazati pred osječkom publikom.

“Bilo je to sada već davne 2018.”, veselo će 23-godišnja Zagrepčanka Christina Zwicker, specijalistica za gredu. “Nastupila sam i 2019., pa je treća sreća i finale došlo 2021., a još jedno finale ponovila sam i 2023. Jako mi je drago što sam uspjela uloviti još jedan Osijek. To mi je definitivno jedno od najljepših natjecanja, najbolja organizacija, najbolja publika. Ne zato što su naši navijači, doista su najbolji. Puna dvorana, predivna atmosfera, predivni ljudi i cijeli taj tjedan nije samo natjecanje, nego su cijeli doživljaj i atmosfera nešto skroz drukčije od bilo kojeg drugog Svjetskog kupa”, rekla je Christina Zwicker.

Sezonu je otvorila proteklog vikenda nastupom na Svjetskom kupu u Cottbusu, no po povratku u Hrvatsku kaže da bi željela “što prije zaboraviti to natjecanje”.

“Ovo što se sad događalo u Njemačkoj, to se ne događa nigdje drugo. Dva dana zaredom je pao sustav, čekalo se natjecanje po sat vremena, i to ne prije, nego u sred natjecanja. A mi smo zagrijani i čekamo. I hladimo se. Takvo nešto se u Osijeku nikad ne bi dogodilo. A uz to, prednost Osijeka u odnosu na bilo koji drugi turnir je što su glavna dvorana i dvorana za zagrijavanje povezane. Gledaš kako natjecanje teče, vidiš kroz staklo što se događa dolje, kako suci sude i koliko im treba za odluke. Sve pratiš iz trening dvorane, možeš tempirati zagrijavanje, lijepo se spustiš kad je tvoj red i opet se vratiš gore. Svuda drugdje su dvorane dislocirane, pa šetaš kroz hodnike, iz toplog u hladno kao sada u Cottbusu”,ispričala je Zwicker koja je opisala što je nakon Cottbusa čeka na putu do Osijeka.

“Izborila sam Svjetski kup u Antalyji i Cairu, ali nisam sigurna hoću li ići u Egipat. Preblizu je Osijeku. Vratili bismo se iz Caira i odmah sutradan išli za Osijek, a još nastupamo i na drukčijim spravama. Nismo sigurni da je pametno ići tamo, ali vidjet ćemo još kako će trener odlučiti. Osijek je svakako glavni cilj ovog prvog dijela sezone, a onda se cilj seli u Zagreb”, dodala je.

“Cijeli srpanj imamo izlučna natjecanja za plasman u reprezentaciju, četiri vikenda. Hrvatska će nastupiti s ekipom, a ove godine nas ima dosta koje ćemo pokušati uzeti jedno od tih 5 mjesta u ekipi. Imamo puno cura koje imaju lijepe početne ocjene, koje su stabilne i teško je izdvojiti neku i reći ‘ona će sigurno biti unutra’. Nikome neće biti jednostavno ući u tim. Naravno, kako je Zagreb moj grad, velika mi je želja nastupiti na tom natjecanju, ali morat ću se žestoko namučiti za to. Kad bih mogla birati što bih do kraja karijere željela napraviti, svakako bi bio nastup u Zagrebu, ali uz to voljela bih još jedno finale u Osijeku i to više nego da mi nude bilo koju medalju na nekom Svjetskom kupu. Dala bih medalju za finale u Osijeku”, kazala je Zwicker koja na EP u Zagrebu želi nastupiti uvišeboju.

“Ono što želim je za EP vratiti višeboj. Lakše ću ući u našu ekipu, a želim se plasirati i na Svjetsko prvenstvo što ću isto lakše kroz višeboj. Onda tu dolazi i sljedeća godina koja je kvalifikacijska za Olimpijske igre u LA-u gdje je višeboj isto prednost”, dodala je kazavši kako je posljednji put u višeboju nastupila 2024. na EP-u u Riminiju.

“To je bio višeboj s ozljedama koji je u mjesec dana posložen kako bih pomogla ekipi, onaj pravi posljednji bio je 2022. Veselim se ponovo raditi sve četiri sprave, ali istovremeno me i strah. Strah me ozljeda. Jer, ako se opet dogodi ozljeda, vjerojatno bi to bio kraj karijere za mene. Previše sam bila u rukama liječnika i ne želim opet. Iza mene je operacija gležnja, a od 2022. stalno nešto vučem. I stalno ta lijeva noga. Jedino što mi je na njoj ostalo čitavo je Ahilova. Ostalo sve što je moglo otići, otišlo je. Hrskavicu više ni nemam svoju, imam nekoliko milimetara samo, a 13 mm je izvađeno jer se rasprsnula po nozi”, nastavila je Zwicker pojasnivši kako se želja da nastupi na sve četiri sprave vjerojatno izrodila iz ljubavi prema sportu, prema gimnastici.

“Naravno da mi je želja otići na Igre i nastupiti u Zagrebu i sada u Osijeku, na Mediteranskim igrama koje su odmah nakon Zagreba, pa na Svjetskom prvenstvu… Svi ti mogući nastupi i medalje na Svjetskim kupovima zvuče lijepo, međutim, ne mogu reći da nisam ostvarila i više nego sam mislila da budem. Imam dva finala EP-a iza sebe, dvije medalje na SK, zlato i broncu, „milijun“ nacionalnih medalja… Opet, ta ljubav za sportom i sreća kad uđem u dvoranu, i sada nakon skoro 20 godina u dvorani, to mi je najposebnije. Kažem vam, igraonica! I baš se veselim raditi višeboj, meni je iskreno draže raditi sve sprave nego samo gredu, ispunjenija sam, zanimljivije mi je. Malo mi je dosadno raditi samo jednu spravu”, kaže Christina.

Iako nikada ni nije potpuno prestala trenirati višeboj, jače će ga se primiti nakon Osijeka.

“Propustit ću Challenge kupove prije Zagreba, želim imati što više vremena dobro pripremiti višeboj. Prvog srpnja moram biti maksimalno spremna. Jako mi je drago što je Zagreb domaćin EP-a. Iako, od kad sam bila mala i kad sam gledala starije kolege kako nastupaju u Osijeku, mislila sam ‘ajme predobro, ali ne bih ja to nikad mogla“, umrla bih od treme tamo pred domaćim ljudima, live televizija, svi su došli zbog hrvatskih sportaša… Međutim, meni su ta dva finala Osijeka bila dva daleko najdraža i najmirnija natjecanja u životu pa se nekako nadam da bi se ta energija i mentalni sklop mogli preseliti i u Zagreb i da to onda ne bi bilo toliko stresno”, dodala je za kraj.