Apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua predvodio je u srijedu zahvalno euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali prigodom završetka svoje službe u Hrvatskoj i odlaska na novu službu u Jeruzalem te naglasio da je u Hrvatskoj mnogo naučio – i od crkve i naroda.

“Nakon više od šest godina službe u ovoj zemlji, vrijeme je za svođenje računa, vrijeme je da pogledam u vlastito srce i vidim što je u njemu ostalo. Nalazim veliku zahvalnost. Naučio sam mnogo od vas, od ove Crkve, od ovoga naroda; iz njegovih rana, iz njegovih trauma, ali i iz njegove vjernosti, njegove vitalnosti, njegove plemenitosti”, naglasio je Lingua.

Uputio je zahvalu kolegama iz diplomatskoga zbora, biskupima koji su, uz diplomate, bili njegovi prvi suradnici, čelnicima drugih kršćanskih denominacija i drugih religija, civilnim, nacionalnim i mjesnim vlastima te Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, izvijestili su iz Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Nuncij Lingua: Svuda sam nailazio na otvorena vrata i otvorena srca

“Posvuda sam uvijek nailazio na otvorena vrata i otvorena srca, na razumijevanje i na iskrenu želju za suradnjom”, poručio je nuncij.

Budući da je misu predvodio na spomendan Gospe Lurdske i Dan bolesnika, posebnu zahvalu uputio je i osobama s invaliditetom koji su svoje žrtve prikazivali, sjedinjujući ih s Kristovom žrtvom, za njega, za Crkvu i za Svetoga Oca. “Možda toga nismo svjesni, ali uvjeren sam da upravo oni, više od svih, na otajstven način rade za dobro Crkve i, rekao bih, za zdravlje svijeta. Oni su ti koji nas uče gledati iz druge perspektive: ne iz prolazne moći naših ispraznosti, nego iz ponizne svijesti o vlastitim ograničenjima, podsjećajući nas da je samo Jedan Svemogući”, naglasio je Lingua.

Zahvalio je sestrama klauzurnim redovnicama, a osvrnuo se i na “dragocjeni rad” Caritasa, na pučke kuhinje za siromašne, na brojne redovničke i laičke zajednice koje prihvaćaju najranjivije, na mnoge udruge koje se posvećuju marginaliziranima, osobama s invaliditetom, osamljenim starijim osobama ili mladima koji su zalutali, trudnicama, napose onima koje nemaju hrabrosti ili snage suočiti se s trudnoćom. “U svakom sam od tih djela susreo brojne osobe koje znaju gledati sa suosjećanjem, koje se znaju zaustaviti i ne proći mimo, koje vide očima srca”, kazao je.

Nuncij Lingua obratio se i onima “koji u srcu još uvijek nose traume rata, dramu braće i susjeda koji su odjednom postali neprijatelji, gubitak voljenih osoba i odsutnost onih koji su nestali bez traga, kao i teškoću istinskoga pomirenja” te naglasio da moli za snagu opraštanja, jer, dodao je, neće biti mira bez pravde, niti pravde bez oprosta, kako je govorio sveti Ivan Pavao II.”

Zahvalio je sredstvima društvenoga priopćavanja “koja daju važan doprinos: onima koja prate bolesne i tješe ožalošćene, koja nastoje stvoriti novi mentalitet, kulturu susreta, utemeljenu na poštovanju drugoga i na pomirenju” te istaknuo Hrvatski katolički radio, Laudato TV i Radio Mariju.

Mons. Lingua također je rekao da se ne može zanijekati da i u Crkvi u Hrvatskoj postoje rane koje, unatoč želji i već učinjenim velikim koracima naprijed, još nisu dovoljno zacijelile, kada je riječ o žrtvama različitih oblika zlostavljanja te pohvalio nedavno utemeljeni Nacionalni ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Nakon što sam prošao Hrvatsku uzduž i poprijeko, bolje razumijem tko je bio Stepinac

Na kraju homilije nuncij se prisjetio svoje prve propovijedi u Zagrebačkoj katedrali i blaženog kardinala Alojzija Stepinca, kada je u dubini srca osjetio kako mu Blaženik govori da se ne brine toliko o njegovoj, koliko o svojoj vlastitoj svetosti.

“Ta mi se misao često vraćala, nedvojbeno više kao prijekor nego kao kompliment. Nakon što sam obišao Hrvatsku uzduž i poprijeko, bolje razumijem tko je Stepinac bio ovome narodu i koliko je toga učinio. Također sam shvatio da briga za vlastitu svetost ne isključuje priznavanje njegove svetosti i nastojanje da ona bude priznata”.

Ipak, dodao je, sve sam više uvjeren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. “Kanonizacija, naime, nije svojevrsna „liga prvaka“ u kojoj pobjeda moje momčadi podrazumijeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobjednika i poraženih jer… svi smo mi braća i sestre!”, zaključio je nuncij Lingua i poručio okupljenima: “Čekam vas u Jeruzalemu!”

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša na završetku mise uputio je zahvalu nunciju Lingui te naglasio da su njegova kanonska utemeljenost, diplomatska jasnoća i odmjerenost u prosudbama pridonosili stabilnosti crkvenoga života, ali uvijek u službi višega cilja: dobra Crkve i spasenja duša.

“Niste ostali samo u okvirima protokola i službenih susreta…znali ste slušati, dijeliti radosti i nositi poteškoće s onima kojima ste bili poslani. Time ste pokazali da diplomatska služba Svete Stolice, kada je prožeta evanđeljem, uvijek ostaje pastirska služba – služba blizine, razumijevanja i ohrabrenja”, naglasio je Kutleša.

Nunciju Lingui zahvalio je na trudu da upozna i govori hrvatski jezik čime je, kako je rekao, pokazao istinsko poštovanje prema narodu, njegovoj kulturi, povijesti i crkvenoj tradiciji….neka Vas na Vašem daljnjem putu prate naše molitve, iskreno poštovanje i trajna zahvalnost. Neka Vas Gospodin obilno blagoslovi; neka Vas Majka Božja od Kamenitih vrata i blaženi Alojzije Stepinac brižno čuvaju”, istaknuo je zagrebački nadbiskup i predao nunciju darove: mitru s marijanskim simbolima, prsten i pektoralni križ s hrvatskim pleterom.